Psihološko savjetovanje Inaba

12/08/2025

Sa društvenim mrežama nisam baš na ti.
Koristim ih onoliko koliko mi je potrebno, i privatno i poslovno, ali desi se da povremeno skrolam fb i instagramom i da se ne mogu načuditi onom što vidim. (Valjda je to samo meni čudno, jer uđem povremeno 😅)

Na stotine fotografija i klipova na kojima nam se objašnjava kako treba da se fotografišemo da bismo izgledale vitkije/ljepše/mršavije/odmornije, pa kako da se slikamo s muževima i momcima, kako da namjestimo ruke kad se slikamo, kako da se slikamo sa torbicom u ruci, koje pozicije treba da zauzmemo kad se slikamo s drugaricom, kako da se slikamo sa djecom, šta smiješ a šta nikako ne smiješ obući, koje boje smiješ kombinovati a koje nikako ne smiješ, kako frizura ili mahrama treba da bude na fotografiji da bi fotografija bila privlačna za društvenih mreža...

Stvarno ne znam kako smo se do sada svi uspjevali fotografisati bez ovih pravila?
Gdje je nestala spontanost?
Zar nam se treba reći još i to kako da se fotografišemo?

Kao da smo se doveli do toga da ništa što prirodno radimo ili ono kako prirodno izgledamo nije dobro, lijepo i nije poželjno, nego da nam neko tamo treba reći kako da to radimo, da bi bio perfektno za oči onih koji gledaju.

Fotografišite se kako god da se vama fotografiše.

Fotografije nam služe za uspomene. Da zabilježe lijepe i spontane trenutke. Da nam ostanu lica dragih osoba. Da se smijemo tome kako smo "ispali" na njima... a ne da se sjećamo kako smo se mučili 2 sata da imamo "idealnu" fotografiju za instagrama i lajka ili još gore da se osjećamo jadno, loše i nespretno, jer eto, nemamo idealnu fotografiju.

🌱

11/08/2025

Često se desi da dobijem poruku sa upitom kad će biti nova grupa za neku radionicu ili sa molbom da obavijestim kad se otvore prijave.

Zbog toga sam odlučila napraviti Inabinu viber zajednicu. Tu dijelim informacije o nadolazećim radionicama, predavanjima i druženjima.

Ponekad je lakše upratiti tako nego na društvenim mrežama, pa pridružite nam se klikom na link:
https://invite.viber.com/?g2=AQAVw%2BQMfJfI81NRcCrd38UyjgBDp2pQJnU89%2FTsbeIKG%2FGgS4lYsaq9JnGm0TdD

🌱

Obavijesti o radionicama, programima, druženjima i edukacijama za djecu i odrasle u Psihološkom savjetovalištu Inaba - online i offline

09/08/2025

Nedavno smo bili na izletu i sin je htio da isproba neke nove sprave na igralištu.
Popeo se poprilično visoko na jedan dio i kako bi se spustio morao je preći preko mreže, stepenica i do tobogana.
Eh, kad je krenuo da se penje na mrežu pita me mogu li ga ipak ja nekako spustiti, ne bi on to radio. Pitam zašto, kaže pa eto ne bi, visoko je i boji se.

Ja: "Pa naravno da se bojiš. Nisi budala da se ne bojiš."

On: (gleda u mene, ništa mu nije jasno 😅)

Ja: "Mačak, naravno da se bojiš. Visoko je, nisi ovdje bio ranije. Razumijem da te je strah. I mene bi bilo. Ali de malo razmisli. Kako bi mogao preći ovu prepreku, gdje bi mogao staviti ruku/nogu, možeš li se spustiti malo niže, šta možeš uraditi?"

On: "Pa mogao bih to, to i to...." (vidim da je sad malo sigurniji)

Ja: "Dobro, to je dobar plan. A jesi li ti snažan dovoljno da se držiš i pređeš?"

On: "Jesam! Ja treniram, jedem jaja i kašu za doručak. Vidiš mojih mišića, haa? 💪💪"

Ja: "E pa hajd onda. Imaš mišiće, imaš plan, a ja ću biti ovdje da te uhvatim ako kreneš padati."

Prešao je prepreku i tad i još xx p**a dok nismo krenuli kući. Svaki put sve samopouzdanije i sigurnije.

Što vam ovo pišem?

Pa zato što svi mi u nekim životnim situacijama osjećamo strah. I kad osjetimo strah mislimo da je to znak da to ne trebamo raditi, da tamo ne trebamo ići, da trebamo ostaviti sve kako jest.
A nije baš uvijek tako. Strah nije tu da nas drži vezane, nego nam pokušava pomoći.

➡️ Razmisli, šta ti tvoj strah pokušava reći?

Da li ti treba plan?
Da li ti treba malo podrške?
Da li ti treba još znanja?
Da li ti treba neka nova vještina?
Da li ti treba ...... ?

Strah nije neprijatelj, nego saveznik, ako se prema njemu tako ophodimo.

Nedavno sam u radu sa klijenticom rekla baš ovo: "Nisi budala da se ne bojiš 😀" Svidjelo joj je, razumjela je bit i odmah primijenila. Pa, možda još nekom bude od pomoći.

"Gdje ti je strah, tu ti je zadatak!"

🌱

05/08/2025

Unazad 5-6 godina, od moje prve trudnoće i poroda, sam više okružena trudnicama, porodiljama, mamama, kroz privatno druženje, slučajne susrete u parkovima i igralištima, ali i kroz terapijski i edukativni rad.

Ono što sam shvatila jeste da skoro nikad nisam čula da se neka žena žali da joj je porod bio težak, stresan ili trumatičan zbog same činjenice da kontrakcije i rađanje novog života boli. Jer, naravno da boli. I toga je svaka žena svjesna.
Ali, ono na šta se žene žale jeste odnos prema njima tokom poroda. Žale se na nehumane uvjete u porodilištu, na nedobivanje adekvatne skrbi na vrijeme, na neumjesne komentare zdravstvenog osoblja, na prikriveno ili otvoreno traženje novca kako bi dobile adekvatnu skrb, žale se zbog nedobivanja informacija o svom zdravlju i toku poroda, na intervencije tokom poroda na koje nisu pristale, na intervencije koje su rađene a koje su odavno u svijetu zabranjene, na nedobivanje anestezije za izvođenje procedura za koje je van pameti da se rade "na živo", na uskraćivanje mogućnosti da imaju kontakt sa porodicom, na zabranu da se kreću tokom kontrakcija, odu u toalet, popiju čašu vode ili nešto pojedu.
Žale se zbog uskraćivanja osnovnih ljudskih prava na porodu, oduzimanja dostojanstva i sposobnosti donošenja odluka. Žale se zbog nasilja na porodu.

Sjećanja na ove događaje ostaju godinama poslije, komplikuju postpartum, u vezi su sa postporođajnom depresijom, odnosom sa novorođenčetom, partnerom i samom sobom, u vezi su sa donošenjem odluke o novoj trudnoći.
Ovi događaji su za mnoge žene traumatični. A porod nije nešto što bi trebalo biti traumatično i od čega bi se psihički trebalo oporavljati godinama!

Dakle, ne žale se žene što su razmažene, nego zato što se nad njima vrši nasilje u trenucima kada bi trebale imati svu podršku, pomoć i razumijevanje!

Ovih dana/mjeseci se puno priča o donošenju zakona o psihološkoj djelatnosti. Pa neki koji donose odluke zakon osporavaju, kažu da ne znaju što nam to treba, kako će to pomoći stanovništu.
Evo, odite za početak u porodilište, tamo gdje počinje novi život, i vidite što nam treba.
Treba prvo za edukaciju medicinskog osoblja, zatim za edukaciju trudnica, onda za pomoć trudnicama i porodiljama tokom, a posebno nakon poroda, pa za pomoć roditeljima čija su djeca u inkubatorima ili na drugim odjelima za djecu... I tako dalje i tako dalje.

A vezano za nasilje na porodu, nadam se da će se, i sa pravne strane, i tu konačno uključiti oni koji treba da se uključe i da će se ženama vratiti njihovo pravo na radostan i dostojanstven porod.

🌱

01/08/2025

Ne bih puno pametovala, nego jednostavno mi dosadilo slušati razna roditeljska hvalisanja i takmičenja nečim što nije za takmičenje.

Tako da, prestanimo upoređivati jedno dijete s drugim. Dječiji razvoj nije takmičenje!

🌱

29/07/2025

Da bi bio/la dobar psihoterapeut, on/ona mora redovno sjedati u stolicu klijenta.

🌱

28/07/2025

Ovih dana, gledano izvana, funkcionišem poprilično dobro. Kao i inače. Spavam, treniram, kuham za svoju porodicu, igram se sa djecom, radim sa klijentima, idemo na izlete, vodimo djecu na igralište i na trening, družim se sa prijateljima, ukradem malo vremena i samo za sebe...

Ali iznutra nekako nisam dobro. Osjetim neku težinu u prsima, brže i češće se rasplačem u toku dana, često uzdahnem pa sin pita šta mi je, teže utonem u san, imam hrpu misli u glavi i slično.

I znam da se dosta vas osjeća slično ovih dana, a možda i duže.

A zašto sve to?

Pa zato što tamo negdje, ne tako daleko od nas, bebe umiru jer nemaju mlijeka. Sin me pita pa zar ih ne može mama dojiti. Pa ne može, jer ni mama nema hrane, a samim tim ni mlijeka.

Tamo negdje, ne tako daleko od nas, postoje ljudi koji izvedu svoju maloljetnu djecu da bi ona bila živi štit kamionima koji prenose hranu onima koji umiru od gladi.

Tamo negdje, ne tako daleko od nas, ljudi u flaše ubacuju leću i rižu, nadajući se da će ih more odnijeti gladnima, jer vlasti u njihovoj zemlji ne dozvoljavaju prolaz kamionima sa hranom i lijekovima.

Ne tako davno i mi smo bili u sličnoj situaciji.

Neki dan vidim da je od gladi umrla beba koja ima isto ime kao moja kćerka i možda mjesec-dva više od nje (dakle, ni godinu).

Znam da se dosta vas osjeća slično kao ja. Možda i gore nego ja. I da vam kažem, niste depresivni, ni anksiozni. Nego ste ljudska bića. Bića koja ne mogu pojmiti razmjeru zla i mržnje koja dolazi od drugih živih bića. Vi ste samo bića koja imaju normalnu reakciju na nenormalna dešavanja koja gledamo bespomoćno svaki dan.

Ne moraš biti određene vjere, nacije, spola ili dobi da bi osudio ili pokušao pomoći.
Dovoljno je samo da si normalno ljudsko biće u ovom ludom i nenormalnom svijetu.

🌱

25/07/2025

Naše reakcije često nisu rezultat same situacije kojoj prisustvujemo, nego onog kako je mi vidimo. A mi je opet vidimo svako na svoj način zbog različitih faktora.

Dvije osobe će prisustvovati istom događaju, ali će ga različito doživjeti i na njega će reagovati različitom emocijom.

Zato prije nego što nekog osudimo, napadnemo, uđemo u konflikt, bilo bi dobro provjeriti kako ta druga osoba doživljava to nešto oko čega se sporimo.

Pričajte, pričajte i još pričajte 😃 i pokušajte razumjeti i različite tačke gledišta.

🌱

24/07/2025

Naše misli su kao oblaci; dođu i prođu.

Pokušaj da samo posmatraš svoje misli. Ne da ih analiziraš, interpretiraš, produbljuješ, da se osuđuješ zbog njih... Samo dozvoli sebi da ih registruješ i pustiš.

Jer nije svaka misao istinita i ne zaslužuje svaka misao da je analiziramo do u beskonačnost i sebi pokvarimo dan 😊

🌱

21/07/2025

Tačno se sjećam šta me je prije 3 godine motivisalo da ovo napišem. Mislim da je ove godine situacija još alarmantnija 😞

Uskoro vam pišem više o ovoj temi, a do tada provjerite kome dajete svoje povjerenje kada je u pitanju mentalno zdravlje.

Provjerite baš kao što dobro provjerite kome dajete svoju kosu u ruke da je ošiša i ofarba, kome dozvoljavate da vam popravi zub ili uzme uzorak za papa test.

🌱

17/07/2025

Nerealno je svaki dan iznova raditi iste stvari, a očekivati da će na kraju dana rezultat biti drugačiji.

Promjena ne mora biti grandiozna (čak je i bolje da ne bude, jer teško da ćemo ustrajati u velikoj promjeni).
Ona može biti i mala, ali ako smo dosljedni u njenoj provedbi, ona može pokrenuti cijeli niz drugih promjena.

Ako se promijeni jedan element u sistemu i cijeli sistem se mora mijenjati.

Ili mijenjaš svoje ponašanje ili ostaješ u istom, začaranom krugu.

Izbor je tvoj. Svaki dan.

🌱

15/07/2025

Emocije, baš kao i valovi, dođu, zapljusnu nas i prođu....

Umjesto da se borimo ili ih nastojimo kontrolisati, možemo se pokušati prepustiti i dozvoliti sebi da osjetimo.

🌱