21/01/2026
Odrasli problemi često počinju u dječijim tišinama.
U trenucima kada dijete nema kome reći da ga boli, da se boji ili da ne razumije šta se dešava, tada se uči šutnji. Ne zato što nema šta reći, već zato što osjeti da nije sigurno govoriti.
Ta tišina kasnije postaje: potiskivanje emocija, strah od konflikta, krivica bez razloga, potreba da se svima ugodi, ili uvjerenje da moraš sve sam/a.
Kao odrasli, često se pitamo: „Zašto mi je teško postaviti granice?“ „Zašto me preplave emocije?“ „Zašto biram odnose koji bole?“
Odgovori se često kriju u onome što nikada nije bilo izgovoreno.
Dobra vijest je, tišina se može prekinuti.
Riječi se mogu naučiti.
Granice se mogu izgraditi.
A dijete koje je moralo šutjeti može konačno biti saslušano.
Ako prepoznaješ sebe u ovome, nisi slab/a.
Samo nosiš nešto što nikada nije bilo tvoje da nosiš.
