Ključ života

Ključ života Podijelimo zajedno životna iskustva. Kako da bolje shvatimo život i životne procese.

"Želim te jaku, a ti se pravdaš i razočaravaš me. Rastužuješ me.Pravdanje nije svojstvo jakoga, sposobnoga, temeljitoga,...
03/01/2024

"Želim te jaku, a ti se pravdaš i razočaravaš me. Rastužuješ me.
Pravdanje nije svojstvo jakoga, sposobnoga, temeljitoga, "zaokruženoga", već nesigurnoga, krhkoga, maloga, uplašenoga. Pravdanjem (nisam kriva, nije tačno, nije istina, bilo je tako i tako....) šalješ poruku da te je taklo, da njihove riječi utiču na tebe, da je provokacija uspjela. Pravdanjem im otvaraš vrata za nova "bockanja", klevete, ogovaranja, došaptavanja, podmetanja. Je li ti treba njihova potvrda da saznaš svoju cijenu? Ovisi li tvoja vrijednost o njihovom viđenju tebe? Je li ti potrebno njihovo lijepo mišljenje da bi ga i ti sama o sebi onda imala? Nije? Pa?

Digni zid i ne boj se. Zid svog dostojanstva i ponosa, i ne daj se ni saginjati, ni lomiti.

Nek te ne dotiče. Nek te se ne tiče. Nek mimo tebe protiče i ni trepavica nek ti se ne miče - ni zbog koga. Nikome se ne pravdaj! Nikome ne objašnjavaj svoj život, svoje odluke, svoje postupke! Bitni će te prigrliti sa svim što u sebi i na sebi nosiš. Nebitni neće, nebitni kopka da ti bol nanosi. Zato, nek ga Bog uputi ili nek ga naletnik drugome nosi, a ti samo pravo, samo mirno, hladnokrvno, pametno - sobom se ponosi.

Želim te jaku, jer sebi si najbolja jaka.
Za druge ne brigaj."

Sara Sabri

23/05/2023
04/05/2023

Jednom sam upitala vrlo uspješnu i ostvarenu ženu koja je njena tajna. Nasmješila se i odgovorila: „Uspjeh je došao kada sam odlučila sitne bitke ostaviti za sitne borce:

Prestala sam se boriti protiv onih koji su me ogovarali…

Prestala sam se boriti s rodbinom…

Prestala sam se boriti za ljubav i pažnju…

Prestala sam se boriti za svoja prava s grubijanima

Prestala sam se boriti da udovoljim svima… Tu borbu sam prepustila onima koji se više nemaju za što boriti.

Počela sam se boriti za moju viziju, moje snove, moje ideje i moju sreću!
Dan kada sam odustala od sitnih bitaka je dan kada sam postala uspješna ostvarena i mnogo sretnija.“

Neke bitke nisu vrijedne vašeg vremena.

Izaberite ono za šta je mudro boriti se.

Citaj knjigu

28/04/2023

"Kada se na nekoga hajka digne i počnu ga svi napadati i progoniti, samo se dvojica u stranu sklone; onaj što ih je nahuško iz ljubomore jal kakvog šićara, pa se sada iz prikrajka sladi tuđom mukom i trlja ruke i onaj dobri koji misli svojom glavom i zna da se za sve treba pomoliti i od Boga moliti da progonjenog sačuva od rulje, progonitelje od većeg grijeha, a smutljivce i huškače od džehenemske vatre."

Uzeir Hadžibeg

27/04/2023

Jedini autentični oblik dostojanstva je kad vas nepoštovanje od strane drugih nimalo ne dotiče. Kada pljunete na vodopad Nijagare, njegova veličanstvenost ostaje nepromijenjena...

Antoni de Melo

27/04/2023

PROMENA

Promeniti se često znači promeniti dominantni stil života, rekao bi Adler.

Promeniti one obrasce verovanja, mišljenja i ponašanja koje smo usvojili kao stil života u ranom detinjstvu.
A koji nam sada, kao odraslima, donosi život od koga većinom uporno bežimo.

Raznim begovima.
Svako u neko svoje sklonište.

U društvene mreže, razne zavisnosti od ljudi i supstanci, u rad i brigu, izolaciju, nezadoboljstva i prezauzetost.

Međutim, skloništa možda privremeno donose utehu, smanjuju tenziju, ali, na duge staze produbljuju naš osećaj inferiornosti.

Pa, ako nam je muka od života koji većinom provodimo po skloništima, bez stvarnih kontakata sa sobom i drugima i bez stvarne prisutnosti i u stalnim borbama, onda je vreme da nešto promenimo.

Da bismo se promenili, pre svega je nužno da usvojimo jednu novu istinu:
mi možemo da se promenimo.
To kakvi smo sada većinom nije ni naša genetika ni naša sudbina.

Istina je da mi jesmo rođeni sa nekakvim temperamentom i nekakvim predispozicijama, možda osetljivim ili otpornijim nervnim sistemom, ali većina onoga što smo danas posledica je adaptiranja na našu okolinu.

Poput semena hrasta.
Ono može da poraste u bujno i veliko drvo ukoliko se posadi u šumi, a može da ostane tanušna grančica, ukoliko se posadi u saksiju.
Ali samo seme, ono ima potencijal da postane bujno drvo.

Svi se mi od rođenja adaptiramo na svoju okolinu.
Od nje učimo sve što je važno da znamo o preživljavanju u životu.
O građenju života kojim ćemo biti zadovoljni.
To zovemo našim ranim programiranjima.
To su sistemi uverenja, mišljenja, osećanja i ponašanja, koji nas vode kroz život.

Budući da se to programiranje događa u ranom detinjstvu, mi mislimo da smo takvi rođeni.

Promena podrazumeva da napravimo razliku između sebe i svojih ranih programa kako bi sebe videli u svim svojim razvojnim potencijalima.

I nije lako.

Celi život smo izgradili kroz svoje rane programme.
Izgradili smo odnose uklapajući se sa ljudima prema našim ranim programima.
Delimo sa drugima ista ograničenja.

I čini nam se da ćemo mnogo izgubiti ukoliko se promenimo.

I to je tačno. Izgubićemo nešto, jer nema promene bez gubitka.

Jer, u promeni je potrebno da znamo još ovo :

-šta želimo da promenimo ( šta nam smeta)
-šta promenom želimo da postignemo ( benefit od promene) i
-šta ćemo promenom izgubiti ( čega smo spremni da se odreknemo).

Na ovo poslednje je potrebno da voljno pristanemo.
Da nešto izgubimo.
I to je uvek nešto što smo mislili da je sastavni deo nas.
Neka navika ili osobina, neka strategija ili ponašanje.

Potrebno je da se od nečeg odvojimo.
Da se odvojimo od naših uverenja.
Naših toksičnih odnosa.
Naših zavisnosti.
Od ideje o tome ko smo.

Jer tek odvajanjem možemo da ih preispitamo.
Dok smo srasli sa njima, nema šanse.

I na to odvajanje će nas najlakše naterati muka.

To što naše zaštitne strategije ne funkcionišu, pa smo anksiozni.

To što više ne umemo da kompenzujemo svoj osećaj inferiornosti, pa odemo u socijalnu izolaciju.

To što maske padnu, pa nam depresija kuca na vrata.

Na promenu će nas najlakše naterati to da nas naša skloništa više guše nego što nas štite.

Potrebno je da ono staro ne funkcioniše, da se život negde zaglavi, pa da nam se smuči.

I to nas natera da se promenimo.

Onda cene koje platimo padnu lakše.
Jer donose veliku dobit.

Na kraju tog p**a se ispostavi da je sve ono što smo promenom izgubili bio višak od koga se nismo videli mi, oni pravi mi.

Ljiljana Milić
Praktičar Primenjene psihologije

27/04/2023

Ljubomora- uzroci i posljedice

Za ljubomoru kažu da je posljedica negativnih misli i lične nesigurnosti, posebno kod osoba koje se nisu moralno ni duhovno izgradile. Ona se relativno lahko može liječiti, a često zna biti i pozitivna ukoliko nas motiviše da svojim trudom, radom ili uspješnom investicijom sustignemo one zbog kojih je i nastala. Međutim, dodamo li na nju egoizam sa njemu svojstvenim koristoljubljem i spremnošću da se na tuđoj nesreći gradi svoja sreća, što je ustvari formula mržnje, eto armiranih temelja za sigurnu nadgradnju zla.

Prva naredna stepenica je zavist. To je jako negativna emocija koja ima teške posljedice po zavidnog čovjeka i društvo. Ona je uzrok intriga i konflikta, skrivenih i otvorenih ratova. Njoj prethodi osjećaj ogorčenosti prema drugima zbog stvari koje oni posjeduju, zbog njihovog bogastva i prednosti koje imaju u odnosu na druge. Zavidan čovjek je svirepi ubica svoje sopstvene duše jer sam sebe izjeda. Zavidna osoba ne samo da teško podnosi što drugi posjeduju ono što ona nema, već želi da oni ostanu bez toga. Zavist je prizemna i pripada prizemnim ljudima!

Slijedeće, još teže oboljenje, je pakost. Ono podrazumijeva zajedljivost, cinizam, otrovnost, zlobu, ironiju, sarkazam, ujedljivost, jetkost i opakost. Pakosna osoba se odlikuje velikim stepenom zlobe, podmukla je i ima zadnje namjere. Takvi ljudi su lukavi i zajedljivi. Najveći njihov problem je što oni sebe vide kao borce za dobro, a druge kao izvor zla pa su zato prema njima zli. Kod pakosnika je, znači, percepcija ljudi izokrenuta! Iz tog razloga oni čine nešto čime ugrožavaju ono što je drugima veoma važno, čine to svjesni i namjerno i bez ikakvog povoda.

Završna faza ovih opasnih psihičkih poremećaja je zloba. Ona podrazumijeva zavist, pakost, zluradost i okrutnost, zatim vrijeđanje drugih, njihovo ponižavanje i omalovažavanje. To je spremnost i na vlastitu propast kako bi se vidjela propast neprijatelja. I njen nastanak je direktno vezan za nedostatak vjere, kućnog vaspitanja i hrabrosti.

Sead Zubanovic

27/04/2023

Čuvaj se prijatelja koji može piti kahvu sa onom osobom koja tebe po lošem spominje.

Čuvaj se prijatelja koji sjedi na dvije stolice.

Makar i bio "iskren" prema tebi, u njemu postoji klica licemjerstva koja može da se jednog dana rascvjeta. Jer, časna osoba nikada sebi neće dozvoliti licemjerstvo prema bilo kome, bilo prema prijatelju ili prema neprijatelju.

Najčasniji primjeri iskrenih prijatelja su Poslanikovi, s.a.v.s., prijatelji. Nisu nikada bili u društvu onih koji su vrijeđali i omalovažavali Poslanika, s.a.v.s.

Ebu Bekr, Omer, Osman, Ali,... Radijallahu anhuma. Primjeri moralnosti i iskrenosti.

H. Lj.

27/04/2023

Kako pobjediti stres i anksioznost?

Suočavanje sa anksioznošću i stresom se ne odvija u jednom koraku ili u jednom danu, to je vještina koja zahtijeva ispunjavanje uma, duše i srca određenim idejama. U nastavku ćemo navesti nekoliko efikasnih načina koji nam mogu pomoći da se oslobodimo anksioznosti i stresa.

Ne brini se za sutra, već se fokusiraj na svoje danas

Ako posjeduješ anksioznost i strah od sutrašnjice, potrudi se da ne razmišljaš o tome. Zašto razmišljati o budućnosti koja je u domenu nevidljivog (gajba), i zašto žališ za jučerašnjim danom kada je to prošlost koja se ne može promijeniti? Umjesto toga, razmišljaj o granicama svog dana koji trenutno živiš i pogledaj šta posjeduješ u ovom trenutku.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko osvane zdrav, siguran i ko ima nafake onoliko koliko mu je dovoljno za taj dan, kao da je sakupio sav dunjaluk i sve njegove blagodati.” (Imam Buharija u Edebul-mufredu)

Ubij nezauzetost (prazninu) i pobjedit ćeš

Jedna od najljepših izreka i mudorsti imama Šafije jesu njegove riječi: “Ako dušu ne zaokupiš istinom, ona će tebe zaokupiti zabludom.” A egipatski ljekar i pisac, Ahmed Halil Tevfik, rekao je: ”Kada prestaneš biti zavisan od nečega, prva stvar s kojom ćeš se suočiti je razmišljanje o tome u svoje slobodno vrijeme. Ako ubiješ tu prazninu i nezauzetost, bit ćeš pobjednik.”

Ne osvrći se nazad

Gledanje u prošlost neće ti ni na koji način koristiti, ali će ti zato štetiti i uništiti tvoje dragocjeno vrijeme, jer razmišljaš o nečemu nad čim nemaš moć, a ne možeš to promijeniti niti ispraviti greške koje si napravio. Budući da je nemoguće vratiti se u prošlost, zar onda nije bolje da povedeš računa o svojoj sadašnjosti i pripremiš se za budućnost?!

Jedini slučaj u kojem bi se trebao osvrnuti na prošlost je da uzmeš pouku i da naučiš iz grešaka da ih ne bi ponavljao.

Razmišljaj o Allahovim blagodatima koje ti je podario

Nemoj misliti da je tvoj glavni i najveći kapital novac, nekretnine i ostala imovina. Glavni ljudski kapital je mnogo dragocijeniji i veći od ovoga. Tvoje zdravlje, sluh, vid, sigurnost, porodica, prijatelji, itd. Nisu li ovo neprocjenjive blagodati? Da li bi žrtvovao svoj vid za stotine miliona dolara, i da li bi uzeo isti taj iznos u zamjenu za gubitak ruke, noge ili nekog drugog dijela tijela?

Uzvišeni Allah, objavio je: ”I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan.” (Ibrahim, 34.); ”Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.” (En-Nahl, 18.)

Abdusamed Nasuf Bušatlić - Saff

27/04/2023

ŠTA NAS RAZBOLI

Što bolje razumem psihološku pozadinu bolesti, sklonija sam da mislim da nas ne razbole samo stresovi.
Ako neki doživljaj nazovemo stresom znači da smo ga primetili.
I da možemo nešto da uradimo po tom pitanju.
Da se borimo ili bežimo, recimo.

Naši organizmi imaju balansere, sazdani su da trpe stres donekle.

Od stresa koji primećujemo, a to znači svesni smo ga, i možemo da se zaštitimo.
Ako i ne znamo,možemo da naučimo.
Možemo da budemo uz sebe.
Možemo da porastemo do zdrave odbrane.
Do granica.

Ali od stresa koji ne primećujemo, ne možemo da se zaštitimo.
Od stresova od kojih okrećemo glavu, ne.
Od stresova za koje smo ubeđeni da moramo da ih trpimo,ne.

Od stresova koje izazivaju rane traume,ne. Jer telo će nam reagovati u sadašnjosti na povrede iz prošlosti,od kojih smo okrenuli glavu.

Ne možemo da se odbranimo od stresova koje proizvode u nama naši rani programi, naše rane odbrane, naš rani bezbednosni sistemi.

Naše maladaptacije.

Naša prilagođavanja na manjak.
Pažnje. Podrške. Poštovanja.

Naša prilagođavanja na uverenje da smo višak.
Da za nas nema dovoljno ni snage ni vremena, jer smo prezahtevni, uvek nama nešto treba, uvek mi imamo neki problem.

Naša prilagođavanja na toksične odnose.
U kojima nam šalju poruku da smo defektni, preosetljivi, ludi , loši ili sami krivi za sve što nas boli.

Naša prilagođavanja na tuđa očekivanja, koja su toliko rigidna, da od nas traže da odsecamo delove sebe i smestimo ih u senku, kako bismo stali u tu majušnu kutijicu za koju nam kažu da smo to mi.

Da bi to trebalo da budemo kako bismo dobili privrženost nama značajnih ljudi.

Ne možemo da se odbranimo od stresova koje izazivaju naše rane , naučene strategije suočavanja.

Od naših kompulsivnih potreba da idealizujemo značajne ljude, kako bismo sačuvali odnos.
A nekada to znači da sebe ubedimo da smo loši, gori od drugih, kako bi drugi ispali bolji. Jer nam trebaju bolji.

Od naših užasavajućih strahova od konflikta.
Naših podređivanja, samožrtvovanja.
Naših skretanja pažnje sa pravih problema na izmišljene.
Nasih hroničnih zbunjivanja sebe.
Naših " svejedno mi je kako je meni, nek je tebi dobro".
Od svih nasih odbrambenih laži kojima lažemo sebe, jer nam je resko da prihvatimo realnost.

Ne možemo da se odbranimo od stresova koje u nama izazivaju one unutrašnje instalacije koje nas teraju da naučimo da živimo sa svojim stresorima.
Da oguglamo.
A to znači da proglasimo ono što nas drži u hroničnom stresu normalnim.

E to nas razboljeva.
Razboljeva nas sve ono na šta smo oguglali.
Razboli nas ono u nama što je oguglalo.
Što više ne primećuje.
Ni nepravde.
Ni sopstvene ljutnje.
Ni zloupotrebe.
Ni zlostavljanja.
Ni nedostatak ljubavi i poštovanja.
Ili što ne sme da primeti.
A stvoreno je da primećuje.

Razboli nas kvar na tom urođenom mehanizmu samozaštite.

Ona žaba koju mislimo da moramo da progutamo.
Još i sakrijemo od sebe da je gutamo.
U odnosima sa onima koji su nam važni.
Od kojih ne možemo da pobegnemo, jer nemamo kud.
Jer su to " naši ljudi".

Razboli nas samoća.
Izolacija u koju sebe proteramo.
Odsustvo zagrljaja.
I podrške.
Ljudskog saosećanja.

Razbole nas svi oni rani programi koji nas teraju da potiskujemo sopstvene emocije zarad mira u odnosima.
A te potisnute emocije onda ne mogu ni da se obrade i prođu.
Pa prepuknu u nama kao balon.
Vrate se u mnogo ružnijem ruhu.
Pojave se na telu kao rana.
Kao bolest i boleština.

Razboli nas sve ono što nas još uvek tera da preživljavsmo.

Jer telo, ono ne može da ogugla. Nema čime.
Ono prima sve udarce. Dok ima čime.

To nas razboli.

I u tom pravcu i treba ići po zdravlje.
Kroz ono na šta uporno pokušavamo da oguglamo, a boli.

Ljiljana Milić
Praktičar Primenjene psihologije i NLPa

27/04/2023

"Svaka gruba riječ, uvreda ili kleveta otkriva mjesto bola onoga koji je upućuje. I tu čovjek ne može puno da učini, ma koliko bio šokiran neistinom. Istina je diskutabilna. Ili bar svačija. Ako onaj koji vrijeđa duboko vjeruje u ono što izgovara to je njegova istina. Oklevetani ima svoju istinu. Ništa se tu ne može. Možemo se udaljiti, ostati nedostupni agresoru i osvijestiti koliko smo zapravo povrijeđeni. Ako nismo onda nas je pogodio ćorak. A ćorak ko ćorak-liči, ali nije pravi. Boli li nas puno, neko je prst stavio u ranu koju nije napravio, nego je slučajno ili namjerno pronašao dok je svoju bol pokušavao da ublaži vježbajući "streličarstvo".

B. Damjanović"
Preuzeto ....

27/04/2023

BUDI SPREMAN NA "IZNENADNU" PROMJENU VREMENA, LJUDI, NARAVI, OSJEĆAJA... NE IBRETI SE PLAHO

🌹Dunjaluk je proklet i sve što je na njemu prokleto je, osim spominjanja Uzvišenog Allaha, i onoga što se čini radi postizanja Njegovog zadovoljstva.

🌹Sve dok dišeš suočavat ćeš se sa različitim iskušenjima koja će te pratiti u stopu.

🌹Iznevjerena očekivanja, tuga, potištenost, razočarenja nisu zaobilazila ni najodabranije ljude, Allahove Poslanike a.s., pa šta onda da mi očekujemo?

🌹Zato, živi u stvarnosti, ne zavaravaj se maštom i ne lebdi u idealnom svijetu.

🌹Prihvati dunjaluk onakvim kakav on jeste: nesavršen, nepotpun, licemjeran, maskiran...

🌹 Budi spreman na "iznenadnu" promjenu vremena, ljudi, naravi, osjećaja... ne ibreti se plaho, jer sve je to manifestacija Allahovog zakona na Zemlji.

🌹Kad prihvatiš dunjaluk samo kao sredstvo koje te vodi do konačnog odredišta, tek onda ćeš shvatiti da na tom putu ne postoje savršena mjesta, momenti, ljudi...
🌹Nema ih...i što prije to shvatiš čvršće ćeš prihvatiti svoje veslo i lakše ćeš upravljati kormilom.

🌹 Svršenstvo, sklad i neporočnost nisu karakteristike ovog svijeta.

🌹كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ وَيَبْقَى وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلالِ وَالإِكْرَامِ
🌹Sve sto je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.
(Er-Rahmān, 27., 28.)
Istinu je rekao Uzvišeni Allah.

Dženita Mušinbegović

24/04/2023

Neki ljudi bi najradije gledali kako svijet gori. Ispunjeni su zavišću i ljubomorom i ne žele je iskontrolisati. Ako ne pazite na sebe, «posuće vas benzinom» onda kada najmanje očekujete.

23/04/2023

Radi dobra djela tiho, a djela će o tebi govoriti glasno

Rumi

22/04/2023

Život počinje tek onda kada prestaneš ugađati drugima. Ali do toga treba doći. I ponekad prođe pola života dok shvatiš tu jednostavnu istinu. I pitaš se zašto je nisi razumio prije? Gubiš tako svoje snove jer se moraš prilagođavati tuđima, povrjeđuješ tako svoje osjećaje jer moraš paziti da ne bi na neki način povrijedio tuđe, gubiš svoj stav jer se ne smiješ suprotstaviti tuđem. A onda se na koncu pitaš zašto si nesretan?

Sam sebi odgovori zašto si nesretan. Začarani je to krug iz kojeg nema izlaza. Ma kome trebaš ugađati? Reci iskreno, tko tebi ugađa kad pogledaš na sve one brojne rane, ožiljke, razočarenja, uvrede koje si primio? Reci iskreno, ljutiš li se kada ljudi između tebe i sebe, izaberu sebe? Da, treba poštovati druge, ali treba poštivati i sebe. Treba ljubiti druge, ali treba ljubiti i sebe. Samo se sjeti one rečenice: "Ljubi bližnjega kao što ljubiš sebe." I sve će ti biti jasno.

- Mario Žuvela

Address

Tuzla

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Ključ života posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Videos

Share

Share on Facebook Share on Twitter Share on LinkedIn
Share on Pinterest Share on Reddit Share via Email
Share on WhatsApp Share on Instagram Share on Telegram

Category


Other Psychology in Tuzla

Show All