Sedmica svijesti o traumi

14/04/2026

Četvrtak, 26. 3.
Filozofski fakultet

Na Filozofskom fakultetu održano je predavanje prof. dr Ivane Zečević „Vaspitno-obrazovne ustanove na raskršću: Kako postati zaštitni faktor za djecu i mlade“.

Profesorica nas je podsjetila da djeca u učionicu ne dolaze samo sa ruksakom ispunjenim knjigama i školskim stvarima – oni sa sobom nose i svoj „nevidljivi ruksak“, ispunjen iskustvima, emocijama i često neizgovorenim teškoćama iz porodičnog okruženja. Taj teret ne vidimo uvijek, ali ga itekako osjećamo kroz njihovo ponašanje.

Upravo zato, uloga nastavnika i vaspitača prevazilazi prenošenje znanja. Ona se ogleda u sposobnosti da dijete osjeti da je viđeno, saslušano i sigurno, čak i onda kada njegovo ponašanje to ne olakšava.

“Za dijete koje dolazi iz haosa, vaša predvidljivost je lijek. Vaš miran glas je sigurnost. To što ste mu danas pružili običan, dosadan, školski dan bez straha - za to dijete je to bila čista magija. Vi niste samo vaspitači ili nastavnici, vi ste arhitekte njihovog prvog sigurnog svijeta.”

Hvala profesorici Ivani za ovo značajno predavanje kao i za svu podršku koju nam je pružila kako bi se ova manifestacija ostvarila. 🫂

08/04/2026

Četvrtak, 26. 3.
Medicinski fakultet 🩺

Na Medicinskom fakultetu, prof. dr Aleksandra Hadžić održala je predavanje „Tijelo i trauma“, koje nas je podsjetilo koliko su um i tijelo neraskidivo povezani. Kroz priču o neurobiološkoj osnovi traume, imali smo priliku da razumijemo šta se dešava u našem organizmu kada se suočimo sa stresom i prijetnjom, te kako tijelo pamti iskustva i onda kada ih svjesno potisnemo.

Poseban osvrt bio je na načine na koje tijelo reaguje u ovakvim situacijama — od borbe, bježanja i zaleđivanja, do suptilnijih oblika reagovanja koji često prolaze neprimijećeno.

Govorili smo i o tome kako se emocionalna regulacija i umirivanje prvo razvijaju kroz odnos sa starateljem — kroz njegovu dostupnost, osjetljivost i način na koji odgovara na djetetove potrebe. Ta iskustva kasnije postaju temelj našeg načina da se nosimo sa stresom i traumom.

Takođe, osvrnuli smo se na to kako različiti stilovi afektivne vezanosti oblikuju naše reakcije, pokazujući da ista iskustva ne doživljavamo svi na isti način. Način na koji smo učili da budemo u odnosu sa drugima često određuje kako ćemo se nositi sa teškim situacijama.

Kroz medicinski aspekt, dodatno je objašnjena uloga nervnog sistema, posebno aktivacija simpatičkog i parasimpatičkog sistema, kao i način na koji hronični stres utiče na hormonski balans, imunitet i opšte zdravlje organizma. Istaknuto je da ovakva iskustva nisu samo psihološka, već i duboka fiziološka koja se ogledaju u cijelom tijelu.

Mens sana in corpore sano. 💜

04/04/2026

Srijeda, 25. 3.
Filozofski fakultet

U amfiteatru Filozofskog fakulteta održana je panel diskusija na temu: „Sistem kao izvor traume: škola, porodica, društvo.“

Kroz sadržajnu i otvorenu diskusiju poslala se jasna poruka – važno je osvijestiti i prednosti i nedostatke sistemskog pristupa u razumijevanju i prevenciji traume.

Različiti sistemi – škola, porodica i društvo u cjelini – imaju ključnu ulogu u pružanju podrške i sigurnosti osobama koje su prošle ili još uvijek prolaze kroz traumatska iskustva. Takođe, naglasili smo koliko je važno prepoznati traumu i njene indikatore unutar svakog od ovih sistema, te kroz umrežavanje i zajedničko djelovanje biti stabilan oslonac onima kojima je to najpotrebnije.

Ipak, otvorili smo i važno pitanje prepreka multisistemskom pristupu. Administrativne procedure, različite poruke koje dolaze iz sistema, kao i nedostatak topline i razumijevanja, mogu dodatno otežati oporavak i dovesti do sekundarne traumatizacije.

Zato je odgovornost na svima nama. Sistem čine ljudi – a upravo su nam potrebni oni koji znaju prepoznati traumu, pružiti podršku, pokazati empatiju i preuzeti inicijativu kada je najpotrebnije.

Zahvaljujemo se svim učesnicima na izdvojenom vremenu, otvorenosti i spremnosti da podijele svoja znanja i iskustva. Vaš doprinos je bio ključan da ova diskusija dobije svoju punu vrijednost i ostavi utisak na sve prisutne.

🎂 Amfiteatar 203 je na trenutak zamijenio ozbiljnu atmosferu toplinom – uz tortu smo svi zajedno zapjevali rođendansku pjesmu našoj Ani, stvarajući mali, ali poseban trenutak koji ćemo pamtiti. 💜

03/04/2026

Srijeda, 25. 3.
Akademija umjetnosti 🎭

Predavanje prof. dr Milice Drobac-Pavićević na temu „Kriza i stvaralački potencijal“ otvorilo je važno pitanje: da li je kriza prijetnja ili prilika za rast?

Svaka kriza nosi dva moguća ishoda – adaptaciju ili slom. Iako često mislimo da su nam resursi ograničeni, uvijek imamo izbor kako ćemo odgovoriti. Upravo nas kriza tjera da napustimo stare obrasce i otvara prostor za razvoj novih načina razmišljanja i djelovanja.

Ovaj proces objašnjava Dabrowskijeva teorija pozitivne dezintegracije – „raspadanje“ starog kao nužan korak ka autentičnijem sebi. Slično tome, Erikson ističe da kroz životne krize razvijamo ključne vrline i unutrašnje snage.

Istorija i umjetnost to potvrđuju – stvaralaštvo velikih poput Dostojevskog, Fride Kalo i Betovena često je nastajalo upravo iz ličnih kriza.

Zato kriza nije samo prepreka, već i prilika. Rast rijetko dolazi bez nelagode – ali upravo kroz nju postajemo bliži sebi.

Zahvaljujemo se profesorici na izuzetno vrijednom predavanju koje je otvorilo važna pitanja o ovoj temi kao prostoru ličnog razvoja.💜

03/04/2026

Utorak, 24. 3.
Banski dvor

U Banskom dvoru imali smo priliku slušati predavanje pod nazivom: “Koregulacija sa djecom: kako umiriti dijete i sebe u kriznim situacijama?”
Na predavanju smo čuli zašto je važno poznavati pojam samoregulacije, kako ona može biti koristan alat u interakciji sa djecom, te smo dobili praktične smjernice kako vježbati na sopstvenoj regulaciji, ali i jačati odnos povjerenja sa djecom kroz koregulaciju.
Naučili smo zašto je potrebno biti regulisan kada smo u komunikaciji sa djecom,  te da je potrebno razvijati ove vještine kod djece od ranog uzrasta i praktično tokom cijelog života.
Otkrili smo zašto je ponekad teško roditeljima i djeci da budu koregulisani, kao i otežavajućim faktorima koji su vezani za kulturu i karakteristike našeg društva.

Najvažnije, naučili smo razliku između samoregulacije i samokontrole, kao i činjenicu da za adekvatnu koregulaciju čitav porodični sistem treba da bude uključen, za šta je potrebna adekvatna komunikacija i saradnja porodičnih članova. Predavanje nam daje jasan alat za osnaživanje međuljudskih odnosa u najvažnijoj grupi, kakva je porodica, te nudi korisne smjernice za jačanje rezilijentnosti kroz povjerenje i sigurnu bazu koju stvaramo kroz ove procese, ali i šalje poruku široj javnosti o značaju koregulacije kao jednog od načina suočavanja sa traumom.

Hvala na inspirativnom i korisnom predavanju kao i svima koji su došli! 💜

31/03/2026

Utorak, 24. 3.
Fakultet političkih nauka 🎓

Na onlajn predavanju pod nazivom „Trauma između senzacionalizma i edukacije“, koje je održano na Fakultetu političkih nauka, Katarina Subašić govorila je o izazovima izvještavanja o traumatičnim događajima i značaju brige o mentalnom zdravlju novinara i profesionalaca koji su izloženi ovakvom sadržaju. Kroz konkretne smjernice naglašena je važnost pripreme, informisanosti i zaštite vlastitih granica kako bi se ublažili negativni efekti rada sa uznemirujućim sadržajima.

U nastavku predavanja, Anne Marie-Alves Ćurčić govorila je o izvještavanju o suicidu, ističući zašto je način na koji mediji prenose ove teme od izuzetne važnosti. Poseban fokus bio je na uticaju medija na javnost, kao i na odgovornim praksama – šta je preporučljivo raditi, a šta izbjegavati kako bi se spriječile dodatne štetne posljedice i doprinijelo očuvanju mentalnog zdravlja u društvu. Svoj doprinos dodatno je obogatila dijeljenjem ličnih i profesionalnih iskustava, koja su na autentičan i snažan način približila kompleksnost ove teme i ostavila snažan utisak na prisutne.

Ovakvo predavanje posebno je značajno za studente novinarstva, jer ih već tokom obrazovanja upoznaje sa etičkim i profesionalnim odgovornostima koje dolaze sa izvještavanjem o osjetljivim temama. Razumijevanje uticaja medija, kao i razvoj vještina odgovornog i empatičnog pristupa, ključni su za buduće novinare koji svojim radom mogu doprinijeti informisanju javnosti, ali i zaštiti dostojanstva i dobrobiti pojedinaca i zajednice.
Jer, 🫂

31/03/2026

30/03/2026

23. 3. Ponedjeljak, Pravni fakultet ⚖️

Tokom predavanja na temu „Sekundarna traumatizacija žrtava u sudskom postupku“ otvorena su brojna važna pitanja koja se tiču položaja žrtve unutar pravosudnog sistema. Kroz razgovor i analizu konkretnih primjera iz prakse, posebna pažnja posvećena je razumijevanju kako sam sudski postupak, iako usmjeren ka pravdi, može dodatno opteretiti i retraumatizovati osobu koja je već pretrpjela određeni oblik traume.

Istaknuto je koliko je važno prepoznati rizike sekundarne traumatizacije, ali i aktivno raditi na njenoj prevenciji. Govorilo se o načinima na koje profesionalci – sudije, advokati, tužioci, ali i psiholozi – mogu doprinijeti zaštiti žrtve. Poseban naglasak stavljen je na potrebu senzibilisanog pristupa, koji podrazumijeva empatiju, razumijevanje i prilagođavanje komunikacije kako bi se žrtva osjećala sigurno i uvaženo tokom cijelog procesa.

Jedan od ključnih segmenata predavanja bio je značaj predvidivosti za žrtve. Objašnjeno je koliko pomaže kada osoba unaprijed zna kako izgleda sudnica, ko će biti prisutan, kojim redoslijedom se odvijaju radnje u postupku i šta se od nje očekuje. Takva priprema može značajno smanjiti osjećaj straha i nesigurnosti. S druge strane, ukazano je i na problem nedostatka pravne pismenosti, koji dodatno otežava položaj žrtve i može pojačati osjećaj zbunjenosti i bespomoćnosti.

Posebno je naglašena uloga psihologa u ovim situacijama – kako u direktnoj podršci žrtvi, tako i u edukaciji drugih stručnjaka o traumama i njihovim posljedicama. Kroz multidisciplinarni pristup moguće je stvoriti okruženje koje ne samo da teži pravdi, već i aktivno štiti mentalno zdravlje žrtve.

Predavanje koje je održala psihološkinja Olga-Lola Ninković je bilo izuzetno sadržajno i korisno, potaknulo je razmišljanje o odgovornosti svih učesnika u postupku, te naglasilo koliko je važno da pravosudni sistem bude ne samo efikasan, već i human. 👩‍⚖️

29/03/2026

Dok nam se još sliježu utisci, iskoristićemo vrijeme da krenemo sa rekapitulacijom naše protekle sedmice. 💜

23. 3. Ponedjeljak

Čak 70 od 100 ljudi iskusilo je neki oblik nasilja u djetinjstvu – i zato trauma nije izuzetak, već realnost o kojoj ne možemo i ne smijemo prestati govoriti.

Kako ističe prof. dr Tatjana Stefanović Stanojević, ono što danas često doživljavamo kao disfunkcionalno ponašanje zapravo je nekada bilo način preživljavanja. Rana iskustva oblikuju naše emocije, odnose i način na koji vidimo sebe i druge – i upravo zato je važno da ih razumijemo.

Odgovornost za nošenje sa ovakvim iskustvima ne može ostati samo lična – ona mora postati društvena odgovornost i prostor u kojem gradimo više razumijevanja, sigurnosti i podrške.

Posebno smo zahvalni profesorici na njenoj toplini, znanju i posvećenosti, kao i na trudu da doputuje iz Niša u Banjaluku i otvori našu manifestaciju. Njeno predavanje ostavilo je snažan utisak i još jednom nas podsjetilo koliko je važno da o traumi govorimo otvoreno, odgovorno i zajedno gradimo prostor za iscjeljenje. 🫂
P.S. Želimo da vas uvijek neko posmatra kako je publika posmatrala profesoricu Tatjanu!

26/03/2026

U okviru Sedmice svjesnosti o traumi na Filozofski fakultet, imale smo priliku učestvovati na događaju koji je otvorio važno pitanje: kako sistem, koji bi trebao biti izvor zaštite i podrške, ponekad postaje izvor sekundarne traume.

Razgovaralo se o situacijama u kojima osobe u trenucima najveće ranjivosti ne nailaze na razumijevanje, već na nedovoljno znanja, neadekvatan pristup i izostanak profesionalne podrške. Upravo tada, kada je pomoć najpotrebnija, slabosti sistema mogu produbiti traumu – jer oni koji bi trebali znati više i bolje, ponekad zakažu.

Ipak, ono što posebno ohrabruje jeste energija i posvećenost mladih ljudi koji su organizovali ovaj događaj. Njihov pristup, otvorenost za učenje i spremnost da unaprijede postojeće prakse ulijevaju nadu da možemo graditi društvo koje nije samo suosjećajno, već i stručno, odgovorno i osnaženo.

Kao Udružene žene, vjerujemo da je put ka smanjenju sekundarne traume upravo u jačanju sistema podrške – kroz kontinuirano ulaganje u znanje, razvoj profesionalnih kompetencija i dostupnost tačnih informacija. Samo tako možemo osigurati da podrška bude pravovremena, adekvatna i dostojanstvena za svaku osobu koja je traži.

25/03/2026

Web: https://www.rtrs.tvFacebook: https://www.facebook.com/rtrs.portalTwitter: https://twitter.com/RTRSvijestiInstagram: https://www.instagram.com/rtrsvijest...