17/12/2024
Praznici, iako često povezani s radošću i druženjem, za mnoge mogu biti izvor stresa, tuge i usamljenosti. Ovi osećaji, poznati kao “praznična tuga” ili “praznična depresija”, javljaju se iz više razloga.
1.Osećaj gubitka i tuge
Praznici često podsećaju na ljude koji više nisu prisutni u našim životima. Sećanja na zajedničke trenutke ili porodične tradicije intenziviraju osećaj gubitka. Praznici su posebno “okidač” za one koji prolaze kroz proces žaljenja
2. Socijalna izolacija
Iako su praznici vreme okupljanja, mnogi se osećaju usamljeno zbog stvarne ili percipirane izolacije. Ovo je naročito izraženo kod onih koji žive daleko od porodice ili nemaju podršku bliskih odnosa. Socijalna izolacija pojačava osećaj besmisla i depresije.
3. Visoka očekivanja i društveni pritisak
Društvo stvara idealizovanu sliku praznika kroz medije, reklame i društvene mreže. Ovakva očekivanja ćesto dovode do razočaranja, jer relanost često ne ispunjava te standarde
4. Perfekcionizam i poređenje s drugima
Ljudi koji teže savršenstvu (npr. idealna proslava, savršeni pokloni) često osećaju stres ili neuspeh ako stvari ne idu po planu. Pored toga, poređenje sa životima drugih (posebno kroz društvene mreže) dodatno izaziva osećaj manje vrednosti.
5. Finansijski pritisak
Kupovina poklona, priprema praznične trpeze i učestvovanje u proslavama mogu uzrokovati finansijski stres. Ovo je često uzrok anksioznosti kod ljudi koji se bore sa ekonomskim poteškoćama.
6. Nerealna očekivanja u porodici
Porodični konflikti ili nerealna očekivanja o harmoničnom porodičnom okupljanju utiču na emocionalni opterećenje. Ako postoje nerazrešeni sukobi, praznici mogu postati izvor dodatnog stresa.
7. Sezonski afektivni poremećaj (SAD)
Manjak sunčeve svetlosti tokom zimskih meseci utiče na nivo serotonina u mozgu što rezultira simptomima depresije.
8. Nedostatak emocionalne podrške
Ako osoba nema priliku da izrazi svoje emocije ili oseća da je sama u svojim problemima, praznični period naglašava osećaj izolovanosti i nerazumevanja.
Preporučuje se postavljanje realnih očekivanja, fokus na male, pozitivne trenutke, kao i izražavanje emocija – bilo kroz razgovor sa bliskim osobama ili stručnjakom