
02/09/2025
Staklena nastavnica/ učiteljica
Imala sam brata... posebnog, tih osamdesetih rijetko drugačijeg. Bio je stariji osam godina od mene, a ja sam bila dijete. Nisam u potpunosti razumjela zašto samo ja imam drugačijeg brata.
Nisam razumjela kad bi moja mama govorila:
"On je melek na ovom svijetu".
Poslije sam često osjećala grižnju savjesti što sam se tako, kao djevojčica ponekad i loše osjećala kad bi me pitali što je on takav.
Danas u svom odjeljenju imam djevojčicu koja ima posebnog brata.
Jednom, kad je ušao u učionicu iz potrebe da je zagrli, vidjela sam kako joj pogled leti lijevo-desno da bi upratila reakcije ostale djece. Vidjela sam joj i stid u očima.
Vidjela sam tada ponovo sebe.
Ustala sam, zagrlila njenog brata i s osmijehom joj rekla: "Kako si ti sretna djevojčica jer imaš posebnog brata. I ja sam ga imala, posebnog, unikatnog. Kako je divno pored sebe imati brata koji ne zna šta je zlo i ne osjeća nikakva negativna osjećnja, ne zna ni za mržnju, niti zavist... Kad ga ovako zagrlim ispuni me posebnom toplinom. Ti si sunce moje sretna, jer ti je Bog u život poslao jedno ovakvo biće."
Pričali smo još dugo. On me grlio sve jače i jače. Ja sam osjećala da me moj brat grli. Svaki sljedeći put kad bi ušao u učionicu u potrebi da zagrli svoju sestru, pa čak i mene, svi bi ga u učionici dočekali s osmijehom. A njegov osmijeh koji je prisutan non stop, mnogo nas uči u životu. ❤️💙