porodicaza5

02/12/2023

14/08/2021

Ovaj datum i vrijeme upisute negdje u podsjetnik, da slucajno ne propustite ❤️.

Velika mi je cast i zadovoljstvo da bas ona bude moj gost, evo i zbog cega...

Kolege koje su imale priliku da uce od nje, znaju kakvu harizmu, energiju I znanje ima.

Kada bi pisala njenu poslovnu biografiju trebalo bi dvije stranice, a ono sto vama istog trenutka moze da sluzi iz njene biografije, svakako su knjige sa njenim potpisom :

*Emocionalni razvoj licnosti ( 2005)
*Rano iskustvo I ljubavne veze (2007)
*Afektivna vezanost, razvoj, modaliteti procijena (2010)
*Kada kazemo ljubav, da li mislimo ljubav ( 2012)
*Strah je najgore mjesto (2018, koautor)
Sigurno sam neku preskocila 😊.

Dragi roditelji, i svi vi koje zanima ova tema "Kako izgraditi siguran emocionalni odnos sa djetetom", cekamo vas u live na Instagram profilu Porodicaza5, prof .stefanovic.stanojevic i ja.
Tatjana Stefanovic
Sigurna sam da cete posle live ponijeti za sebe mnogo korisinog znanja ❤️.

Djelite ovaj post dalje, da sto vise roditelja ima priliku slusati ovako vaznu temu 😊

05/04/2021

Šta mislite, da li se ljubav treba da uči?

Naravno, da treba.
Ukoliko nam neko (roditelj) nije ukazao šta je ljubav, kako se voli, kako se prepoznaje ljubav i kako se pruža ljubav, itekako možemo imati problema u odraslom dobu da volimo.

Svako od nas bi imamo mozda različiti predstavu ljubavi.
Neki kažu da je ljubav osjećaj koji usmjerava duh prema objektu sviđanja, prirodna težnja ka nekom predmetu ili osobi.
Ona takođe za neke ljude podrazumijeva predmet posebne privrženosti prema ljudima ili stvarima.

Ljubav se nalazi u temelju svih ljudskih odnosa koji se zasnivaju na naklonosti i privlačnosti.
Ljubav se odražava u čovjekovom radu, igri i pomoći koju pruža drugim ljudima.

❤️Kako bismo voljeli, neophodno je da razumijemo druge. Zato su razumijevanje i ljubav tijesno povezani. Čovjek može da voli kada razumije, a nedostatak razumijevanja je gotovo uvijek izraz nesposobnosti za ljubav.

💡Djeca od malih nogu vole one koji o njima brinu i zadovoljavaju njihove potrebe, ali ne iz interesa već zato što je afektivno vezivanje osnovna potreba djeteta. U najranijim godinama života na njoj se gradi ljubav kroz odnos sa roditeljima.
Malo, pomalo dijete uči kako da voli druge izgrađujući odnos prema njima : svoje igrače, sredinu u kojoj se razvija, prirodu, prijatelje.
Upravo u tom trenutku vaspitni proces dobija veliku vrijednost, jer treba stvoriti prilike za građenje odnosa, da bi se kroz uzajamno odnošenje naučili dati i primati ljubav.

Šta je za vas ljubav? ❤️

01/04/2021

Ljubaznost nije urođena djetetu.
Dijete je po prirodi impulsivno, a da bi bilo dobroćudno i učtivo ono mora da se nauči ljubaznosti u raznim aktivnostima u svakodnevnom životu.

Ljubaznost i učtivost su veoma tipične ljudske karakteristike. Ako je neko ljubazan, to ne znači da je vrijedan, da je voljen, što je isključivo kulturološki proizvod čovjeka.
Biti ljubazan znači biti blag, srdačan, obziran, učtiv, prijatan...

Sve ove osobine je neophodno razvijati kod djece od malih nogu.

Jedan od najvažnijih načina da djeca nauče da budu ljubazna i učtiva je kroz igru uloga, u kojoj je moguće oblikovati različite situacije u kojima se ljubaznost i učtivost podrazumijevaju.

📢Međutim, ništa ne može zamijeniti primjer kojeg daje odrasla osoba dok podučava norme ljubaznog i učtivog ponašanja i zato te osobe moraju biti uzori ovih osobina na koje će se djeca ugledati. 🤗

Koliko, i da li Vam je teško da budete ljubazni? 😉

31/03/2021

Problemi u vaspitanju djece najčešće nastaju iz dva razloga :

1️⃣ Ili dijete rodi osoba koja nije spremna za roditeljsku ulogu,

2️⃣ Ili roditelj vaspitava dijete ne promislivši dovoljno svoj vaspitni stil, već prepuštajući se automatizmu i spontanosti, vaspitavajući dijete ili onako kako su njega vaspitavali ili na potpuno suprotan način.
Tako ljudi i sledecoj generaciji prenose greške svojih roditelja ili prave nove, sasvim suprotne greške.

❤️ Svako u sebi nosi potencijal i kapacitet za dobrog roditelja, sa kojim je samo potrebno doći u kontakt ❤️

Kako vama ide sa ovom izazovom ulogom?

29/03/2021

AKO VAS PITA DIJETE, KAKO DA ZNA KO MU JE PRAVI PRIJATELJ, EVO TEKSTA ZA VAS ❤️

Smatram da je prijateljstvo jedana od najvažnijih vrijednosti koju treba da razvijamo kod djece.

Hajde da pokušam da dam neku "definiciju", šta je to prijateljstvo.
Prijateljstvo bi trebalo da bude lična privrženost, čista i bez interesa, koju dijelimo sa drugom osobom, a koja se rađa i učvrčćuje na temelju međusobnih odnosa između ljudi.

Kako bi smo kod djeteta razvili osjećaj prijateljstva, neophodno je formirati predstave ili pojmove, znanja, sposobnosti, emocije, iskustva i osjećanja koja će mu pomoći da živi skladnim životom.

❤️Znati ko je dobar prijatelj i zašto, kako se ponašaju dobri prijatelji, kako održati dobro prijateljstvo : prijatelj je neko ko se brine o svojim drugarima, ko se trudi da napravi nešto dobro u korist svojih prijatelja i ne tuče se sa svojim drugarima, neko ko dijeli svoje igračke, ko nastoji da pomogne drugaru koji je nešto skrivio i objašnjava mu gdje je pogriješio, neko ko nastoji da uvjeri prijatelja da je prekršio pravila, a da ga ne prijavljuje učiteljici.

Kada između dvoje djece postoji prijateljstvo, djeca primjećuju kada im je prijatelj sretan ili pak tužan i nastoje da ga oraspolože, da se igraju sa svojim prijateljem itd.

25/03/2021

Za sve roditelje koji imaju djecu ovog uzrasta ❤️❤️

Ako krenem hronološki od trogodišnjaka, oni su sretni, smireni i sigurni u sebe (ali njihova slika o sebi je svakako pod uticajem ljudi iz njihovih okolina). Kada se približe 3 i po godine, djeca obično postaju više nesigurna, anksiozna i prkosna.
Što se bliže četvrtoj godini, djeca obično postaju sve energičnija, izražajnija i spremna za sve što je novo.
Sa 4 i po godine ponašanje postaje nepredvidljivo, a često i zbunjujuće, jer se dijete približava sljedećoj fazi razvoja.
Kada su stara pet godina, djeca su obično mirnije i prilagodljivija.
Kroz ostatak djetinjstva i adolescencije ponavljaju se slične varijacije razdoblja ravnoteže i neravnoteže.

Neke od socioemocionalnih karakteristika djece sa 5 godina :
-vjerovatno sam smireniji i tiši
-obično se ne brinem mnogo
-jako se trudim da budem " dobar"
-prilično dobro razumijem stvari koje sam u stanju da uradim.
-volim sigurnost poznatih ljudi i mjesta
-porodica i prijatelji su mi važni.
-dobro se igram sa drugom djecom.

⚠️Imajte na umu da neka djeca kroz ove faze prolaze brže, a neka sporije. Isto tako, svako dijete je individua sa svojom ličnosti. Neka djeca su stalno opuštena i otvorena ;druga su često uznemirena.

Nadam se da će vam sve ovo služiti ❤️.
Pišite mi u kojoj fazi su vaša djeca?

15/03/2021

Igra je sve ❤️

Često roditelji male djece imaju doživljaj da ce se "morati" igrati sa djecom čitav život.

Međutim, i igra ima svoje faze, doce i taj period kada necete više vi trebati djeci za igru😃.

Kojih igara se vaša djeca vole igrati?

10/03/2021

Šta mislite da li je tačna tvrdnja "Kakve su ti misli, takav ti je život?"

Svi smo nekada u životu bili u situaciji kada nas je zbog nečega bilo stid ili sramota u teškoj situaciji. Ponekad nas naš stid ili sramota onemogućuje da nešto uradimo, pitamo ili učinimo.
Slično može nam se desiti i kada nas je strah nečega.
Tada nam se često desi i da odlažemo neke obaveze ili da izbjegavamo takve situacije.

Šta možemo da uradimo da neke neprijatne situacije učinimo manje neprijatnim?

Može nam pomoci razumijevanjem sljedeće stvari.

MISLI+OSJEĆANJA=PONAŠANJE

Naše misli povezane su sa našim osjećanjima, a naše emocije određuju naše ponašanje.
Ako razmišljamo pozitivno naša osjećanja će biti prijatna, a naše ponašanje bolje!
Ako mislimo negativno negativno, osjećanja će biti neprijatna, i to će se nepovoljno odraziti na naše ponašanje!

Nastojte da u svakoj situaciji prepoznate negativne misli i da ih prekinete. Zamijenite ih sa pozitivnim razmišljanjem. ❤️
Nadam se da vam je sada jasnije ovo "Kakve su ti misli takav ti je život". 😘

08/03/2021

Samopoštovanje je blisko povezano sa načinom na koji čovjek vidi i doživljava sebe.
Određeni autori tvrde da je samopoštovanje zapravo kombinacija dva osećaja : osjećanja ličnih mogućnosti ("mogu") i osjećanja lične vrijednosti ( "vrijedim").

Ovi autori definišu lične mogućnosti kao sposobnost suočavanja sa problemima i uspjesima u životu i posjedovanje samopouzdanja, a ličnu vrijednost definišu kao čovjekovo osjećanje da ima pravo da bude sretan i da stremi ka svemu što mu pričinjava zadovoljstvo i sa to pravo realizuje i brani

Kada početi sa učenjem samopoštovanja?

Malo dijete je u procesu razvoja i izgradnji sopstvene ličnosti, a taj proces počinje veoma rano sa diferencijaciom Ja, prepoznavanjem sopstvenog odraza u ogledalu, korišćenjem prvog lica, prepoznavanjem svojih stvari i razvojem samoprocjene, što najprije počinje ocjenom druge osobe sa kojom se dijete poredi, a kasnije i prepoznavanjem i ocjenom sopstvenog ponašanja, što se dešava pred kraj ovog stadijuma, otprilike u uzrastu od 5 do 6 godina.

Zato dragi roditelji, ne čekajte da dijete odraste, pa da ga učite samopoštovanju.
Nikad nije prerano da učite djecu, a pogotovo djevojčice, da MOGU i da VRIJEDE! ❤️

SREĆAN VAM OSMI MART ❤️❤️❤️

06/03/2021

Dobro jutro 🌄

01/03/2021

PRIČA KOJU ĆE VOLJETI VAŠA DJECA❤️

Jednom davno, na jednom imanju, rodio se konjić crn kao ugarak. Bio je tako
mali da je izgledao kao plišana igračka. Ptice koje su živjele u blizini odmah
su se uzbudile zbog ovog prekrasnog događaja. Sve su doletjele da ga prouče
i vide izbliza.
“Kako lijepo ždrijebe! Tako je predivan!” zacvrkuta jedna ptičica. “Moje dijete
će se zvati Piruli.” reče njegova majka.
Poni je imao sretno djetinjstvo.
Kasao je sa svojim prijateljima i učio da govori
od jednog pomalo luckastog papagaja koji mu je svaki dan, od ujutro do uveče
ponavljao: “Mama, tata, mama, tata…“
Poni je bio veoma sretan. Pio je svježu ledenu vodu iz potočića, posmatrao je
zalazak sunca, jurio je livadom po kojoj su rasle male ruže.
Prošle su tri godine. Sva ostala ždrijebad su narasla i pretvorila se u velike
konje, ali ne i Piruli. On je ostao iste veličine, ali je znao pravilno marširati,
stajati na zadnjim nogama, čak je naučio i da pozdravlja savijanjem koljena i
klimanjem glave.
Ali jednog dana mu se desi nešto veoma loše. Prišao je oboru i čuo dva čovjeka
kako razgovaraju. Jedan od njih je rekao pokazavši na njega:
“Ovaj mali konj ne može da nosi tovar niti da vuče prikolicu niti da ponese
jahača. Ničemu ne vrijedi”.

Poni se udalji veoma tužan. Hodao je polako i odmakao se od obora, otišao je
do jezerceta gdje je neko vrijeme u lošem raspoloženju razmišljao o sebi.
“Nisam ni za šta,” reče sam za sebe, “ja sam jedna obična raga”. I dugo je plakao.
Uto naiđe njegova mama i vidjevši ga da plače uplašeno zapita: “Zašto plačeš,
Piruli?”
Piruli ispriča majci šta je čuo. Njegova majka se ražalosti vidjevši svog dragog
sinčića kako pati i nježno mu reče: “Ako se razlikuješ od ostalih konja, to ne
znači da si manje vrijedan. Osim toga, nošenje tovara nije jedina stvar kojom
se možeš baviti u životu”.
Brišući suze repom, Piruli tužno reče: “Ali, mama, oni mi se izruguju. A ja ne
volim kad mi se rugaju”.
“Onda potraži neko drugo mjesto za sebe. Svijet je dovoljno velik za ljude koji
vjeruju u svoje sposobnosti. Ti si mali, ali znaš toliko toga što ostali konji ne
znaju”.

Nastavak u komentaru ⬇️⬇️⬇️ ⬇️