Registar emocija

01/12/2025

Zašto se u terapijskom prostoru često vraćamo na temu roditelja?

ZAŠTO SE " BAVIMO" RODITELJIMA?

Pre svega, u radu na svom ličnom razvoju ne bavimo se roditeljima da bismo imali koga da okrivimo, jer na taj način ostajemo u ulozi žrtve, koja nema moć da išta promeni.

Mi se bavimo roditeljima zato što smo od njih naučili ko smo mi, ko su drugi i šta je život.
Od njih smo naučili kako se živi. Kako se komunicira.
Od njih smo naučili ko smo MI, a ko su ONI. Od njih smo naučili prve granice. Udarili u njih. Dobili prve čvoruge.

Od njih smo naučili koje emocije su prihvatljive, a koje nisu. Naučili smo i kako se potiskuju neprihvatljive emocije.
Od njih smo kopirali mehanizme preživljavanja i suočavanja.
Od njih smo naučili koje naše lice je prihvatljivo, a koje mora u senku, nekada i tamnicu.

Od njih smo naučili, od njih se braneći, kako da se branimo od drugih. Koliko smemo. Šta možemo. Kuda ne smemo. Kuda moramo i gde da stignemo.

Celi jedan životni scenario upisan je u naše umove rukopisom naših roditelja.

I zato moramo da se bavimo roditeljima, jer su oni najvažniji drugi u našem životu.
Svi drugi koji kasnije dođu u naš život samo glume u onom istom pozorištu koje smo s roditeljima već izgradili.

Moramo da se bavimo roditeljima jer je mnogo toga što nas danas muči stečeno u odnosu sa njima, kroz razne adaptacije i maladaptacije.

Moramo da se bavimo roditeljima, jer su oni deo nas, naših svesnih i podsvesnih struktura.

Moramo da se bavimo roditeljima kako bismo razumeli odakle nam rane koje nas peku u odnosima s drugima.

Moramo da se bavimo roditeljima kako bismo razumeli mnoge glasove u nama, koji nas sada muče.

Moramo da se bavimo roditeljima kako bismo prihvatili, porasli i odrasli.

Zato, moramo da se bavimo roditeljima, jer se time bavimo, u stvari, svojim odnosom prema sebi.

Ljiljana Milić
Iz knjige (B)RANJENO MESTO

09/05/2025

MI SMO DJECA RODITELJA KOJI NISU ISLI NA TERAPIJU. .. ❤

Mi smo djeca onih koji su uradili najbolje sto su mogli sa onim sto su imali.
Odrastali smo u tisini koja je skrivala ono sto nikada nije izgovoreno, medu pravilima koja nisu bila dovedena u pitanje i emocijama koje su bile obuzdane sve dok nisu postale nevidljive.
Naucili smo da citamo gestove vise nego rijeci, da prezivimo u neizvjesnosti onoga sto nije receno i da pronademo smisao u onome sto za njih nije imalo ime.
Ne radi se o prosudivanju njihovog nivoa svijesti, vec o razumijevanju da svaka generacija nosi teret vlastite istorije, da su i nasi roditelji bili djeca vremena kada je ranjivost bila luksuz, a introspekcija manje utabani put. Odrastali su u svijetu u kojem se rane nisu imenovale, vec su se jednostavno trpjele. Gdje su ogranicenja bila kruta ili ih uopste nije bilo. Gdje se ljubav pokazivala zrtvama, a ne rijecima.
I ipak, evo nas. Uceci da rijecima izraze ono sto nisu mogli reci. Da prepoznamo strahove koji su nam naslijedjeni ne nasom krivicom. Da sebi damo dozvolu da osjecamo bez straha od osude. Jer iscjeljenje nije okrivljavanje, vec razumijevanje da je ono sto smo primili ono sto su oni znali kako dati. To znaci gledati na njihovu istoriju sa saosjecanjem, a na nasu s odgovornoscu.
Mi smo djeca roditelja koji nisu isli na terapiju, ali smo odabrali drugaciji put. Na nama je da prevazidemo ono sto smo naucili, a da to ne zanemarujemo, da gradimo, a da ne unistavamo, da postujemo, a da ne ponavljamo. Moramo prihvatiti da ne mozemo promijeniti proslost, ali mozemo transformirati njene odjeke u nasim zivotima. Na nama je da s njeznoscu prihvatimo svoje rane, pretvorimo ih u izvore mudrosti i dozvolimo sebi da, sa svakim korakom, budemo generacija koja otvara put novim nacinima ljubavi.💙
Pogledi duse

07/11/2023

Artist: Marcos Alvarado Art ❤️

06/11/2023

Food for thought. ~ Gloria* Allure x Alchemy

//📷picturesource Russell Dillery //

04/09/2022

WORD!!! ⬇️

BATINA JE IZ RAJA IZAŠLA…. Posted on February 19, 2020 by zpdadmin ZA ZPD PISALA SENA PUHOVSKI …je rečenica koju mi koji radimo u kliničkoj praksi s djecom i prečesto čujemo. Čujemo i rečenice poput: “I mene su tukli pa mi ništa ne fali.” ili “Mora se znati tko je dijete, a tko rod...

05/08/2022

02/08/2022

Razgovaraj 🙏🏼

17/06/2022

Liz and Mollie

01/05/2022

"Trauma that isn't 'as bad as' someone else's is still deserving of validation."

Have you ever found yourself thinking that ⁠you can't extend empathy to yourself because others "have it worse?"

Comparative suffering is a trap we've all fallen into at one time or another. We minimize our struggles and deprive ourselves of feeling what we need to feel because we believe our suffering isn't "important" enough to be deserving of acknowledgment.⁠

While it is worthwhile to recognize our privileges and express gratitude for what we do have, it's also important to give ourselves permission to feel our pain, big or small. ⁠

Q/T Option B

Art by @/briannaviera and @/queersextherapy on Instagram

22/04/2022

“Sve mi se čini da odrasli, ustvari, uopšte ne postoje”, Jelena Holcer, pedagog.

Ponekad, u moju Školicu dođu neki preterano ozbiljni i namršteni roditelji. Gledaju me strogo, kao da stalno nešto ocenjuju i procenjuju, spremni na kritiku u svakoj sekundi. Ništa ja to ne zameram, ne shvatam lično, znam da su oni takvi i prema svojoj deci i prema sebi i prema svima jer, prosto, ne umeju drugačije. Ali, kada zamislim te odrasle ljude kakvi li su bili kao deca, bude mi ih nekako žao. Tada, iza tih strogih pogleda progledaju neke uplašene dečije oči, provire neke davno potisnute tuge i usamljenosti. Ako se kroz razgovor dotaknemo njihove prošlosti, pokaže se da su zaista imali teško odrastanje. Jasno vidim da deca u njima i danas zovu u pomoć, ali kako nisu naviknuta na podršku, ostaju sumnjičava prema svima, zauvek. Pomislim tada, da su imali drugačije detinjstvo oni bi danas bili drugačiji ljudi. Ali, isto to važi i za nas. Vremenom smo dobili veće obaveze i odgovornosti, promenili smo se fizički, mentalno, emotivno... ali iza naših lica, bez obzira koliko nam je godina, i dalje smo samo vešto prikrivena deca.

Šta pokušavam da vam kažem?

Sve mi se čini da odrasli, ustvari, uopšte ne postoje.

~ Jelena Holcer, pedagog

20/04/2022

A Star Is Born ⭐️

02/04/2022

2.4. Svjetski dan svjesnosti o autizmu!

Jako poucan i lijep filmic o tome kako vide i kako osjecaju svijet ovi uistinu posebni ljudi ❤️