Slađana Cvjetković, psihoterapeut - Istočno Sarajevo

29/09/2025

Često u brizi za druge, ispunjavajući zahtjeve svakodnevnice zaboravimo se pobrinuti za sebe. I tek kada nam tijelo pojača signale tada postanemo svjesni svojih potreba kao što su odmor, san, slobodno vrijeme, granice prema drugima, poslu odnosno koliko je važno ne biti dostupan stalno, biti okrenut sebi.
Osluškujte svoje tijelo, posmatrajte svoje fantazije ...ako sanjate “osamljenu kućicu u planini” ...vrijeme je za predah ...❤
Dobro jutro ☕️

28/09/2025

Jedna od životnih činjenica je da može biti gore. Koliko god ti se tvoja trenutna životna situacija činila lošom novi je životni događaji mogu učiniti lošijom. Na tebi je sada kako ćeš prihvatiti nova zbivanja. Da li ćeš odlučiti da prekineš začarani krug i izađeš iz navedenog koliko god neizvjesnost nepoznatog bila neprijatna? Ili ćeš ostati na tome šta jeste, nadajući se da neće biti gore? Za šta ćeš se opredjeliti zavisi od realnosti procjene svojih snaga, vještina, raznovrsnosti rješenja, očekivanih ishoda i procjene okolnosti u kojima si i onih koje dolaze. Znači ponekad je ok istolerisati situaciju, ali je pitanje koliko često ih tolerišemo zbog straha od promjene.
I čini mi se da ponekad niz neprijatnih događaja koji ti pogoršavaju životnu situaciju govori “vrijeme je da pomjeriš zadnjicu, izađeš iz zone komfora” jer neprijatnost u vezi trenutne situacije, nivo trpnje prevazilazi nivo neprijatnosti zbog promjene i novoga što ona donosi.
Da, to je jak signal da je vrijeme za promjene. Keep going ❤
Dobar dan ☕️

26/09/2025

26/09/2025

I kada počinjemo neke nove lijepe stvari, normalno je da se javi i tuga jer nužno staro nije loše. Ima tu i dobrih stvari u prethodnom periodu, a nove su ishod razvoja, napretka.
Tako je npr.sa vjenčanjima, novim poslom, selidbom ...
Očekivana su, na prvi pogled, oprečna osjećanja, kao što su sreća, tuga, zadovoljstvo, briga ... A ona su puzle istog mozaika i odnose se na različite perspektive sagledanja onog što dolazì, što smo odabrali, šta smo odlučili.
I prihvatite ova osjećanja, posmatrajte na koji dio situacije se odnose, najčešće ne govore o pogrešnosti odluke već o iskoraku iz svoje zone komfora u nešto novo, drugačije i ne toliko poznato ❤️
Dobar dan☕️☕️

25/09/2025

Uz svjetski dan psihoterapije:
“Čovjek je biće odnosa, u odnosu se rađa, u odnosu raste i razvija se, u odnosu ga povređuju, u odnosu se oporavlja.”

24/09/2025

Umori se čovjek od iščekivanja i čekanja, odlazaka i povrataka ... Umori se, a pitanja o putu po kojem se kreće se roje i pitanja o željama koji ga tim putem vode. Pita se dok stvari ponovo u kofer stavlja, pita se dok od sna sate odvaja ...
Ostati ili odustati dilema je stara, odustati ili ostati su pitanja na koja se teško odgovara ...
Vuku želje na različite strane, dok energije polako ponestaje ...
Ostati ili odustati dilema je stara, odustati ili ostati su pitanja na koja se teško odgovara .... ❤️
Dobro jutro☕️

23/09/2025

Niti zavisi sve od nas, niti ne zavisi ništa od nas. Ponekad zavisi, ima veze sa našim odlukama, ponašanjem, željom, trudom, ponekad ne. Vještina je prepoznati kada je “do tebe”, a kada nije. Mnogo boli, neprijatnosti bi nas poštedilo.
I upravo, čini mi se, da je najteže prihvatiti, pomiriti se sa tim da ponekad ma koliko nam nešto bilo važno, ne zavisi od nas, ne zavisi od nase želje, truda koji smo uložili i koji ulažemo. Da jednostavno nije “do nas”, da prestanemo da činimo napore jer nas crpe i ne približavaju cilju, ostvarenju želje, potrebe (ponekad nas čak i udaljavaju od njega). “Ne činiti ništa” teško pada.
I upravo to “ne činiti ništa” je činjenje koje nam daje vrijeme, prostor da se preusmjerimo, okrenemo nekim drugim, nama važnim stvarima.
Olakšajmo sebi, preispitajmo prethodne situacije u kojima smo se trudili a rješenje, ishod nije zavisio u najvećoj mjeri od nas.Gdje je bila granica na kojoj je trebalo stati? Da li je uopšte trebalo i počinjati?
Vježbajmo svoju vještinu prepoznavanja jer sasvim je ok, sasvim životno da pojedine nama važne stvari, nama važni odnosi nisu u potpunosti (ili nikako) “do nas” ❤
Dobar dan ☕

22/09/2025

“Što god da se desi, ne skidaj ruke sa volana” reče meni svojevremeno instruktor vožnje.
I zaista, kada se prebacimo u životni kontekst postoje različite situacije koje nam bar prividno “izbijaju volan iz ruku”, u kojima imamo doživljaj nemoći, bespomoćnosti. Nekada ne možemo uticati na okolnosti ali možemo uticati na to kako ćemo ih definisati, vrednovati i kako vidimo našu poziciju u njima.
Nije isto ako problemsku situaciju definišemo kao nemoguću, tešku ili kao trenutni zastoj, potencijalni izazov koji zahtjeva pauzu, restruktuiranje, ponovno razmatranje. Prvo onesposobljuje, a drugo angažuje, motiviše. I to je taj “volan u rukama” možda nije uvijek upadljiv ali je prisutan.❤
Dobro jutro ☕

20/09/2025

Ponekada smo skloni da zbrajamo naše loše dane, naše loše ponašanje, kada smo se obrukali kada smo bili “loši”, zaboravljamo one dobre. I obično kada ovako zbrajamo osjećamo se loše, osjećamo se manje vrijednim. Kao da imamo dio sebe koji ponekad ovako uporno radi li radi ...
I razmišljam nešto kada ovaj dio nas preuzme kormilo, kada počne prekovremeno da radi?
Da li je to kada se osjećamo fizički slabim, a mi smo navikli da budemo jaki, da možemo? Da li je to kada odbijemo nekoga, kada odlučimo da nešto učinimo za sebe, kada ugodimo prvo sebi, pa drugome ili drugoga preskočimo, a navikli smo da su nam drugi na prvom mjestu ? Da li je to kada napravimo propust ili stvari ne idu kako smo planirali, izmiču kontroli, ne postižemo ono što smo planirali u vrijeme koje smo planirali, a navikli smo da bude po nasoj zamisli? Da li je to kada smo spori, tromi, neprecizni, a inace smo brzi i precizni? Da li je to kada ....?
Obratite pažnju, sagledajte, otkrijte vrijeme kada se aktivira ovaj dio. Šta je zajedničko?
I pitajte ga, a zašto ne bi bilo drugačije? Zašto je to drugačije loše? I dozvolite sebi to drugačije od onog sto ste navikli. Ok je da se nekada lose osjecate i da ne mozete sve da iznesete. Ok je da sebi ugodite nekada prije nego drugima. Ok je da pravite propuste i da ne ide po vasoj zamisli. Ok je da nekada usporite. Ok je ...
Oslušnite ... smanjuje li ovaj dio svoj rad?.... ❤️
Dobro jutro ☕️

18/09/2025

S obzirom da sam non stop na točkovima, s vremena na vrijeme se sjetim svojih vozačkih početaka tačnije obuke. Bilo je to u kasnim dvadesetima na pragu tridesete kada je trebalo ovladati volanom, mjenjačem i tri papučice sa dvije noge i dvije ruke. Vazda mi je nešto tu nedostajalo ekstremiteta, što je pokazala i obuka voznje. Instruktor je bio porodični prijatelj koji je obučio generacije moje šire i bliže familije, tako da poređenja blago govoreći i nisu bila u moju korist. Ovo poznanstvo nam je omogučilo i nešto opušteniju komunikaciju koja se znala završiti mojom ljutnjom, negodovanjem. Tokom vožnje mi je smetalo naglašavanje mojih godina i bojažljivosti u vožnji jer mlađi te bojažljivosti (sada znam da je to anksioznost) uglavnom nemaju.
A moj tata kao svaki zainteresovani roditelj priupita kakva je prognoza za dolazeće polaganje. Instruktor duboko uzdahnu i reče: “Ne znam šta da ti kažem Vojo, ako se naljuti biće dobro, tada vozi bez greške, a ako se ne naljuti neće biti dobro.”
I zaista kada smo ljuti, anksioznost se smanjuje i nestaje. Pomjeramo fokus sa negativnog (katastroficnog) očekivanja ishoda na ono što nam smeta.
Stoga jedna od preporuka u tretmanu anksioznosti je da se naljutimo na nju i da na taj način promijenimo perspektivu, preusmjerimo energiju.I zato naljutite se.❤
Dobar dan ☕️

17/09/2025

Iako se ponekad predstavlja kao poštovanje drugoga iza potrebe za stalnim udovoljavanja tom drugom stoji strah od kvarenja slike o sebi kao dobroj osobi (šta će drugi misliti o meni, biću nezahvalan, bezobrazan), strah od osude i sl.odnosno strah od odbacivanja. Odbacivanje se veže sa vrijednošću sebe kao osobe, bića jer ako me odbace onda ne valjam, ne vrijedim i zato imamo to moranje, nemir ako ne učinimo to nešto za drugoga. Korijeni ovoga su naravno u odrastanju i načinima kako su tretirani dječije potrebe, traženja ili suprostavljanja. Ako su strogo odbacivane, komunicirana kao bezobrazluk, nepoštovanja, donosila su različita uskraćivanja (tretman šutnje), emocionalnu manipulaciju krivicom “da me poštuješ ti bi ..)ali i prihvatana uz naglašavanje “žrtvovanja” te osobe ili naglašeno isticana, pohvaljivano ono što dijete radi za druge ili kada ne traži za sebe. Vremenom adaptacija djeteta na ove uslove odrastanja ide u smjeru odustajanja od svojih i stavljanje u prvi plan potreba drugih. To se doživljava kao obaveza (moram uvijek), pokazatelj dobrote i vrijednosti (tako radi dobar čovjek) i poštovanje prema drugom (udovoljavanje=poštovanje). I ako ne postupamo po ovome osjećamo se loše.
U odraslom dobu “odbacivanje” je neprijatno ali je nešto sa čime možemo da se nosimo i ako ga tolerišemo dovoljno dugo proći će. Međutim, djeci ovo djeluje kao katastrofa jer zavise od odraslog, a strah ih preplavljuje što ovo iskustvo čini prožimajućim i intenzivnim u tjelesnom smislu i kao takvi se pokazuju i kasnije. U odraslom dobu nosimo ove zaključke o značaju odbacivanja kao katastrofe iako su se okolnosti promijenile (odrasli smo i možemo da preživimo bez drugoga).
Navedeno nas ometa u odraslom dobu da se zauzmemo za sebe i da odbijemo druge, da postavljamo granice, tražimo za sebe.
U drugim dijelu treninga asertivnih vještina ćemo se baviti istraživanjem, identifikacijom svojih prisilnih motivacija primjenom upitničkog materijala. Kada ih upoznamo, možemo smišljati strategije za dalje ❤️
Dobar dan ☕️