18/12/2025
Novogodisnje odluke ☘️
Sigurno Mjesto
Ivana Radošević
Kraj godine na određen način simbolizuje i završetak jedne etape našeg života. Često se javlja potreba da se „svode računi“, da se prethodni period sumira.
Ponekad smo skloni tome da budemo u različitim aktivnostima u isto vrijeme, a da pritome nismo zaista prisutni ni u jednoj od njih. Na takav način bježimo od odgovornosti, prepuštamo se ruminirajućim mislima i posljedično tzv. reket osjećanjima. To su osjećanja koja se javljaju kada smo pod stresom i potkrepljena su ili modelovana u ranom djetinjstvu, a ustvari su neprilagođeno sredstvo osobe da riješi problem. To vodi ka ostajanju u obrascu koji je istvoremeno zona komfora, ali dugoročno gledano nije baš tako „udobno“ biti u tome.
U našem prtljagu često nosimo neizbrisive i netaknute nedovršene poslove, koji ne reaguju na okretanje novog kalendarskog lista ili našeg klika. Tako dolazimo na kraj godine sa željom za krupnim
potezima i odlukama i grubo se osvrćemo na protekle trenutke izmičuće godine. Kod nezavršenih poslova je karakterističan sudar različitih sila: potrebe za rastom i promjenom i potrebe da se ostane na starom i poznatom putu. Put radikalnih izbora i koraka često nije najbolje rješenje.
U središtu naših zastoja su strahovi i vjerovanja koja smo dugo nakupljali i nosili: ako bismo ih samo tako pogledali i odbacili dobijamo anksioznost koja još više može da nas dezorjentiše, zaustavi ili parališe. Često nemamo lične resurse, podršku ili razumjevanje koji su nam neophodni da bi bismo
završili određenu sitauaciju ili aktivnost. Naše potrebe nisu zadovoljene na adekvatan način najčešće zbog ličnih uvjerenja koje sprečavaju završavanje. Ponekad vjerujemo da ne možemo
biti voljeni, jer nosimo uvjerenje da nije dobro izaražavati emocije. Izvornu ili originalnu potrebu mi potiskujemo iz svijesti, poričemo ili čak odlazimo u drugu polarnost. Tada se energija kanališe negdje drugo, dolazi do preranog završavanja koje nije zadovoljavajuće. Često nosimo osjećanja uznemirenosti, frustracije kojima ne znamo uzrok i zaustavljaju nas u trenutku. Djeluju nam zagonetni a zapravo dolaze iz potrebe koja je prekinuta i potisnuta. U ovom slučaju prirodan proces završavanja prekinut je, a velika energija troši se da bi nezavršena situacija bila van svijesti.
Svakako može nam biti značajno da prepoznamo nezavršene poslove koji nam oduzimaju najviše energije. Možda ni nećemo moći da se odmah pozabavimo svime što se nagomilalo, a
tome ne treba ni težiti. Korisno je potražiti podršku, sigurno okruženje u kojem se možemo emocionalno izraziti, prepoznavati svoje resurse, posegnuti za njima onda kad nam je to
potrebno.
Slobodno vrijeme tokom praznika možemo da koristimo za skidanje prašine sa nekih zaboravljenih ali značajnih oslonaca i vodiča.
Resursi mogu da budu: osobe koje su podržavajuće, prihvatajuće, saosjećajne, hobiji i aktivnosti koji čine da se dobro osjećamo, fizička aktivnost, kontakt sa prirodom, i duhovnost, molitva, meditacija, psihoterapijska seansa.
Gotovo neprimjetno i bez povlačenja radiklanih poteza možemo da zaplovimo kroz željenu promjenu u susret novoj godini.
Takođe, značajno je i da preispitamo svoje perspektive: da li vrednujemo samo ono što su drugi definisali kao uspjeh? Koliko sam sposobni da čujemo sebe i da budemo zaodovoljni jer
ostali dosljedni sebi kroz različite izazovne situacije? Možemo li da vrednujemo to što smo prema sebi bili blagi, što smo bili tu za druge u različitim okolnostima? Možda smo po prvi
uvrstili u našu dnevnu rutinu fizičku aktivnost, ili smo naučili da spremamo neko novo jelo?
Možemo li da cijenimo svoje iskustvo, svoju otvorenost ka novom, svoju snagu da podržimo
sebe i druge?
Jovana Radulović, dipl.kompartivista i bibliotekar
Psihoterapeut Ivana Radošević
