25/05/2026
Kao terapeuti često dobijamo poruke od okoline da nama ništa ne smije da fali. Da mi moramo znati sve, uvijek reći pravu stvar, ponašati se u skladu sa situacijom. Nikada ne smijemo imati ish*trene reakcije, burne emocije, opsovati, planuti, biti demotivisani…
Sve to počnemo i mi da mislimo, a onda nam se time uskraćuje ono što smo - čovjek.
Čovjek kojem može biti teško, koji je pogrešiv, ranjiv, koji ne može biti objektivan, kojeg stvari pogađaju, koji može biti i povrijeđen i koji smije da ne želi da razumije drugu stranu i da je opravdava.
Tada uloga terapeuta postane preteška, postane breme koje nas stalno podsjeća da nismo dovoljno. Upadnem i ja nekada u to da očekujem od sebe nemoguće jer sam terapeut, valjda neko nadbiće. Sada sve rjeđe.
Rečenicu sa slike sam dobila kada sam na jednoj psihoterapijskoj grupi gdje se priča o roditeljstvu došla i rekla ja sam ovdje da kukam. Ranije bih se povukla i prekorila sebe, kritičar bi me pojeo. Sada me ova rečenica nasmije jer samo odražava očekivanja drugih, nije slika mene.
Ako želiš sa lakoćom da doživljavaš ove komentare i da imaš svoju grupu sa kojom ćeš nekad da kukaš, nekad da se motivišeš, ali uvijek da rasteš - od 1. 6. kreće naša nova online grupa za psihoterapeute (u edukaciji). Imamo još jedno mjesto slobodno.
Ispod je link, ako si spreman/na da to mjesto bude baš tvoje.
subscribepage.io/OrWih6