Psihoterapija - Petra Bulić

12/09/2024

Kad krenemo na terapiju, ili na grupne radionice koje imaju za cilj da se kroz više dana za redom bavimo našim osjećajima, događa se da se sve više fokusiramo na naše osjećaje. I upravo zbog namjere i fokusa naši osjećaji postaju intenzivniji.

�Svrha toga je kroz to iskustvo:
- postanemo svjesniji i osjetljiviji na osjećaje koji su nam možda inače prolazili ispod radara
- učimo kako ući dublje u osjećaj
- učimo kako propustiti osjećaj kroz tijelo, dah, pokret, suze, senzacije.
- učimo povezati postojeći osjećaj sa boli koja nam se već ranije dogodila tj. iskustvom koje je za nas bilo povrjeđujuće
- učimo prepoznati potrebu iza tog osjećaja - potreba da me se voli / prihvati / vidi / da nisam zanemaren / da me se poštuje
- te kako tu potrebu možemo ispuniti na način koji je konstruktivan za nas i našu okolinu

Ponekad se može dogoditi da se previše krenemo baviti našim osjećajima i da nam oni postaju glavni fokus u životu i dopuštamo da nas osjećaji vode kao brod na vjetru bez kapetana koji drži smjer. Ono što je bitno i ponekad zaboravljamo je da duboki osjećaji sami po sebi nisu smisao i glavni fokus u životu.

Sposobnost da osjećamo, da se povežemo sa boli i otpustimo kad je to potrebno je tu da nam pomogne da živimo život punije, življe, sa više svjesnosti (i nadamo se, radosti). Osjećaji su jedan dio nas, jedan dio života - nisu cilj sam po sebi. Jedan od ciljeva terapije je da osjećaje integriramo u svakodnevni život, posao, odnose - da ih ne moramo potiskivati, ali isto tako i da osjećaji ne vode glavnu riječ.

10/09/2024

01/08/2024

Kako mi je krenuo godisnji odmor pocela sam primjecivati odredenu nelagodu i nezadovoljstvo, i neku vrstu tjeranja na odmor i uzitak. Da ustvari ne uzivam stvarno, cekam da prode.
Moj um je ostao koncentriran na zadatke od proslog tjedna koji jos nisu zavrseni, na projekte koji su tek zapoceti, s velikim upitnikom da li je sad vrijeme da to napravim.
Kako sam zadnjih mjesec dana radila i vozila svoj zivot na rezervi jasno mi je da nemam kreativnog kapaciteta da jos nesto zavrsim. Da mogla bi se natjerat i gurnut u to, izdrzat… to mi je poznato.
Odlucila sam da si to necu radit, da cu ne radit nis makar ne uzivala u tome 😂
kako sam uz to zadnjih 10ak dana zbog emocionalne iscrpljenosti izgubila disciplinu meditacije, vjezbi disanja i treninga shvatila sam da se trebam vratiti tome na vrlo jednostav, njezan i kratak nacin. Poslusala sam 5min meditaciju na aplikaciji Healthy minds. I rijeci koje su mi zazvonile i nakon kojih se sve razbistrilo:
Nothing to do
Nothing to change
Nothing to approve

Ako vlastitu vrijednost i pravo na odmor povezujemo sa nasim postignucima, sa kolicinom novaca koji smo zaradili ili sa time koliko su drugi oko nas zadovoljni (partneri, djeca, prijatelji) mi smo ustvari programirani da konstantno budemo u doingu, da to sto radimo odreduje nas kao ljude i odreduje nase pravo na potrebe.

Cesto se dogada da odmor i uzitak trazimo kroz to da odemo na sto vise dogadanja, na sto vise razlicitih mjesta, da mi godisnji bude prenatrpan, ispunjen, samo da ne moram osjetiti sto se dogada sa mnom kad sve stane, kad sam samo u beingu.

Ako zazmirim i dozvolim da se ispred mene pojavi slika osobe (ili zivotinje 😁) koju volim, do koje mi je stalo i kratko primjetim sto to radi mom srcu, mom tijelu i iskreno se zapitam zasto je volim? (Zato jer je poslusna, jer mi je skuhala rucak ili zato jer mi je posudio novce. Ne! Obicno je razlog jer je tu, jer postoji, jer se osjecam povezano s tom osobom)
Ako si dozvolim da to isto osjetim za sebe - da vrijedim samo zato jer postojim - otvaram put dubljem, mirnijem i prirodnom dijelu nas koji moze samo biti i cijeniti trenutak takav kakav je.

Trenutak u kojem ne trebam biti bolja nego sto jesam, trenutak u kojem ne moram zavrsiti jos nesto … trenutak u kojem je sve okej tako kako je, boje oko mene su cisce, jasnije i ljepse, oblici imaju svoju formu, zrak je lagan … nista posebno

(disclamier: ovo nije promocija samougadanja ili toga da samo trebamo biti i nista ne radit i da ce sve doci samo)

29/04/2024

Često klijenti na terapiju dolaze sa željom da dobiju savjet ili recept kako da razrješe situaciju koja ih muči u životu.

Da li trebam dati otkaz?
Da li je on pravi partner za mene?
Kako da se postavim prema svom djetetu dok me živcira?..
U trenutku dok od druge osobe tražimo da za nas donese izbor ili nam sugerira koji je izbor pravi, mi toj osobi predajemo moć.
I u određenim kontekstima davanje savjeta nije loše, dapače postoje situacije u kojima je nužno, npr. ako osoba nema svijest o vlastitim granicama.
Međutim ono što je puno vrijednije je pomoći osobi pitanjima da otvori svoju percepciju i dođe do riješenja. Kad osoba sama dođe do rješenja, ona ne dobiva samo to da je možebitno razrješila svoju trenutnu situaciju već dobiva i iskustvo i putokaz kako si može pomoći u nekoj sljedećoj.
Također osoba na taj način istražuje i mapira svoje obrasce ponašanja i njihove uzroke.

Na taj način osobi vraćamo moć i osjećaj kontrole nad svojim životom, što je puno značanije nego da teraput ima moć i može “iscjeliti“ osobu.

Kako pomažemo osobi da dođe do rješenja?
Jedan od načina je da situaciju koja se događa u životu i njezine aktere postavimo kao da se ispred nas događa film.
Kad osoba napravi jedan korak nazad iz drame u koju je uronjena jača ulogu unutarnjeg svjedoka i iz mirnijeg mjesta u sebi lakše može vidjeti:
U kom odnosu su te osobe sad? Koliko su blizu ili daleko?�
Kako se ti osjećaš?
Kako se osjeća druga osoba?
Što je dovelo do toga?
Koje se senzacije javljaju dok ovo gledaš?
Što ti se čini koji bi mogao biti sljedeći korak?

07/03/2024

Hvala poduzetničkom inkubatoru Pazin na objavi priče i na uredu koji koristim 💙
U članku možete pročitati više:
https://www.pazinup.com/post/upoznajte-naše-korisnike-petra-bulić-bavi-se-tjelesno-orijentiranom-psihoterapijom?fbclid=IwAR2H5doEAzCkn7qWLM-0mjnWnlMLcWD8OgLcyP72QL2Gt8xCqE8Sap4Fc9o

23/02/2024

Kad potisnemo emocije koje osjećamo zbog toga jer su nam prebolne ili se ne možemo nositi s njima u datom trenutku ili ne znamo kako, one ne nestaju. Postisnute emocije bivaju pohranjene u tkivo uzokujući određenu mišičnu tenziju i bol.

Mnogo ljudi koriste smijeh kako bi blokirali ili poricali svoju tugu. Smijeh nas može privremeno opustiti. Ilitiga udri brigu na veselje. Međutim to nas ne oslobađa onoga što osjećamo i što je potisnuto duboko u nama.

U terapijskom prostoru kroz polako osvještavanje tjelesnih senzacija u nama, praćenje onog što osjećamo i prizivanje određene memorije, detalja određenog događaja, tjelesnih reakcija u tom trenutku možemo doći do potisnute emocije.

Naše tijelo ima vlastitu inteligenciju i ako mu dopustimo prirodno će ući u izražavanje emocije. Na primjer kroz duboki plač možemo otpustiti tugu, naše tijelo kroz konvulzivne pokrete, kroz disanje, glas i suze se oslobađa napetosti i nakon toga osjećamo se mirno, oslobođeno i opušteno.

19/02/2024

“Dok ljutnja oslobađa energije iz stražnje strane tijela, plač to čini sa prednje. Svaki jecaj je kao otkucaj (puls) koji počinje duboko u abdomenu (plakanje iz stomaka) i diže se naviše kroz grudi i grlo da bi završio zvukom.

🌬Za emitiranje zvuka je potreban izdisaj; plakanje je nemoguće ako se dah zadržava. Blokiranje zvuka tenzijom u grlu i vilici također inhibira plakanje.

Ali, ako se prevaziđu ove prepreke, u grudima se osjećamo lakše, disanje je poslije dobrog plača protočnije, a lice opuštenije.“ 😌
A. Lowen

02/02/2024

Stvarna promjena događa se kad prihvatimo sebe jer tada dio nas koji je odbačen i koji ne prihvaćamo postaje dio cjeline, integrira se, nije više dio sjene, a tada se može i transformirati.

Transformirati možemo samo ono što ownamo, dok to ne ownamo taj dio će uvijek biti potisnut i raditi “protiv“ nas kroz nesvjesno (npr. birati ću partnere koji su nedostupni, pronalazit ću poslove na kojima me šef maltretira, nikad neću imati dovoljno novaca).

Protiv stavljam u navodnike baš zbog toga jer taj dio nesvjesnog materijala radi “protiv“ nas u svrhu toga kako bi ga mogli vidjeti i kako bi se i taj dio mogao integrirati.

To je ljepota naše psihe, sve što radi radi zato jer se želi iscjeliti. Isto kao i naše tijelo 🌸

Disclaimer: prihvaćanje sebe nije isto što i samougađanje nezrelim djelovima sebe

23/01/2024

Nedavno sam asistirala na predavanju na temu traume. Kao asistent očekivala sam da će predavanje biti teško i da će potencijalno studenti imati intenzivne i jake reakcije. I dok sam prije početka predavanja pitala učitelja što mogu očekivati tokom predavanja, njegov odgovor je bio: “Tokom godina predavanja na temu traume počeo sam traumu predavati na light način“

Mogućnost da o temama koje su teške i zahtjevne govorimo na jednostavan, svijetliji, možda i duhovit način (bez da podcjenjujemo) olakšava cijelu stvar. Ako je tema sama po sebi već teška ne moramo je mi učiniti još težom i mračnijom ;)