https://www.facebook.com/104167342412022/

Psihoterapija Zoja Lakić, Banja Luka (2026)

05/12/2025

Obrasci emocionalne vezanosti nastaju kroz ponavljane interakcije sa onima koji brinu o nama od najranijih dana. Za stvaranje sigurnog obrasca emocionalne vezanosti je važno da roditelji prepoznaju i spremno odgovaraju na potrebe djeteta, da modeluju zainteresovanost i povezanost, ali i da potiču dijete da upoznaje samo sebe i ostvaruje samostalnost. To je taj fini balans izmedju prisustva i zaštite sa jedne i autonomije i nezavisnosti s druge strane.

Da li Vam je poznat termin obrasca emocionalne vezanosti? Da li prepoznajete neki obrazac kod sebe ili svojih bližnjih?

25/11/2025

Partnerski odnosi su jedna od najvažnijih oblasti našeg odraslog života, a istovremeno i pozornica na kojoj odigravamo sve naše nezaliječene rane. Da li ste se nekad zapitali zašto većina vaših veza nekako liči jedna na drugu? Da li često u odnosima osjećate nesigurnost ili ljubomoru? Da li svako povlačenje partnera tumačite kao kraj odnosa ili možda uhvatite sebe kako se povlačite iz odnosa ubrzo pošto emocionalna bliskost počne da se razvija? Lako i brzo gubite interesovanje za partnera ili nikako ne možete da ih pustite…

Ako su ovo teme vaših partnerskih odnosa, moglo bi vam biti od koristi da se upoznate sa obrascima emocionalne vezanosti.

Ukratko rečeno, u zavisnosti od toga da li su oni koji su brinuli o nama bili emocionalno uključeni, prepoznavali adekvatno i blagovremeno naše potrebe i zadovoljavali ih ili ne, mi cemo razviti siguran stil vezivanja ili jedan od tri tipa nesigurnog stila vezivanja. Obrasci emocionalne vezanosti nastaju kao rezultat naših najranijih interakcija sa onima koji o nama brinu. Ova veza i način na koji su se odnosili prema nama kada smo bili mali kreira jedan obrazac na osnovu kojeg mi gradimo i intepretiramo odnose tokom svog odraslog života. Ovaj obrazac je relativno stabilan, ali uz samosvijest, introspekciju, razumijevanje i razrješavanje problema vezanih za emocionalno vezivanje može da se mijenja.

09/10/2024

Ljudi najčešće na psihoterapiju dolaze u stanju intenzivne emocionalne patnje, u sred životne krize, preplavljeni novim ili starim traumatskim doživljajima… Tokom psihoterapijskog procesa mi provodimo mnogo vremena učeći da se nosimo sa svim onim što je teško, preplavljujuće, zastrašujuće. Nakon ovog teškog rada, dolazi vrijeme i prostor za nešto novo, nešto dobro. Međutim, tu često naiđemo na veliki problem – nemanje kapaciteta da se otvorimo za dobro u našem životu.

Možda vam zvuči nevjerovatno da bi neko mogao da ima problem da prihvati dobro, da ima kapacitet za sreću, ljubav, uživanje, ali mi to u psihoterapijskoj praksi često srećemo, pogotovo kada su u pitanju osobe koje su prošle traumatska iskustva.

Uživanje, mir, ljubav, sreća, mogu da budu trigeri, mogu da djeluju zastrašujuće, mogu da nam daju osjećaj da smo lako ranjivi, povrijedivi. Nekada su naša iskustva takva da smo skupo platili svaki komadić sreće i uživanja. Neke od nas su ljudi i život uvjerili da nismo voljivi, da nešto suštinski nije u redu sa nama. Nekada je cijena ljubavi bila napuštanje sebe. Nekima od nas su najveći dželati bili upravo oni koji su trebali najviše da nas vole, paze i njeguju.

Iskustva su razna, sudbine su teške… Svrha psihoterapije nije u tome da samo zaliječi otvorene rane, svrha psihoterapije je u tome da nas otvori i pripremi za rast, za dobra iskustva, da nam pomogne da sebe vidimo kao biće koje je vrijedno, voljivo i koje zaslužuje dobro u svom životu, da nam pomogne da sebi damo dozvolu ne samo da se štitimo i ne budemo loše, nego da budemo dobro i u miru sa sobom i svijetom. Svi mi možemo započeti time što se pitamo da li je smisao i vrijednost života u tome da izbjegnem bol ili da osjetim ljubav, sreću, povezanost i mir...

17/04/2024

Partnerski odnosi su jedna od najčešćih tema u psihoterapijskoj sobi, što ne iznenađuje obzirom na njihov značaj u našim životima. U modernom svijetu je veliki izazov izgraditi i očuvati zdrav, zreo i srećan partnerski odnos. Izazova je mnogo, a čini se da smo kolektivno "neupućeni" i zbunjeni, kako taj odnos uopšte treba da izgleda, šta nam je važno, čemu težimo...
Za početak, veliki broj ljudi nema jasnu predstavu o tome šta traži u partneru, koji su to kriterijumi po kojima bira partnera. Ti izbori su često utemeljeni na nekim sporednim, prolaznim kriterijumima, kriterijumima od sekundarnog značaja (fizički izgled, materijalni resursi, hemija...). Veoma je važno da partnera biramo na osnovu podudaranja naših sistema vrijednosti i pogleda na svijet, na osnovu njihove spremnosti i kapaciteta da zadovolje naše bazične psihološke potrebe, na osnovu emocionalne zrelosti i osobina ličnosti.
Za početak, moramo da upoznamo sebe i osvijestimo šta je to nama u životu zaista značajno i da ne pravimo izbore iz ranjenog dijela nas, već iz zdravog, odraslog dijela nas. Da se zapitamo da li će nam za par godina biti važnije to što je naš partner dobio koji kliogram viška ili da li je u stanju da se izvini kada napravi grešku i ispravi je. Da osvijestimo šta mi u stvari biramo onda kada biramo partnera. Da mi ne biramo samo to čime se naš partner bavi, koju muziku sluša, da li je atraktivan/na... Mi biramo da li ćemo sutra sjediti sami u čekaonici doktora, ili će biti nekoga da nas drži za ruku; da li će druga osoba da nas voli i podržava i onda kada ne dobijemo to unapređenje ili nam propadne posao; da li će neko da drži ruku na mom stomaku i iščekuje pokret zajedno sa mnom; da li će da se iskreno raduje mom uspjehu; da li će da mi napravi čaj kad sam bolestan; da li će uvijek moći da me pogleda u oči i iskreno kaže ono šta misli i osjeća...
Zato, birajmo srcem, vrijednostima, sa svjesnošću.

20/03/2024

Danas je prvi dan proljeća, ujedno i svjetski dan sreće. Umijemo li da, u kakofoniji informacija, očekivanja, poređenja, stresa... primjetimo sreću, ljepotu, ljubav...

Čini se da je to jedna od gorućih boljki savremenog života, važne stvari su se nekako "usitnile", dobile neki sloj patine ispod kojeg naše neuvježbane oči ne umiju da vide suštinu. Bivamo zaslijepljeni sjajnim stvarima, neonskim reklamama, šljokicama i ispeglanim košuljama, da ne vidimo ljubičicu, osmjeh, promakne nam i sopstvena sreća, pogotovo kada nije instagramična.

Sirote svakodnevne suštine i sušte ljepote lako gube bitku sa skupocjenim i brendiranim, pogotovo kada su u tuđem dvorištu, a nama bi baš lijepo stajali.

I svuda čujemo kako je važno biti zahvalan na onome što imamo, kako je blagotvorno uživati u malim, svakodnevnim stvarima, kako je krucijalno osvijestiti vrijednosti i prioritete, ali kako - ako to sve ne primjećujemo. Kako - ako nam je fokus na što većem, boljem, novom, prvom, sjajnijem. Kako - ako smo izgubili dodir sa sobom i onim što je baš nama važno, što nam puni dušu. Zato, vježbajmo sebe da gledamo u dubinu, da slušamo srcem, da nam pogled vode autentične vrijednosti, a ne EPP i sponzorisani postovi. Kako davno i divno reče Kant: Gledajte pažljivo. Ljepota može biti sićušna.

30/01/2024

Sve i da hoćete danas ne možete izbjeći temu toksičnih odnosa. Svi o njima pričaju, iz različitih uglova, na različite načine. Puno je informacija i dezinformacija i čini se da to dovodi do još više konfuzije kod osoba koje se zateknu u takvim odnosima ili se oporavljaju od njih.

Juče sam na seansi sa klijentkinjom čitav sat zajedno s njom pokušavala da pronađem njen odgovor na pitanje - otkud ja u ovakvom odnosu i zašto sam tako dugo ostala. Za svakog je taj odgovor drugačiji, uključuje i životne okolnosti, istoriju, traumu, osobine ličnosti...

Koje to osobine ličnosti, odnosno koja kombinacija osobina, povećava vjerovatnoću da ćemo birati toksične odnose i da ćemo dugo ostajati u njima? Na slajdovima pročitajte šta nauka kaže o tome.

Važno je naglasiti da ni jedna od ovih osobina sama po sebi nije "loša" ili "nepoželjna". Ovdje se radi o kombinaciji osobina koje povećavaju vjerovatnoću da ćemo istrajavati u pokušajima da razumijemo drugu osobu, pomognemo joj, popravimo odnos. Takođe ove osobine utiču na to da osjećaj nemira kada osjetimo kognitivnu disonancu bude izraženiji nego kod ljudi koji nemaju ovu kombinaciju crta.

Ako se prepoznajete na ovim slajdovima budite dodatno oprezni prilikom izbora partnera, birajte one osobe koje će da cijene, a ne iskorištavaju vaše osobine. Takođe, ukoliko se već nalazite u toksičnom odnosu ili se oporavljate od njega, pružite sebi razumijevanje, empatiju i podršku kakvu biste pružili drugima, ne odustajte od sebe kao sto ne odustajete od drugih.

24/01/2024

Skijanje na crnoj stazi od prije neki dan me je inspirisalo na razmišljenje o strahu. Odnosno, prvo sam ga osjetila, pa onda o njemu razmišljala. O tome kako i zašto ga osjetimo, koliko je važan, šta nam govori, koliko se strahovi mijenjaju kako se naši prioriteti i resursi mijenjaju...

Strah je postao emocija "non grata", posebno u popularnoj kulturi. Na sve strane čujete kako ne treba da ga osjećate, kako su to "niske vibracije", kako život treba živjeti neustrašivo... Da li je zaista tako? Da li jedna tako važna emocija treba i smije da bude protjerana, da li je to zdravo i smisleno? Ne bih se složila...

Kao prvo, strah eliminisati ne možemo, koliko god se trudili. Šta onda da radimo s njim? Dozvoliti sebi da ga osjetimo i čujemo šta nam poručuje, a odluku o ponašanju donositi na osnovu poruke straha i racionalne procjene situacije. Jer, hrabrost nije ne osjećati strah, već uraditi ono što je važno i smisleno uprkos tome što se bojimo. Strah nas tjera na izbjegavanje i to nas može sputati i lišiti mnogih zadovoljstava i uspjeha, ali takođe postoje i besmisleni i skupi rizici, kada je smisleno povući se.

Da se vratim na svoje skijanje na crnoj stazi. Osjetivši strah, prvo sam se iznenadila, jer mi je u tom kontekstu strah nepoznat - jako sam sigurna u svoje fizičke sposobnosti i svoje skijanje, volim uzbuđenje skijanja na zahtjevnim stazama i nisam htjela da odustanem (a nisam baš ni mogla na sred staze). Razmišljajući poslije o tom iskustvu, shvatila sam da su moj mozak, a i moje tijelo, u ovu jednačinu ukalkulisali jako zaleđenu stazu, bol u koljenu, dvoje djece s kojima sam došla na skijanje i to da sasvim lijepo mogu da uživam i na crvenoj stazi... Do kraja zimovanja sam crne staze prepustila drugima...

Dakle, nije svaki strah nepoželjan i nije svaka odluka koja uvaži poruku straha povlačenje i izbjegavanje. Sve naše emocije nose važne poruke, naučimo da ih čujemo, budemo s njima i regulišemo na zdrav i zreo način.

29/11/2023

Nekada priče iz terapijske sobe i nas terapeute nagnaju na promišljanja o sopstvenim životima... Za mene je to danas priča mog klijenta koji je godinama izbjegavao da se suoči sa nekim teškim unutrašnjim previranjima i to izbjegavanje je imalo razne kreativne izražaje, od kockanja, preko dobijanja otkaza, pa do napuštanja važnih odnosa...

Izbjegavanje je jako česta tema u terapiji, a vjerujem da je svi prepoznajemo u svojim životima. Često je u terapiji predstavljam kao loš kredit koji ste uzeli od zelenaša, po vrlo "povoljnoj" kamatnoj stopi. U trenutku se čini kao dobro rješenje, "brzo i lako" doći do novca, zakrpiti rupe, priuštiti sebi neko zadovoljstvo, ali... Vrlo brzo vam postane jasno da je pita mnogo skuplja od tepsije i da više niste gospodar svog života. O stresu i "prijetnjama" da ne govorimo...

Tako je i sa onim što nas muči "iznutra". Mnogo je lakše ne priznati grešku i ne preuzeti odgovornost, u trenutku, ali je kamata mnogo velika, gubimo odnose, gubimo iz vida sebe i svoje vrijednosti, bježimo od sopstvene savjesti, na svoju štetu. Izbjegavati ono čega se plašimo, takođe dolazi sa kamatom: živimo živote kakve ne želimo, kraj ljudi koji nas ne vide, odvajamo se od sebe i svoje suštine. Izbjeći konflikt kratkoročno djeluje kao rješenje: nema svađe, nema prijetnje kraja odnosa, "idila" se nastavlja po cijenu nestajanja mene u odnosu, nakupljanju neriješenih problema, okretanja agresija ka sebi ili pogodnim drugima, bolesti... I tako redom.

Suočiti se sa sobom, teškim emocijama, ranama, nije lako, nekada je izuzetno bolno i nekada i ne možemo to sami. Ali, kada jednom konačno platite taj dug i ponovo počnete da budete svoji u svom nesavršenom životu i u svojoj koži, pa makar sa ožiljcima, tek onda počnete zaista da živite i dišete i možete da počnete nešto novo.

01/11/2023

Kada govorimo o "podnošenju" emocija, najčešće mislimo na neprijatne emocije, anksioznost, tugu, ljubomoru... Međutim, veliki broj nas ne zna šta "da radi" sa prijatnim emocijama. Ne znamo šta ćemo s ljubavlju, radošću, mirom, prijatnošću...

To vam možda zvuči paradoksalno, ali djeca koja odrastaju u uslovima stalnog stresa, tenzije ili emocionalne distanciranosti i hladnoće, često izrastu u ljude koji ne umiju da doživljavaju, prepoznaju i iskažu prijatne emocije.

Ljubav može da bude toliko strana, da djeluje zastrašujuće. Mir i balans stanja koja nikada nisu osjetili, koja uznemiravaju, doživljavaju se kao zatišja pred buru. Odrastanje uz depresivne ili emocionalno hladne roditelje dovodi do toga da osjećanje i iskazivanje životne radosti biva "previše", ne uklapa se u atmosferu porodice.

Ovakva iskustva, pogotovo kada nam se dešavaju na ranom uzrastu, dovode do toga da naučimo da potisnemo i prognamo prijatne emocije. Rezultat toga je da bivamo odvojeni od svoje suštine, da ne znamo šta su naše životne vrijednosti, šta nas pokreće, koje su naše stvarne potrebe. Gubimo životni kompas, ne znamo čega u životu hoćemo još, a od čega treba da se odmaknemo. Sve to rezultira pogrešnim izborom partnera, prijatelja, zanimanja, problemima u svakodnevnom funkcionisanju, narušavanjem mentalnog zdravlja.

Važan zadatak za sve nas je da budemo što više u dodiru sa sobom, da damo sebi dozvolu za radost, prijatnost, uživanje, ljubav, da naučimo da ih prepoznamo u tijelu i gajimo kao dragocjenu biljku.

10/10/2023

Danas je Svjetski dan mentalnog zdravlja. Mentalno zdravlje je mnogo više od odsustva psiholoških simptoma ili postavljene dijagnoze. Mentalno zdravlje je stanje psihičke i fizičke dobrobiti i ono utiče na sve aspekte našeg života. Ono određuje kako ćemo da se nosimo sa stresom i izazovima, koje naše potencijale ćemo realizovati i u kojoj mjeri, kakve odnose ćemo graditi, kako ćemo uticati na našu okolinu, kako ćemo donositi odluke, koliko ćemo biti fizički zdravi...
Ne mogu dovoljno da naglasim koliko je važno voditi brigu o svom mentalnom zdravlju i biti odgovoran prema sebi.

Kako ćete voditi brigu o svom mentalnom zdravlju zavisi od toga koje su vaše potrebe i mogućnosti. Imajte na umu da naše mentalno zdravlje počiva na četiri osnovna temelja: fizičkom, kognitivnom, emocionalnom i socijalnom. Da bismo imali balans, važno je da vodimo računa o sva četiri temelja.

Počevši od danas stavite sebe i svoje mentalno zdravlje na vrh liste svojih prioriteta, jer ne možete biti ni dobar radnik, prijatelj, roditelj, partner, niti juriti za svojim snovima, uživati, živjeti punim plućima, ukoliko nemate čvrst temelj mentalnog zdravlja!

04/10/2023

Jedna od bazičnih psiholoških potreba je potreba za pripadanjem i bliskošću, a kvalitet naših međuljudskih odnosa je jedan od važnijih faktora psihološkog i fizičkog zdravlja, dobrobiti i dugovječnosti. Slobodno možemo da kažemo da je najbolje antiejdžing sredstvo bliskost i pripadanje. Zašto onda danas imamo apsurdnu situaciju da ogromna sredstva i trud ulažemo u najrazličitija sredstva i načine podmlađivanja i liječenja, a odnosi su nam nikad gori?

Savremeni način života je ljude toliko odvojio od njihove prirode i ljudskosti i od njihovih bazičnih potreba, da su ljudi ispunjeni nekim difuznim osjećajem nezadovoljstva, praznine, kojeg često nisu ni svjesni. Taj osjećaj zatrpavamo, punimo, materijalnim stvarima, trkom za uspjehom i površnim priznanjima. Međutim, koliko god zatrpavali, praznina postaje sve dublja, gladni smo bliskosti, dodira, pripadanja, mira...

Promijeniti putanju kojom svijet ide, kao pojedinci ne možemo, svakako ne brzo i lako. Šta nam onda preostaje? Pa, malo pospremiti svoje dvorište.

Otvoriti se za bliskost i ranjivost. Izaći iz pozicije zagledanosti u svoj odraz u ogledalu i profil na društvenim mrežama i zagledati se u svoje bližnje. Pitati se šta im treba i šta meni stvarno treba. Otvoriti termin u svom rasporedu da odigram između dvije vatre sa djetetom, da pomognem komšiji da preseli, prošetam s roditeljima... Voditi razgovore koji nisu površni već suštinski. Izviniti se kada pogriješim. Prva pozvati na kafu. Primjetiti trenutke bliskosti između drugih ljudi. Povjeriti nekome bliskom nešto što nikome nisam rekla... Postaviti ulaganje u odnose na vrh svoje liste prioriteta i ponašati se u skladu sa tim.

Manje retinola i kolagena, više bliskosti, smijeha, smislenih odnosa! Na kraju krajeva, iskren osmjeh i ozaren pogled su najljepša šminka!

Psihoterapija Zoja Lakić

05/12/2025

25/11/2025

09/10/2024

17/04/2024

20/03/2024

30/01/2024

24/01/2024

29/11/2023

01/11/2023

10/10/2023

04/10/2023

Address

Website

Alerts

Contact The Practice

Shortcuts

Share

Category