17/11/2025
OTELO kao primjer ženoubice živi i danas
Ubojstva iz ljubomore sve više uzimaju maha u razorenim društvima bez jasne strukture. Iz perspektive simptologike, mejautike i biblioterapije uzroci su duboki i traže prevenciju u odgoju i obrazovanju kako od strane roditelja, tako i od strane društva. Kad toga nema, ubojica kao ranjena zvijer ubija pomračenog uma. Ljubomora je kompas prema dubokoj povredu djeteta koje je izraslo u potencijalnog ubojicu, to je više od dijagnoze.
1. Simptologika: Šta je u korijenu ljubomore?
Ljubomora nije primarno osjećaj, nego kompleks sastavljen od:
straha (da nisam dovoljno vrijedan/a),
bespomoćnosti (ne mogu zadržati ono što volim),
bijesa (zamijenjen sam, poništen),
duševnog bola (nisam viđen).
Psihosomatski i arhetipski uzroci
a) Povreda vezanosti
– rana djetinja iskustva nesigurne privrženosti: roditelj koji je emotivno odsutan, nepredvidiv ili hladan. Dijete uči: “Ljubav je nestabilna, može nestati.”
b) Kompleks napuštanja
Ako je dijete bilo ignorirano, ponižavano ili uspoređivano s drugima, kasnije aktivira strah:
“Drugi je bolji od mene – izgubit ću sve.”
c) Arhetip Opsjednutog ljubavnika
Plutonovsko iskustvo: ljubav kao posjedovanje.
Kad se probudi ovaj arhetip → nastaje fuzija ljubavi i moći. Tu se često javlja spiralna logika:
“Ako ne mogu imati, niko ne može.”
d) Potisnuti osjećaj inferiornosti
Najdublji sloj: “Nisam dovoljno vidljiv.”
Kad realnost dodirne ovu ranu (npr. partner se udalji) – rana eruptira u agresiju.
Zašto nekad prelazi u nasilje?
1. Kolaps identiteta → partnerova sloboda se doživljava kao smrt ega.
2. Crno-bijelo razmišljanje → “ili smo jedno, ili ne postojim”.
3. Disocijacija → čovjek ulazi u stanje transa, uskog tunelskog vida.
4. Potisnuta agresija iz ranog života traži izlaz.
2. Biblioterapija: priče koje pomažu razumjeti ljubomoru
Mit: Had i Persefona
Arhetipski prikaz ljubomore kao otmice i posjedovanja. Persefona predstavlja slobodu ženskog principa, a Had strah od napuštanja.
Refleksija:
Gdje se u meni javlja Hadov strah da ću biti ostavljen? Koji dio mene traži kontrolu?
Drama: Otelo – Shakespeare
Klasični primjer ljubomore koja prelazi u ubistvo. Otelo nije ljubomoran zbog Desdemone – nego zbog vlastite nesigurne muškosti.
Refleksija:
Kome vjerujem više: glasu straha ili voljenoj osobi?
Tko mi je “Jago”? Tko hrani moje sumnje?
Roman: Ana Karenjina – Tolstoj
Kod Vronskog ljubomora izranja iz povrijeđene muške časti. Kod Anne – iz straha da je ljubav neće održati.
Refleksija:
Šta u meni misli da ljubav treba biti trajna ekstaza?
Koji dio mene paniči kada ljubav postane svakodnevna?
Bajka: Plavobradi
Arhetip opasne, mračne muške energije koja kažnjava ženu zbog radoznalosti, slobode ili granica.
Refleksija:
Šta Plavobradi simbolizira u mom unutarnjem svijetu? Koju “sobu” ne smijem otvoriti?
3. Majeutika (Sokratova metoda): pitanja koja rađaju uvid
Pitanja za osobu koja osjeća ljubomoru
1. Šta je najgore što vjeruješ da bi se moglo dogoditi?
2. Da li je to iskustvo novo ili podsjeća na nešto iz prošlosti?
3. Za čiju si se pažnju u životu morao/la boriti?
4. Šta bi se dogodilo da partner ima slobodu koja te plaši?
5. Šta misliš da tvoja ljubomora pokušava zaštititi?
6. Koji ranjivi dio tebe govori kroz ljubomoru?
7. Šta ti ljubomora želi reći o tvojoj vrijednosti?
Pitanja za osobu koja je sklona agresiji iz ljubomore
1. Da li se tvoja vrijednost mjeri prisustvom druge osobe?
2. Gdje si naučio da je gubitak jednako smrt?
3. Da li pokušavaš kontrolom ublažiti svoj strah?
4. Kada osjetiš bijes, koji osjećaj stoji ispod njega? (često: tuga, sram)
5. Kako bi izgledalo da tvoja ljubav postoji bez posjedovanja?
Pitanja za žrtvu partnerske ljubomore
1. Da li su tvoje granice jasne ili ih smekšavaš iz straha?
2. Šta te drži u odnosu gdje postoji kontrola?
3. Koja rana u tebi vjeruje da mora zaraditi mir?
4. Kako bi izgledalo da sebi daš prioritet?
4. Simptologika – rad s tijelom i emocijama
Ljubomora najčešće pogađa:
solarni pleksus (kontrola, moć),
srčanu čakru (ranjivost, zavist),
glavu (opsesivne misli, tunelski fokus),
jetru (bijes, frustracija),
bubrege (strah od gubitka).
Tjelesni rad
disanje u pleksus → smanjuje napetost i agresiju
grounding (hodanje bosih stopala) → stabilizacija straha
tapping po grudima i ključnoj kosti → regulacija panike
Zaključak: kada bismo više spašavali djecu, kada bismo ih obrazovali da razumiju i osvijeste svoje tjelesne i psihičke simptome imali bismo zdravije odrasle ljude, a tko još uči iz književnosti, psihosomatike, tko postavlja pitanja ... kad je kasno mnogi se javljaju ... I brzo utihnu do nove nesreće