30/04/2026
Ponekad se nakupi. Toliko poruka, toliko očekivanja, toliko tuđih problema i sopstvenog pritiska da se „mora naprijed“. I onda se desi onaj trenutak, onaj tihi užas u kojem samo želiš da sve stane.
Znaš šta? Možeš da staneš.
Isključi buku. Doslovno i metaforički. Ugasi telefon. Svijet neće propasti ako nisi dostupan/na par sati (ili dana). Smanji očekivanja. Danas ne moraš biti produktivan/na, ne moraš biti ljubazan/na, ne moraš čak ni biti dobro. Otkaži sve što nije pitanje života i smrti.
Većina tvojih „moram“ su zapravo tuđa „trebaš“.
Kada dođeš do tačke pucanja, to nije tvoj neuspjeh. To je signal tvog tijela i uma da su rezervoari prazni. Ne pokušavaj da „voziš na rezervi“
U našem savjetovalištu često učimo ljude upravo to, kako da ponovo čuju sebe u toj buci i kako da postave granice koje spašavaju život.
Danas si ti prioritet. Sve ostalo može da čeka.
