
12/05/2025
Vikend 2.5., 3.5. izlet i avantura, Großvenediger, Austrija.
David piše izvještaj:
Ekipa iz snova: Martin, Jakov, Feđa, David
Naše putovanje je počelo u 7 ujutro iz Zagreba. Do pocetne tocke stizemo oko 12:30. Od auta krenuli smo hodat po makadamskoc cesti u 13 a kod podnožja staze i planinarskog doma smo bili u 14 i 30. Provjera opreme, nadopuna vode i kratka klopa te smo nastavili odvažno dalje. Samo sunce, milina i pokoji svizac. Muke su nam počele kad s prvim tračcima snijega kad smo ugledali drugi planinarski dom. Na kilometar od njega se nalazio vlažni i duboku snježni put kroz kojeg smo beskrajno propadali. Čas bi hodao mirno, a čas si zaglavio s nogom do kuka u snijegu. Nakon čitave vječnosti borbe stigli smo do doma. Tada je oko 20 i 20 još bilo vedro i otkrio nam se prekrasni pogled na alpe s 2800 metara nadmorske. Našli smo u zimskoj sobi staru peć i naložili vatru. Umorni i lagano promrzli, našli smo utjehu u fantastičnim Podravkinim toplim juhama i tjestenini bez koje se nebi mogli oporavit. Dok smo jeli i uživali u toploj večeri komentirali smo kako nam je žao što smo odmah popili sve sokove. Osvježavajući jako ukusni, nisu dugo izdržali. Nakon sto smo se ugrijali sljedilo je kratko spavanje i dizanje prije zore. Pokret oko 0630, do vrha jos 800m. Naoružani cepinima i derezama, osigurani užetom i pojasima došli smo tik do vrha. Kako se pogled rasciscavao tako se sve vise dalo primjetiti lose vrijeme koje je stizalo sa zapada. Tamni oblaci jurili su velikom brzinom prema nama pa smo se nakon kratke rasprave ipak se odlucili okrenuti nazad na 3500m. Skupili smo malo snaga u sinoćnjem prenoćištu i onda opet kroz onaj propadajući snijeg do dolje. Nakon 7h hoda, za čas štigli na sam početak staze. Jakov je natukao gležanj, no usprkos tome se i dalje brzo i poletno spustio do dole. Kratka pauza na početku staze i onda je uslijedila "utrka" do auta. Stigli smo oko 16 i sjurili se autom od prvog megić jer smo smlatili svu hranu koju smo ponjeli sa sobom. To je tako kada je klopa tak ukusna. Stigli smo doma u Zagreb oko 22. Nažuljani i umorni, ali s veliki osmjesima na licu.
Nelos trening za uzbudljivu jesen na Himalaji koja nas ceka:)