04/03/2026
U mom poslu često se govori o napretku, ciljevima i uspjesima. I zaista, to je ono zbog čega radimo – da dijete savlada prepreke, da progovori jasnije, da bude sigurnije u sebe i spremno za svijet.
Ali postoji i onaj dio o kojem se rjeđe govori – rastanci.
Neka djeca dođu mala, nesigurna, sa mnogo izazova pred sobom. A onda godine prođu. Zajedno učimo, vježbamo, smijemo se, nekad i tugujemo. Gledam kako rastu, sazrijevaju i polako postaju mali ljudi koji više ne trebaju moju pomoć.
I to je zapravo najveći uspjeh mog posla.
Ali koliko god bila sretna zbog svakog njihovog koraka naprijed, rastanci nikada nisu lagani. Jer neka djeca provedu dio svog djetinjstva upravo ovdje – na tretmanima, u igri, u učenju, u malim pobjedama koje slavimo zajedno.
Danas mi je jedna djevojčica rekla:
„Ne želim samo da čujem da ćemo se rastati...“
I tada shvatiš koliko su ti trenuci stvarni, koliko su odnosi koje gradimo iskreni i duboki.
Ovo nije samo posao. Ovo su djeca čije odrastanje imaš privilegiju da gledaš izbliza.
A svaki rastanak nosi istovremeno i ponos… i malu tugu u srcu. ❤️