26/01/2026
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da je u jednom narodu prije nas je bio čovjek koji je ubio devedeset i devet ljudi, te se poslije toga pokajao i tražio najučenijeg čovjeka na Zemlji, kako bi ga upitao ima li za njega pokajanje. Uputili su ga na jednog čovjeka, koji je bio veliki pobožnjak, ali nije bio učen. Kada mu je rekao da je ubio devedeset i devet ljudi i upitao ga da li za njega ima pokajanje, ovaj pobožnjak, zbog veličine grijeha koji je učinio, kazao je da za njega nema pokajanja. Ovaj čovjek se tada rasrdio i ubio i pobožnjaka, upotpunivši broj od stotinu ubijenih. Potom je ponovo tražio najučeniju osobu na Zemlji, pa kada ga je našao, rekao mu je da je ubio stotinu ljudi, te upitao da li za njega ima pokajanja. Ovaj učenjak mu je rekao: Da, a ko te to može spriječiti da učiniš pokajanje? Vrata pokajanja su otvorena, pa otiđi do tog i tog mjesta u kojem se nalaze ljudi koji obožavaju Allaha. Zemlja u kojoj je bio, a Allah najbolje zna, bila je zemlja nevjerstva. On je napustio to mjesto, kajući se i otišao je u mjesto koje je pokorno Allahu Uzvišenom. Na pola p**a, stigla ga je smrt, pa su se u vezi njega sporili meleci kazne i meleci milosti. Meleci milosti su govorili: "On se pokajao i došao je kajući se za svoje grijehe." Tada je Allah poslao meleka da među njima presudi, te je rekao: Izmjerite rastojanje između dva mjesta, pa kojem bude bliže, njemu i pripada. Ako mu je bliža zemlja nevjerstva, meleci kazne će mu uzeti duši, a ako bude bliže zemlji pokornih, meleci milosti uzeće mu dušu. Izmjerili su rastojanje, pa su vidjeli da je za malo bliži zemlji pokornih, tj. zemlji u koju je krenuo, pa su ga uzeli meleci milosti.
