18/03/2025
VI NE “PRIVLAČITE” ZLOSTAVLJANJE"
Možda smo, bez vlastite krivnje, bili uvjetovani da vjerujemo da smo u osnovi inferiorni, manjkavi, pogrešni, loši ili slomljeni u srži, pa stoga ne možemo vjerovati vlastitom unutarnjem sustavu usmjeravanja.
Možda smo, bez svoje krivnje, pomalo izvan dodira s vlastitom intuicijom, našom najdubljom istinom, Znanjem u našim crijevima.
Stoga možemo, bez svoje krivnje, biti privučeni narcisoidnim, karizmatičnim, manipulativnim bićima - prijateljima, partnerima, članovima obitelji, duhovnim učiteljima, terapeutima, vođama.
Zašto? Njihovo postupanje prema nama i drugima djeluje... tako... poznato.
Osjećaju se blisko, kao obitelj.
Kao mama.... Kao tata.
Mi ih 'znamo'. Njihovi manipulativni obrasci, koliko god bili štetni, nama su poznati, predvidljivi, ‘sigurni’.
Njihov način se čini kao... dom.
Njihova kontrola i zlostavljanje doimaju se kao... ljubav.
Ili barem ono što nažalost očekujemo od ljubavi.
Mi ne ‘privlačimo’ zlostavljanje, ma što nam newage duhovnosti i pop psihologije govorile. Zlostavljanje i nasilje nikada nisu naša krivnja i nikada ih ne zaslužujemo. Nitko od nas to NEZASLUZUJE!!!
Ali možemo, bez svoje krivnje, zanemariti svoje najdublje osjećaje, svoje granice, naše autentične čežnje, naša zvona za uzbunu i crvene zastave, naše autentične sumnje i pronicljivosti, i potisnuti onaj mudri unutarnji glas pun ljubavi koji kaže: "Zaslužuješ mnogo, puno bolje od ovoga."
Ili čak, "Izlazi".
Kada smo odvojeni od našeg najdubljeg osjećaja vlastite vrijednosti i suvereniteta, možemo, u nekim slučajevima, 'dopustiti' drugima da se loše ponašaju prema nama, prekorače naše granice, nametnu se i objektiviziraju.
Možemo prešutjeti svoje NE. Možemo tolerirati određena ponašanja, ne progovoriti ili uzvratiti (i priznajem da je u nekim slučajevima potpuno nemoguće uzvratiti, a mi smo inteligentni kako bismo se zaštitili na bilo koji način).
Ustrojeni smo da ostanemo u "sigurnosti" onoga što znamo, uz poznato, uz izvornu "obitelj" i izvorni "grijeh" (mitološki govoreći).
Naši nas živčani sustavi doslovno pokušavaju poštedjeti percipirane opasnosti promjene, napuštanja čopora i samog polaska. Skloni smo se držati onoga što znamo, čak i ako nam to šteti.
Ovo je nasljeđe traume.
A onda, jednog dana, počinjemo se buditi. Napokon počinjemo slušati to unutarnje NE i grabimo prema istinskoj sigurnosti… Nepoznatog i Neistraženog.
Potrebna je ogromna hrabrost da se progovori. Potrebna je ogromna hrabrost da napustite nasilnog partnera, člana obitelji... Potrebna je ogromna hrabrost da konačno ispoštujemo ono što nam intuicija tako dugo govori. Da poslušamo svoje najdublje unutarnje vodstvo i izrazimo svoj autentični bijes. Slušati svog unutrašnjeg roditelja punog ljubavi i poštovati i štititi svoje dragocjeno unutarnje dijete.
Ne ‘privlačimo’ zlostavljanje.
Ne 'manifestiramo', svojom krivnjom, maltretiranje, ili čak 'zlo', kroz negativne vibracije ili kroz svoje neusklađene ili pogrešne osjećaje ili misli.
Međutim, možda utišavamo sveti vrisak u svojoj utrobi, sveti bijes unutarnjeg djeteta, dijela nas koji ZNA. U tome leži naša moć i naše iscjeljenje. Sve što je bilo potisnuto može se ponovno izraziti, a što god je ugašeno može ponovno procvjetati.
Srušite neke zidove.
Uvrijediti neke ljude.
Napravi nered.
Govori svoju istinu.
Kad budete spremni.
I to ni trenutak prije.
