26/07/2024
U POVJERENJU
Srce junačko...
Kafa se ohladila, ali njen miris još osjeti.
Tačnost joj je vrlina, odanost još veća. Cigareta porok, motor užitak. Da nije žena, bila bi muškarac, kaže. Snažna, odvažna, jaka od rođenja.
Svako jutro, posljednjih 15 godina, tačno u 7:30, njen put se zna. Ako sat nemate, jasno vam je koliko je.
Kao vojnik, predano i ozbiljno, sigurna u svoju misiju, strojevim korakom, istom stazom. Ima osjećaj, kaže, da je čeka. Zato ne može, a da ne ode, svaki dan, svako jutro, u isto vrijeme i tako 15 godina. Mora mu sve ispričati, sigurna je da je čuje. Ne kasni ni minut. Takva je bila i ostala. Na poslu još tačnija, mnogi kažu, najviše pravična. Kao rukovodilac, ne baš omiljena. Bez tolerancije na kašnjenje, svi su znali. Zato kasniti nisu smjeli.
Proveli su lijep, nažalost, kratak bračni život. Još osjeti miris jutarnje kafe. Samo on je znao kakvu ona voli. Jaku i bez šećera, ali ne i bez čokolade. Dorina joj je omiljena. Činila mnogo, “možda i previše.” Vaspitala sina, kako je najbolje znala. Odrekla se svega, da bi on imao sve. Danas, ona nema njega, a on sve što sa sobom nosi “dobra pozicija.”
Za majku ne pita. Na ulici je ne pozdravi, spusti pogled, pređe na drugu stranu. Ćerkama ne dozvoljava da postupe drugačije. Ocu nije bio na sahrani. Nije joj jasno i nikada neće, zašto!? Osim “nečastivih sila” koje bi uticale na zdravo rasuđivanje odraslog čovjeka, drugi odgovor nema. “Sve je počelo kada se oženio”, kaže u povjerenju
Utjehu pronalazi u radu, nikada ne odmara. Sve poslove obavlja s lakoćom, muški, od molerskih do farbarskih. Tako je navikla i dok je bio živ. Ona je krečila, on kuhao kafu i spavao. Nije se ni tada bunila, sada još manje.
Odmori jedino na motoru. S vjetrom u kosi je najsrećnija. Jedna nezgoda je iza nje, rane su brzo zarasle. Ove druge, teško.
Ohrabrena potvrdom da joj je i “srce junačko,”dodaje gas…