09/07/2025
U kontekstu Budinog učenja, patnja se može posmatrati iz tri aspekta: patnja patnje, patnja promjene i patnja uslovljenih (složenih) stvari. Prva vrsta patnje je povezana sa senzacijama. Imati glavobolju, osjećati preveliku vrućinu ili brinuti – sve su to primjeri ove kategorije patnje.
Priroda univerzuma je promjena; ipak, mi se držimo ideje o trajnosti. Pa kada se suočimo sa stvarnostima bolesti, gubitka, starosti i smrti, mi se borimo i patimo. Pomislimo na naše poznanike: možemo li se sjetiti makar jedne osobe koja nikada nije bila bolesna ili iskusila nepovoljne okolnosti? Čak su i nekada poznati i moćni kraljevi sada samo likovi u istoriji. Nerealna nada da se naša trenutna dobra situacija nikada neće promijeniti, i strah da hoće, kvare naš pogled na svijet i stvaraju pogrešan odnos kako sa drugima, tako i sa okolinom. Ovo je primjer patnje povezane s promjenom.
Konačno, postoji patnja uslovljenih (složenih) stvari.
Ovo je najsuptilnija vrsta patnje jer se možda ne doživljava direktno kao nešto bolno ili prijeteće, ali je suštinski svojstvena samom životu, poput sjaja koji blijedi na predmetu za koji smo se toliko trudili da ga steknemo, ili novog posla koji ne ispunjava sasvim naša očekivanja. Priroda postojanja, formirana kako jeste iz karme, na neki način je prožeta osjećajem nesavršenosti.
Iz budističke perspektive, sve naše misli, riječi i djela su pogrešno usmjereni jer je naš pogled na pojave i nas same netačan. Zamislimo stubić od novčića. Svaki novčić u stubiću se oslanja na one ispod za svoju poziciju. Oni su odvojene cjeline, ali imaju zavisan odnos koji stvara iluziju čvrstog stuba. Tok uma je isti. On je zapravo niz mentalnih pojava. Ipak, njegov kontinuitet stvara lažan utisak nezavisnog i trajnog „ja“, ili ega.
Ova pogrešna slika stvara rascjep. Ego pretpostavlja da je svijet spoljašnji, i učvršćuje ovu lažnost bilo kroz ljutnju i strah, bilo kroz želju i posesivnost. Stvaramo tvrđavu, a stvari koje posjedujemo postaju „još jedna cigla u zidu“.
Sa ovakvim pogledom, istinski i smisleni odnosi postaju nemogući. Pored toga, počinjemo da se poistovjećujemo sa svojim statusom i imovinom. Mi postajemo tvrđava.
Shenphen Zangpo
