17/12/2025
Danas je udruženje građana Tuzlanskog akademskog kluba organizovalo Okrugli sto na temu Uloga javnog i privatnog sektora u unapređenju zdravstvene zaštite u TK. Na konferenciji je učestvovao i Prof.dr Elmir Jahić, direktor privatne ZU Specijalna bolnica, Medical institute Bayer, koji se javnosti obratio na temu Doprinos privatnog sektora u sistemu zdravstvene zaštite.
Njegovo izlaganje prenosimo pisano u cijelosti ⬇️
Tema - Doprinos privatnog sektora u sistemu zdravstvene zaštite
Stanje u zdravstvenom sistemu, se ne može promatrati neovisno od stanja u cijelom društvu i državi. Očigledno je da je neophodna značajna reforma u zdravstvu jer se suočavamo sa nekoliko nadolazećih izazova; odliv medicinskog kadra u inostranstvo, povećavanje broja pacijenata sa hroničnim oboljenjima, produžavanje prosječnog života pacijenata, kantonalnu rascjepkanost zdravstvenog sistema. Sve to rezultira povećavanjem troškova u zdravstvu.
S druge strane imamo poreski sistem kakav imamo, neadekvatan odnos prema poduzetništvu i otvaranju novih radnih mjesta, a bez novih zaposlenih nije moguće dodatno punjenje zdravstvenog i penzionog fonda. Konstantan je problem odliva velikih sredstava za finansiranje glomazne državne administracije. Takođe, ne smijemo zaboraviti da se nalazimo u „mindset“-u, da se preko zdravstva još uvijek pokušava voditi socijalna politika, što je arhaičan koncept, imanentan socijalističkim a ne modernim društvima i državnim sistemima.
U suštini, moramo osmisliti odgovarajuću strategiju zdravstva za nadolazeće vrijeme.
Međutim, mi trebamo i možemo raspravljati o onim pitanjima koja možemo riješavati na svom nivou, i na taj način poboljšati sistem.
Zakoni ne prave razliku između javnih i privatnih zdravstvenih ustanova, ali u praksi ta podjela je itakako prisutna.
U nekom ranijem periodu, kada je privatni zdravstveni sektor bio u povoju, privatne ustanove ili ordinacije su bile sinonim za nekvalitetnu zdravstvenu uslugu i isključivo finansijski interes. Sada je stanje značajno drugačije.
Mi trebamo zdravstvene ustanove razlikovati po tome da li pružaju kvalitetnu, odnosno efikasnu, stručnu i pravovremenu zdravstvenu uslugu ili ne. To je podjela od koje će pacijent imati koristi.
Najprije trebamo poštovati zakone naše države; shodno čl.16, Zakona o pravima i obavezama pacijenta, koji kaže da "Svaki pacijent ima pravo na slobodan izbor doktora medicine, odnosno doktora stomatologije, u skladu sa teritorijalnom organizacijom zdravstve zaštite".
Pacijent u zdravstvu ne smije biti roba ili predmet rada, nego vlasnik finansijskih sredstava. Pacijent ima pravo, da se za svoje novce liječi po svom izboru.
Novac iz fondova treba da prati pacijenta, a ne da se pacijentu nameće gdje će se liječiti.
Konkurencijom se samo može poboljšati nivo usluge, a monopol dovodi do pada kvaliteta i pogodno je tlo za razvoj korupcije.
Smatram da je jedan od bitnih segmenata poboljšanja našeg zdravstvenog sistema, značajnije uključivanje privatnog sektora u sistem, odnosno riješiti neka pitanja u odnosu privatnog i javnog sektora. Taj odnos, danas je više konkurentski nego nedopunjavajući. To nije dobro, nije racionalno i na štetu je pacijenta.
Toliko ima posla i izazova u zdravstvenom sistemu, da je neophodna sinergija javnog i privatnog sektora, a ne suparništvo.
Jedan od ključnih problema u ovom odnosu je pitanje finansiranja, ali se sva sporna pitanja daju riješiti ako nam je interes pacijenta na prvom mjestu i ako postoji dobra volja.
- U Bosni i Hercegovini na 1000 stanovnika dolazi 2,3 doktora, a u EU taj broj je 3,8.
- 5,02 medicinske sestre je na 1000 stanovnika u BiH, a u EU 8,4.
- U BiH imamo 1,02 zdravstvene ustanove na 100.000 stanovnika, a u EU 2,92.
Vidimo da na isti broj stanovnika u Bosni i Hercegovini je oko 60% manje doktora i medicinskih sestara/tehničara nego u EU.
Da ne govorim da se u našoj zemlji troši 6 p**a manje na zdravstvo po glavi stanovnika u odnosu na prosjek EU.
Sve ovo utiče na kvalitet zdravstvenog sistema.
Za kraj, smatram da je nužno promjeniti pravni položaj privatnog zdravstva, kao i kvalitetnije definirati odnos privatnog i javnog sektora, da bi i privatno zdravstvo moglo doprinjeti kvalitetnijoj zdravstvenoj zaštiti. To može pomoći i zaustavljanju odlaska doktora i drugog medicinskog kadra u inostranstvo.
Imajući u vidi nadolazeće izazove u organizaciji zdravstva, cilj nam treba biti sinergijsko i zajedničkog djelovanje privatnog i javnog zdravstvenog sektora, a ne suparništvo.
