19/03/2026
Kao dete si naučio/la jednu stvar.
Da juriš sigurnost. Da ne rizikuješ. Da ne grešiš. Da biraš ono što je poznato. I to je itekako imalo smisla tada.
Roditelji, okolina, društvo - svi su te trudili da budeš zaštićen/na. Da ne pogrešiš. Da preživiš.
Ali negde u tebi je verovatno - postojao i dalje postojii drugi glas. Glas koji želi da ide dalje, koji bi da istraži i proba. Glas koji bi da istinski živi ono što zaista oseća.
I tu nastaje rascep.
Između onoga što si naučen/a i onoga što zapravo jesi.
Između sigurnosti koja te štiti - i slobode koja te zove.
Taj rascep se ne rešava razmišljanjem. Ne rešava se još jednom analizom ili još jednom knjigom.
Rešava se otpuštanjem. Kada prepoznaš šta si nosio/la - i kada tome daš prostor da se oslobodi - tada nastaje promena.
Tada se hrabrost sama javlja!
Ako ovo rezonuje, i želiš da radiš na ovoj temi, piši 🙏