Put Pjesme Srca

29/04/2026

Ovo nije video o tome kako "raditi još jednu tehniku".

Ovo je video o tome što se događa kada tehnike koristimo iz osjećaja da nismo dovoljno dobri ili vrijedni, da ne znamo i da ne možemo sami.

Dijelim:
- zašto "slanje ljubavi" nekad djeluje, a nekad stvara još više kaosa
- kako prepoznati razliku između automatske reakcije i svjesnog odgovora
- što znači stvarno prepuštanje (bez odustajanja od sebe)

Ako te zanima mogu li tebi i kako pružiti podršku u procesu otpuštanja automatskih reakcija i razvijanja unutarnje stabilnosti i jasnoće, javi mi se na putpjesmesrca@gmail.com.

Kad "slanje ljubavi" prestane pomagati (i zašto se to dogodi)

27/04/2026

BOL I PATNJA

Postoji bol koja može biti fizička i psihička. I postoji patnja.

U čemu je razlika?

Možemo li izbjeći bol? Možemo li izbjeći patnju?

Je li moguće da nenamjerno i nesvjesno uzrokujemo patnju time što sebe i druge pokušavamo zaštititi od boli?

Smatram da je bol prirodan dio života i da ima svoju funkciju.
Ako se porežem, naravno da će boljeti. Upravo me ta bol podsjeća da trebam dodatno paziti kako nešto radim kako bih pomogla tijelu da što prije zacijeli.

Kao ženi, poznati su mi menstrualni bolovi, no nastojim izbjegavati uzimanje tableta kad god je to moguće. U jednom periodu života, zbog tih bolova, znala sam probdjeti veći dio noći. Pitala sam se moraju li menstruacije boljeti ako su prirodne. Možda se radi o neprihvaćanju vlastite prirode?

S vremenom sam počela promatrati bol kao glasnika poruke koju ne želim čuti. Shvatila sam da mi patnju ne uzrokuje sama bol, već moj stav prema njoj — otpor i neprihvaćanje onoga što jest.

„Razgovarajući“ s menstrualnim bolovima, otkrila sam mnoge potisnute emocije koje nisu bile samo moje, već su se prenosile s generacije na generaciju, oblikovane kulturološkim, povijesnim, religijskim i drugim čimbenicima.

Upornim promatranjem boli, radom s tim emocijama i mijenjanjem podsvjesnih obrazaca koji su nekada pomagali, a danas više ne služe, bolovi su se osjetno smanjili.

Dugo sam patila zbog mamine smrti. Tu sam patnju nesvjesno produžila jer nisam znala niti sam imala priliku naučiti od starijih kako se svjesno prolazi kroz bol prihvaćajući ono što jest. Gubitkom drage osobe ne gubimo samo nju — gubimo i svoju ulogu u njezinu životu, svakodnevicu na koju smo navikli i dio vlastitog identiteta.

Taj gubitak me duboko bolio i nitko nije mogao, niti je trebao, spriječiti tu bol. Ono što mi je tada nedostajalo bilo je da mi netko kaže: „U redu je. Znam da boli. I mene boli. Ne znam kako ćemo dalje, ali znam da hoćemo. Zajedno ćemo to prebroditi. Tu sam za tebe. Dozvoli sebi osjetiti sve što osjećaš i pusti da izađe kroz tijelo.“

Budući da nisam dobila dozvolu osjećati ono što osjećam, bol se pretvorila u patnju.

Iz mog iskustva, bol ne nestaje kada je pokušavamo potisnuti ili skrenuti pažnju na nešto drugo. Počinje jenjavati tek kada je prihvatimo — kada si dopustimo uistinu je osjetiti, kakva god bila, kada si dopustimo biti ranjivi i kada pustimo da se slika o sebi koju grčevito držimo, pred drugima i pred sobom, raspadne.

Patimo kada se opiremo promjeni. A život je promjena, pa bih mogla reći da patnja nastaje onda kada se borimo protiv onoga što život jest.

I naposljetku, što život uistinu jest?
Znamo li odgovor na to pitanje ili su nam poznate samo priče o životu — iluzije i snovi o onome što mislimo da život jest?

Od Srca Srcu,
Rebeka

23/04/2026

08/04/2026

Ovo je rekao B. Hellinger.

Ima nešto u tome, barem iz moje perspektive...

Tako postavljena definicija izaziva u meni neka pitanja o vlastitom autoritetu, autoritetu učitelja, roditelja, vladajućih, religijskih autoriteta, liječnika, stručnjaka...

Vlastiti autoritet - prepoznajem li zaista svoje autentične potrebe i u kojoj mjeri ih mogu i znam zadovoljiti? Usudim li ih se uistinu zadovoljiti?

Autoritet roditelja - prepoznaju li roditelji istinske djetetove potrebe i u kojoj mjeri ih mogu zadovoljiti sami? Je li percepcija djetetovih potreba nekad projekcija potreba koje njima nisu bile zadovoljene kad su bili djeca i ako je, koje su posljedice?

Autoritet učitelja - prepoznaju li učitelji stvarne potrebe djece i u kojoj mjeri ih zadovoljavaju? Prilagođavaju li način podučavanja konkretnog gradiva tim potrebama?

Neću niti pokušati odgovoriti na ta pitanja jer bi to samo bile moje previše općenite pretpostavke.
No, za uloge u kojima imaš autoritet, možeš na pitanja odgovoriti za sebe, možda postaviti i druga pitanja koja nisam ovdje navela.

Od Srca Srcu,
Rebeka

07/04/2026

VRTIM LI SE U KRUG?

Imam osjećaj da se stalno vrtim u krug…
Je li ti poznat ovaj osjećaj u barem jednom aspektu života?
Meni je i više nego poznat. I zato sada s tobom želim podijeliti nešto što se nedavno događalo u mom unutarnjem svijetu na tu temu.

Kod jedne osobe osjetila sam da u svom radu ne odradi stvar do kraja. O tome sam razmišljala dosta dugo, a na kraju sam joj to i rekla. No, prije nego što sam joj rekla, pitala sam se kako je to povezano sa mnom.

Odgovor je došao u obliku usporedbe.

Recimo da je to poput knjige s police knjižnice Života. I recimo da ta knjiga ima 100 stranica. Vrtim se u krug zato što stalno izbjegavam pročitati knjigu do kraja. Pročitam možda 98 ili 99 stranica, ali nesvjesno odbijam pročitati zadnju. No, budući da je cijeli život jedna velika Knjiga Života, ne postoji vrijeme u kojem ne čitam neku knjigu. Ako odbijam pročitati postojeću do kraja, to onda znači da se vraćam na neke prijašnje dijelove iste knjige i iščitavam ih ponovno i ponovno, kako bih shvatila detalje koji će poslužiti kao rješenje za tu petlju iz koje nikako da izađem van.

Postavila sam si pitanje zašto ne pročitam knjigu do kraja, a odgovor je došao u obliku velikog straha. Čak bih mogla reći užasa i pitanja: „ŠTO?!? Da pročitam knjigu do kraja?! I što onda?! U ovoj knjizi znam kako preživjeti, a u nekoj drugoj ne znam hoću li znati. Kako izabrati pravu knjigu? Što ako izaberem potpuno pogrešnu novu knjigu?“

I da... Užas je bio stvaran, a pitanja koja su navirala dovela su me do zaključka da još nikad nisam zaista donijela svjesnu odluku da ću pročitati knjigu do kraja, jer nisam shvaćala da moju podsvijest to prestravljuje. Tada sam odlučila da ću tu knjigu pročitati do kraja, pa kud puklo. A onda ću izabrati novu knjigu iz knjižnice Života na način kako biram knjige u gradskoj knjižnici – onu koja me dozove. Tako zaista nijednom nisam pogriješila u izboru knjiga. U svakoj sam pronašla nešto zanimljivo i poučno.

Kada bi i ti to nešto za što imaš osjećaj da se vrtiš u krug usporedila s knjigom koja ima 100 stranica, do koje stranice si došla? Kakve osjećaje i pitanja izaziva ideja o odluci da ćeš je pročitati do kraja, ma što god to značilo?

Voljela bih čuti tvoje odgovore.
Piši mi u komentare, privatne poruke ili na putpjesmesrca@gmail.com.

Od Srca Srcu,
Rebeka

(fotografija: Anher – pixabay)

05/04/2026

Želim sretan Uskrs svima koji ga slavite,
uz balkonsku ružicu koja se jutros otvorila i pokazala svoju ljepotu. 🥰😍

04/03/2026

U ovom videu govorim o tome kako možemo biti dio rješenja za događaje na globalnoj, ali i privatnoj razini.

U praktičnom smislu energetski balansiramo hormone, enzime, neurotransmitere i čakre te šaljemo namjeru koja glasi: "Naša namjera je da od sada i trajno čovječanstvo može i zna kako birati ljubav umjesto straha, mir umjesto rata i suradnju umjesto nadmetanja."

Dijelite video i ponoviti proces koliko god p**a želite. Što se više nas (i više p**a) fokusira na smirivanje vlastitog živčanog sustava i na ovu namjeru, to je snažniji učinak.

Čuvajte se, budite nježni prema sebi i drugima.

Od Srca Srcu,
Rebeka

Energetsko balansiranje i vođeno slanje namjere koja glasi: "Naša namjera je da od sada i trajno čovječanstvo može i zna kako birati ljubav umjesto straha, m...

03/01/2026

(fotografija kao pozadina: pixabay - terimakasih0)