Kiropraktika je zasebna zdravstvena disciplina i profesija. Ona se u prvom redu bavi diagnostikom i liječenjem oboljenja u čijoj osnovi se nalaze reverzibilne smetnje statike i dinamike ljudskog tijela, a naročito njegove kičme. Ove smetnje mogu nastati kao posljedica različitih trauma ili naglog atipičnog trzajnog pokreta tijela, kao i udrugim situacijama. Ovi uzroci dovode do blokade pogođenog z
globa - smanjenog ili potpunog prestanka pokretljivosti jednog ili više zglobova. Blokirani zglob može može dugo vremena ostati u tom nenormalnom položaju i dovesti do naizgled neobjašnjivih poremećaja kao što su bolovi, ograničena pokretljivost kičmenog stupa i ekstremiteta, povećane mišićne napetosti i nepravilnog držanje tijela. Pored toga, ova blokada zgloba može refleksnim putem izazvati organske funkcionalne smetnje (disfunkcije) u radu brojnih organa i organskih sistema. Blokirani zglobovi preko nervnog sistema mogu izazvati veoma različite tegobe, koje ponekad mogu trajati godinama, a da se nikada ne posumnja na kičmu kao njihov mogući uzrok. Zadatak kiropraktičara je da otkriju ovakve smetnje i poslije pažljive analize njihovog uzoka da ih otklone. Prije poduzimanja kiropraktičkog tretmana potrebno je uzeti detaljne podatke (anamnezu) pri čemu nisu važne samo trenutne tegobe, nego i ranija oboljenja, povrede, saobraćajni udesi, operacije, sportske povrede... Poslije uzimanja anamneza slijedi pregled, pri čemu sa na samom početku posmatra držanje i kretanje pacijenta (inspekcija). Poslije inspekcije slijedi palpacija i izvođenje neuroloških i ortopedskih testova, a po potrebi i druga ispitivanja. Cilj pregleda je da se po mogućnosti stekne što potpuniji uvid u zdravstveno stanje pacijenta, a naročito u stanje njegovog mišićno-koštanog sistema. Rentgensko snimanje je često potrebno da bi se utvrdila tačna diagnoza. Poslije uspješne diagnostičke obrade pacijenta i lokalizacije poremećaja, ako je on u indikacionom domenu kiropraktike izrađuje se plan i program tretmana. Kiropraktički tretman se zapravo sastoji od specifičnih blagih i bezbolnih manipulacija ili mobilizacija na blokiranom zglobu kičme. Na ovaj način se ponovo uspostavlja pokretljivost zglobova pri čemu se njihove zglobne plohe dovode u međusoban optimalan položaj. Po potrebi kiropraktički tretman se može dopuniti i drugim metodama koje imaju za cilj ponovno uspostavljanje funkcionalne sposobnosi aparata za kretanje. To se prije svega odnosi na fizioterapijske tretmne, otropedske zahvate na izjednačavanju dužine nogu, savjetovanje o pravilnom držanju tijela i pokretima pod opeterećenjem, navike pri spavanju, sportskim aktivnostima i druge potrebne mjere. Osnovna kiropraktička aktivnost je ciljani tretman blokiranog zgloba, pri čemu se pogođeni zglob neznatno pomijera preko svoje normalne granice pokretljivosti (fiziološka granica pokretljivosti), ali uz obavezan uslov da to pomijeranje nikada ne pređe njegovu anatmsku granicu pokretljivosti. Pri tome se često može jasno čuti i zvučni fenomen koji za uspješnost zahvata niije neophodan. Zahvatima kvalificiranog kiropraktičara ponovo se bez ikakve štete uspostavlja poremećena pokretljivost blokiranog zgloba. Na ovaj način dolazi također i do normaliziranja funkcije nerava koji su povezani sa tim zglobom kao i do normaliziranja rada organa čiju funkciju je ti nervi regulišu.