Balans” Doboj, Psihološko-Pedagoško Savjetovanje

16/04/2026

OPHOĐENJE SA TJELESNIM STRAHOVIMA
Strahove koji se odnose na tijelo,nije lako liječiti. Osobe koje imaju tjelesne strahove;lupanje srca interpretiraju kao znak srčanog infarkta,otežano disanje kao znak jednog nejasnog oboljenja. U slučaju vanjskih ”opasnosti”moguće je namjerno izlaganje opasnim situacijama. Izlaganje doprinosi navikavanju i uviđanju da je odnos prema situaciji moguće promijeniti.U slučajevima tjelesnih strahova ovo izlaganje izgleda puno komplikovanije. Ako se kod nekog pojavljuju različite bolesti,zbog kojih sedmicama,mjesecima ili godinama pati,te uvijek iznova posjećuje ljekare,kaže se da ima somatske smetnje,da somatizira.Ovi problemi rijetko reaguju na klasičnu medicinsku terapiju. U ovim slučajevima je preporučena psihološka terapija.Pored psihološke terapije postoje i veoma važne i korisne preporuke.
1. Ne treba svaki bol, promjene u stomaku,teškoće disanja i sl. interpretirati kao znak bolesti.Treba biti svjesnu da je tijelo uključeno u sve aktivnosti.To važi posebno u odnosu na osjećanja, koja se u različitim formama ispoljavaju tjelesno. Kod pojave simptoma se treba prisjetiti na mogućnost, da iza svega stoji prerađivanje događaja(posebno stresa), poruka tijela koju treba razumjeti. To ne mora da bude prisustvo nejasne bolesti.
2. Prestati sa samoopažanjem, koje u sebi ima strah
Rečenica: ”Ono na što obraćamo pažnju počinje rasti”, važi posebno za tjelesne simptome.Ko se stalno opaža sa sumnjom ,pokreće točak ubrzanja.Strahom ispunjeno opažanje biva sve ubrzanije i jače. Doći će do ”eksplozija” simptoma. Prema sebi treba biti disciplovan i reći jedno unutrašnje ”Stop”! Aktivnosti koje imaju smisla,često uspijevaju skrenuti pažnju,što je od koristi u datim trenucima.Osobama sa prekomjernim samoopažanjem,često nedostaje životni smisao,koji nije usmjeren samo na svoje lično i svoju ličnost,nego i na druge stvari..
Poruke tijela treba prihvatiti ozbiljno i više, nego same simptome
Osobe sa jakim tjelesnim strahom su često razočarane u one koji im pomažu ili trebaju pomoći.One se ne osjećaju sa svojim simptomima ozbiljno shvaćenim. Osobe koje pomažu, ne mogu pri najvećoj volji opaziti tjelesna oštećenja, onih koji imaju tjelesne strahove. Osobe koje imaju poteškoće nebi trebale da se žale i da okrivljuju druge.I one lično se ne uzimaju ozbiljno,pošto se zaokupljaju isključivo svojim simptomima,umjesto da se ozbiljno pozabave porukama tijela i da shvate šte treba činiti.
3. Biti opušten
Stav ”Biće onako kako će biti”pomaže kod bolesti straha.Ovakav stav doprinosi izlaganju situacijama od kojih strahujemo.Izlaganje doprinosi preispitivanju da li će katastrofa koja je predmet straha zaista nastupiti.Osobe sa tjelesnim strahovima se često fiksiraju za one koji im pomažu.Osobe koje imaju tjelesni strah, imaji razdražljiviji nervni sistem nego drugi.Te osobe imaju dosta koristi, ako uspiju biti opuštenije.
4. Samoizazivanje simptoma
Samostalno izazivanje simptoma i izlaganje njima,može pomoći uviđanju da neće doći do nastupanja katastrofe.Neke od metoda koje mogu izazvati simptome su: brzo koračanje uz stepenice,vožnja bicikla,trčanje,ubrzano disanje. Za uvođenje i savladavanje ovih metoda,često je potrebna psihološka pomoć.Osobe sa tjelesnim strahovima su sklone izbjegavanju navedenih i sličnih metoda. Izbjegavajući ove aktivnosti,one žele da se zaštite.
5. Simptome treba intepretirati kao izraz osjećanja.
Ne treba se boriti protiv svakoga simptoma. Jedan primjer.Ako neko odstrani samo bol,ponaša se kao onaj ko isključivanjem sirene želi ugasiti požar.Radije se treba pitati, šta simptom poručuje,na što ukazuje.To mogu biti aktuelne teme( možda ”štrajkuje” tijelo želeći se zaštititi od preopterećenja) ili naknadno djelovanje prošlih događaja. Simptome treba posmatrati manje kao opasnost a više kao prijatelja koji želi pomoći.
6. Biti i ostati sposoban za dijalog
Tijelo zna da se koncentriše na pojedinačne tme, više nego ljudska svijest.Zato je potrebno biti sa svakim dijelom ličnosti,koja sa zove tijelo, u ”razgovoru” odnosno u razmjeni.Na treba očekivati da drugi razumiju moje tijelo bolje od mene.
7. Jačati unutrašnji glas svoje ličnosti
Ako se poslušaju svoji unutrašnji glasovi,primijetno je postojanje više negativnih nego pozitivnih glasova.Negativni glasovi imaju negativne komentare i pojačavaju strahove.Treba pokušati pojačati pozitivne glasove koji preporučuju povoljnije poglede i daju povjerenje.
Osobe sa tjelesnim strahovima nisu u djetinjstvu stekle iskustvo odnosno naučile,kako se u stanjima napetosti,bola,ljutnje i tuge treba ophoditi,umiriti.Česti su slučajevi nedostatka sposobnosti da se razlikuju osjećanja.Osobe su sklone da svaki simptom sagledavaju jednostrano i vide ga kao opasnost.Moguće je,di im je u djetinjstvu nedostajao pratilac i neko kao primjer, kako se u ovim situacijama treba ophoditi.
8. Ne ponavljati greške drugih
Onaj ko stalno svoje tijelo ”nosi”ljekaru, ne ponaša se bolje nego roditeljii,koji svoju nemirnu djecu iznova vode kod raznih eksperata.Tamo se žale na svoje nemirno dijete, navodeći teškoće koje im ono stvara.Ako je neko bio dijete koje je doživljavalo nešto slično,trebao bi obratiti pažnju,da u ophođenju sa svojim tijelom ne pravi greške,koje su pravili roditelji u ophođenju sa njim kao djetetom.Tijelo će biti zahvalno.Prema svome tijelu se treba odnositi sa razumijevanjem,poštovanjem i umirujuće,kao što to rade roditelji u odnosu na svoje dijete (koje ima nejasne poteškoće), zračeći povjerenjem u život ,tijelo i roditeljsko-dječiji odnos.
9. Povjerenje u tijelo
Sa tijelom se treba sprijateljiti.Tijelo je za osobu neprekidno u pokretu,doprinoseći toliko puno jednom životu.
Samo čitanje ovog teksta neće puno promijeniti.Najbolje je, što prije početi sa primjenom preporuka u svakodnevnom životu.
Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
”„Balans" Doboj
Kontakt tel. 065 451 985

10/04/2026

Срећан Васкрс!
Драги пратиоци, вама који прослављате Васкрс по Јулијанском календару, од срца желим Срећан Васкрс.Нека Вас Христов Васкрс подстакне на мир у души и љубав у срцу.Нека вам ваши домови буду испуњени свјетлом, здрављем и радошћу. Христос васкрсе!

05/04/2026

29/03/2026

RAZVOD RODITELJA JE BOLAN ZA DJECU!

Roditelji bi tokom razdvajanja trebali ovo uzeti u obzir.
Trebalo bi da shvate da je njihovo razdvajanje kriza i za njihovu djecu. Važno je ozbiljno shvatiti osjećanja djece i ne uljepšavati ih. Djeca se generalno mogu mnogo bolje nositi sa razdvajanjem ako roditelji uspiju da sarađuju i postignu dogovor u najboljem interesu djece. Prije svega, to znači da roditelji preuzimaju odgovornost za razdvajanje i ne krive dijete.

Zbog radvojenosti roditelja, djeca pokazuju stres koji se ispoljava na mnogo načina.To uključuje vraćanje na ranija djetinjska ponašanja – fenomen poznat kao regresija – i vezivanje za jednog roditelja. Takođe mogu ponovo željeti da spavaju u krevetu svojih roditelja, pokazivati manje nezavisnosti u svakodnevnom životu i zahtijevati više od svojih roditelja. Mokrenje u krevet i agresivno socijalno ponašanje su takođe moguće reakcije, kao i emocionalno povlačenje i smanjen govor.
Djeca takođe mogu kriviti roditelja koga smatraju odgovornim za razdvojenost. Kod braće i sestara se često primjećuje da dijele svoju lojalnost prema svakom roditelju, što dovodi do rivalstva među braćom i sestrama.
Djeca često žele, čak i u odraslom dobu, da se njihovi roditelji ponovo spoje. Oba roditelja su glavne figure vezanosti za djecu. Oni su bili prvi, koji su im pružili sigurnost i kontinuitet u njihovim vezama. A roditeljski sukobi su teret za djecu!
Konstruktivne rasprave tokom razvoda su veoma rijetke, i često su rasprave jednostavno izraz problema između roditelja. Djeca ne bi trebalo da budu svjedoci ovih roditeljskih svađa, posebno zato što je pomirenje malo vjerovatno. Djeca mogu steći utisak da rasprave uvijek vode do razvoda para. Štaviše, djeca parova koji se razdvajaju i koja svjedoče svađama imaju veću vjerovatnoću da se nađu u sukobu lojalnosti. Osjećaju se pod pritiscima da stanu na stranu jednog roditelja. Pred djecom ne treba raspravljati! Nakon razdvajanja, roditelji trebaju djeci prenijeti da će biti voljena kao i prije,ali i saglasnost da je dječija ljubav prema drugom roditelju sasvim uredu.Roditelji bi stoga trebalo svojoj djeci prenijeti da je u redu da vikende provode sa jednim roditeljom i da drugi roditelj neće patiti zbog njihovog odsustva. I da oba roditelja vjeruju jedno drugom u roditeljstvu. Pozitivna slika koju djeca imaju o svojim roditeljima mora se sačuvati. Samo tada djeca mogu razviti potpuno pozitivnu vezu sa oba roditelja.

Razvod roditelja je praćen negativnim osjećanjima, koja se ne mogu prikriti od djece. Najčešće roditeljsko pitanje je, da li pokazati djetetu svoju tugu i bol.Sasvim je u redu da roditelji svojoj djeci otvoreno izraze svoju tugu. Važno je da ne preopterećuju svoju djecu time. Razdvajanje ne bi trebalo da bude tabu tema, a roditelji bi svakako trebalo da podstaknu svoju djecu da o tome razgovaraju sa svojim prijateljima. Ovo im pomaže da obrade ono što su doživjeli.
Roditelji treba da pronađu načine da njihova djeca izraze svoja osjećanja.Izražavanje osjećanja ne mora biti samo riječima. To može biti, na primjer, zajedničko crtanje slike razdvajanja ili igranje igračkama bez eksciplitnog navođenja teme……
Nastavak na temu razvoda slijedi u idućim objavama.

Pavlović Savo
Profesor Psihologije i Pedagogije
Psihološki Savjetnik
Kontakt te. 065 451 985

26/03/2026

HIPOHONDRIJA
Hipohondrija je poremećaj koji karakteriše stalna briga zbog moguće progresivne fizičke bolesti. Hipohondrija je prisutna:
-ako su oboljele osobe najmanje šest mjeseci uvjerene da imaju barem jednu ozbiljnu fizičku bolest koja je odgovorna za njihove simptome, čak i kada ponovljeni pregledi ne otkriju nikakav fizički uzrok.

-ako oboljele osobe odbijaju da prihvate savjete i uvjeravanja više ljekara da nikakva fizička bolest ne izaziva njihove simptome.

Osobe koje pate odbacuju mogućnost psiholoških uzroka. Njihovi životi se često u velikoj mjeri vrte oko njihovih tegoba; zahtijevaju pažnju ljudi oko sebe u vezi sa svojom patnjom.

UZROCI
Različiti faktori mogu doprinijeti hipohondriji. Oni međusobno utiču jedni na druge.
Jedan od uzroka hipohondrije je povećan nivo uzbuđenja. Čak i prije nego što se pojave prvi znaci hipohondrije, osobe koje kasnije razviju poremećaj često pokazuju visoku psihofiziološku reaktivnost. To znači, na primjer, da reaguju na stimuluse posebno brzo sa povećanim brojem otkucaja srca itd.

Određeni događaji ili životne okolnosti takođe mogu igrati ulogu među mogućim uzrocima hipohondrije.Pod ovim okolnostima, primjećivanje fizičkih simptoma (kao što su nepravilan rad srca, vrtoglavica, problemi sa varenjem ili glavobolje, koje su sasvim normalne kao privremene tegobe ili zbog povećanog stresa) dovodi do pretpostavke da su ovi simptomi znaci ozbiljne bolesti. Ova bolest često odgovara ili podsjeća na bolest o kojoj su čuli iz svog društvenog kruga ili medija prije nego što su simptomi počeli.

Ljudi sa hipohondrijom su zarobljeni u začaranom krugu.Obično pokušavaju da pronađu više informacija o svom stanju u medicinskoj literaturi. Ovi faktori, zauzvrat, uzrokuju da hipohondri nastavljaju da češće primjećuju simptome i postaju sve više uvjereni da imaju određenu bolest.

Hipohondrija može izazvati različite fizičke simptome, iako oni nisu primarni fokus. Glavni simptom hipohondrije je izražen strah, koji traje najmanje šest mjeseci, od ozbiljne fizičke bolesti. Hipohondri doživljavaju normalne fizičke pojave ili minimalne promjene kao patološke. Na primjer, oni tumače blago ubrzan rad srca pri penjanju uz stepenice, privremene probleme sa varenjem ili slične simptome kao dokaz svoje bolesti. Čak ni ubjedljivi medicinski pregledi ne odvraćaju hipohondrike od ovog uvjerenja. Shodno tome, često se konsultuju sa brojnim ljekarima (potraga za ljekarom). U nekim slučajevima, ljudi sa hipohondrijom se čak podvrgavaju rizičnim hirurškim procedurama, nadajući se da će dobiti tragove o uzroku svojih simptoma.
Generalno, najvažniji znak hipohondrije je hipohondričan strah od bolesti.
TERAPIJA
Psihoterapeutske mjere se preporučuju za liječenje hipohondrije. Međutim, zbog uvjerenja da su ozbiljno fizički bolesni, ljudi sa hipohondrijom rijetko traže psihoterapeutski tretman, ili tek nakon dužeg toka bolesti. Često se prvo konsultuju sa svojim porodičnim ljekarom ili internistom.
Za ljekare, liječenje hipohondrije je često balansiranje: ljekari koji liječe pacijenta, prilično brzo prepoznaju da simptomi pacijenata ne ukazuju na bolest; međutim, pacijenti sumnjaju u ovaj nalaz i zahtijevaju dalja ispitivanja. Stoga je važno napomenuti da hipohondri zaista pate – ako ne fizički, onda od psihološkog stanja. Stoga je psihoterapija korisna.

Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
Profesor Psihologije i Pedagogije
Balans” Doboj,Psihološko-Pedagoško Savjetovanje.

Ako želite više informacija i psihološku podršku,možete dogovoriti termin na br.tel.065 451 985.

18/03/2026

PREVENCIJOM BRAČNIH PROBLEMA DO ZDRAVE PORODICE

Za sve zainteresovane bračne parove,”Balans”Doboj-Psihološko-Pedagoško savjetovanje nudi preventivnu podršku sa ciljem razvijanja stabilne bračne zajednice,formiranja zdrave porodice i stvaranju preduslova za zdrav razvoj ličnosti djece i mladih.

Psihološko savjetovanje efikasno sprečava bračne probleme poboljšanjem komunikacije, otkrivanjem obrazaca sukoba i jačanjem emocionalnih veza. Pristupi kao što su trening za parove ili preventivno savjetovanje pomažu parovima da komuniciraju s poštovanjem i učvrste zajedničke vrijednosti. Ovo je posebno važno tokom kritičnih životnih faza (npr. rođenje djeteta).

4 Ključna aspekta prevencije kroz savjetovanje:

Komunikacijski trening: Učenje korišćenja „Ja“ izjava umjesto generalizacije kritike kako bi se s poštovanjem izrazile želje i strahovi.

Upravljanje sukobima: Prepoznavanje i razbijanje destruktivnih obrazaca (povlačenje, provokacija) kroz neutralno posredovanje.

Jačanje veze: Njegovanje kulture uvažavanja i zajedničkog rješavanja problema,

Prenos znanja: Razumijevanje bračnog životnog ciklusa i proaktivno upravljanje promjenama.

Svi zaniteresovani parovi se mogu javiti na broj telefona 065 451 985.
Savjetovanje se realizuje u radu sa pojedinačnim parovima.
Usluge savjetovanja su besplatne.

Pavlović Savo
Profesor Psihologije i Pedagogije
Psihološki Savjetnik IKP
Kontakt 065 451 985

15/03/2026

Web Stranica
Poštovani pratioci,u cilju jednostavnijeg pronalaženja stranice Balans” Doboj,ovdje se nalazi Web stranica, koju možete , ako želite,podijeliti vašim prijateljima, poznanicima…
Hvala vam na vašem praćenju “Balansove” stranice.

Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
Profesor Psihologije i Pedagogije

https://www.facebook.com/ansbal2016

Osnovano 2014 god. Pruža usluge psihološko-pedagoškog savjetovanja
Sjedište: Doboj

12/03/2026

RAZGOVOR O OSJEĆANJIMA:
Zašto je to tako teško i kako možete naučiti da to radite?

Tipičan svakodnevni primjer: Zamislite da sjedite sa dobrom prijateljicom,dobrim prijateljom na kafi i ona-on vas pita: „Kako si?“ – i odgovor dolazi automatski: „Oh, dobro sam.“ Ili „Malo stresno, ali proći će.“ Možda je to čak i djelimično tačno, možda uopšte nije. Možda se osjećate preopterećeno na poslu ili ste tužni jer su stvari teške u vašoj vezi. Ipak, riječi ostaju neizgovorene. Umjesto toga, osmijehnete se, promijenite temu, a mali čvor ostaje unutra.

Mnogi ljudi su upoznati sa ovim scenarijem. Pokazivanje i razgovor o osjećanjima je često iznenađujuće teško, čak i sa bliskim prijateljima. Ali zašto je to tako? I kako možemo naučiti da pronađemo nježan način da se povežemo sa sopstvenim osjećanjima?

Razumijevanje osjećanja: Više od samo „dobrog“ ili „lošeg“
Osjećanja su signali koji nam pokazuju šta nam je potrebno. Ona su usko povezana sa našim potrebama:
Tuga često ukazuje da nam nešto nedostaje ili da moramo/morali smo se oprostiti.
Bijes pokazuje da je pređena granica ili da želimo da se zaštitimo od povrede.
Strah nas upozorava na opasnost – ponekad stvarnu, ponekad samo u našoj mašti.
Radost signalizira: „Ovo je pravo za mene.“

Naravno, postoji bezbroj drugih osjećanja i, shodno tome, potreba sa kojima su povezana.

Često pokušavamo da kategorizujemo osjećanja kao „pozitivna“ i „negativna“. Međutim, sva osjećanja imaju važnu funkciju. Ona nam daju važne naznake o našem blagostanju. Problem: Mnogi od nas nikada nisu zaista naučili da tumače ovaj unutrašnji jezik, a kamoli da ga komuniciraju nekom drugom.
Zašto je tako teško govoriti o osjećanjima
Postoji mnogo razloga zašto potiskujemo osjećanja ili ih čak ni ne doživljavamo kako treba:
Vaspitanje i kondicioniranje
Neki od nas su čuli fraze poput „Saberi se!“ ili „Ne budi takva beba!“ Osjećanja su bila omalovažavana, pa smo naučili da je bolje da ih ne pokazujemo. Posebno ljudi socijalizovani kao muškarci često imaju malo pristupa osjećanjima poput tuge ili stida jer se ona smatraju „slabim“ i „nemuškastim“. Ljudi socijalizovani kao žene ponekad imaju malo pristupa svom bijesu. Ili smo možda kopirali naše glavne staratelje. Ako su naši roditelji pokazivali malo osjećanja ili nikada nisu govorili o teškim emocijama, naučili smo da radimo isto.

Društvena očekivanja
Strah od odbijanja
1.Otvaranje o osjećanjima čini vas ranjivim. Strah od toga da ne budete shvaćeni ili da budete osuđeni/odbijeni sprečava mnoge da budu iskreni.
2. Nedostatak vokabulara
Mnogi ljudi znaju samo nekoliko termina za svoja osjećanja: „dobro“, „loše“, „umorno“, „pod stresom“. Ali naš unutrašnji svijet je mnogo nijansiraniji. Bez pravih riječi, i dalje je teško saopštiti šta se zaista dešava.
Pet (5)Savjeta za prepoznavanje i izražavanje osjećanja
1. Pravite kratke pauze u svojoj svakodnevnoj rutini: Osjećanja često izbijaju na površinu između redova. Dok perete zube ili tokom pauze za kafu, odvojite trenutak da zastanete i zapitate se: „Kako se zaista osjećam upravo sada?“
2. Obratite pažnju na tjelesne signale: Osjećanja se često manifestuju fizički. Pritisak u grudima, knedla u grlu, čvor u stomaku ili napetost u ramenima su indikatori. Pokušajte da posmatrate ove signale sa radoznalošću i nemojte ih odmah odbaciti.
3. Vodite dnevnik osjećanja: Napišite nekoliko rečenica svakog dana: „Danas sam se osjećao kao…“. Ne mora biti poetično ili dugo; jednostavno se radi o stvaranju veze za sebe.
4. Proširite svoj emocionalni rječnik: Umjesto da uveijk kažete „pod stresom“ ili „u redu“, pokušajte sa riječima poput „preopterećeno“, „nervozno“ ili „tužno“. Što je vaša sposobnost razlikovanja nijansiranija, to će vaš unutrašnji svijet postati jasniji za vas same, a samim tim i za druge.
5. Vježbajte dijeljenje u malim koracima: Ne morate odmah otkriti svoje najdublje strahove. Počnite sa nečim malim, na primjer: „Trenutno se osjećam malo nesigurno“ ili „Ovo me čini nervoznim“. Često ćete otkriti da druga osoba pozitivno reaguje na ovo.
Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
”Balans” Doboj
Psihološko-Pedagoško Savjetovanje
Kontakt tel. 065 451 985

10/03/2026

KONTROLNA LISTA ZA ZAŠTITU MOGA VREMENA
S obzirom na to da je čovjek odgovoran za sopstvena osjećanja, raspoloženje, misli i postupke, i s obzirom na to da život sa partnerom i drugim ljudima takođe zahtijeva upravljanje vremenom, važno je sebi, između ostalog, postaviti sledeća pitanja:
1. Da li mi je dozvoljeno da uključim partnera u svoju depresiju, loše raspoloženje ili napad migrene?
Da li ćemo ja ili moj partner doživjeti poboljšanje kvaliteta života kao rezultat toga? Možda ćemo napredovati u našem ličnom razvoju?Kako će reagovati moj partner na moj uticaj?
2. Da li ja ili moj partner dobijamo nešto od stalnog prepričavanja istih starih priča iz prošlosti? Da li su te priče barem smiješne?
3. Da li mi je dozvoljeno da opteretim partnera trivijalnim svakodnevnim problemima?
4. Da li mi je dozvoljeno da svojim prijedlozima utičem na planove, koje partner planira?
Ili je moja odgovornost da ostvarim svoje ideje? Da li koristim svog partnera kao alat koji će mi pomoći da ostvarim svoje ciljeve?
5. Da li mi je dozvoljeno da opteretim partnera svojim problemima? Da li prepoznajem da je on ili ona već preopterećen/a sopstvenim problemima?
6. Šta mogu da uradim da bih se bolje osjećao/la kako više ne bih opterećivao/la partnera/ku svojim žaljenjem?
7. Da li sam u stanju da postavim granice sa svojim partnerom i drugim ljudima i da zaštitim svoje vrijeme? Da li vjerujem da moram satima iz ljubaznosti da slušam nekoga ko svoj nedostatak akcije nadoknađuje pričom?
8. Mogu li da izdvojim najmanje 3 sata dnevno za sebe?
Koliki procenat svog života provodim u:
- mom ličnom životu
- mom životu sa partnerom
- mom životu sa djecom
- mom profesionalnom životu
- mom životu sa prijateljima
Mogu li pronaći pravu ravnotežu za sebe u gore navedenim područjima?
U kom području svog života treba da smanjim vrijeme ličnog učešća? U kojem području treba da uložim više vremena da bih se osjećao-la bolje?
Možda trebate nešto promijeniti ? Sebe možemo mijenjati.Druge ne trebamo mijenjati. Dešava se da promjenom kod sebe,utičete pozitivno i na druge, tj.da se taj drugi-a mijenja. Nemojte oklijevati!
Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
Kontakt: 065 451 985

09/03/2026

KAKO SE SUOČITI S TEŠKOM SOCIJALNOM SITUACIJOM BEZ KASNIJEGA ŽALJENJA

Niko se ne budi ujutro sa pomisli: "Danas je dan kada ću sebi uništiti život." Ali ipak, četo govorimo i radimo stvari koje nam stvaraju probleme i zbog kojih kasnije žalimo.

Ljudi često rade stvari koje nerviraju ili rastužuju. To je dio života. Važno je ne zaboraviti da vi niste zbir vaših osjećanja.Vi niste osjećanje. Možda ćete osjećati ljutnju, ali ona će proći. Ljutnja je kao putnik u autobusu, gdje ste vi vozač. Ljutnja vam viče: "Pregazi pješaka! Vozi brže! Ne daj mu da prođe!" Ali vi ne morate slušati ljutnju.
Slično tome, u nekim društvenim situacijama, vaše emocije vam govore da nešto učinite. Ne morate to učiniti ako ne želite. Ako se nađete u neprijatnoj društvenoj situaciji, možete preduzeti četiri koraka kako biste izbjegli da učinite nešto zbog čega ćete kasnije žaliti.

Tehnika
STOP

1. Stanite i napravite korak unazad. Nemojte odmah djelovati na osnovu svojih osjećanja. Ne dozvolite da vas ponese talas osjećanja. Umjesto toga, zaustavite svoj impuls posmatrajući šta vam vaša mašina za razmišljanje govori. Zatim sačekajte i napravite mentalni korak unazad.

2. Duboko udahnite. Obratite pažnju na svoje disanje, kako udišete i izdišete.

3. Posmatrajte. Sagledajte situaciju kao neko sa strane(vanjski posmatrač). Posmatrajte kako se osjećate i šta mislite. Ne pokušavajte potisnuti, blokirati ili se riješiti svojih osjećanja. Neka vas preplave poput talasa koji dolazi i odlazi. Budite spremni da osjetite svoja osjećanja. Ne pokušavajte se riješiti svojih misli (posebno svojih sudova). Zapamtite, to su samo riječi koje se percipiraju, a ne činjenice. Dopustite iskustvima, osjećanjima i mislima da uđu u vaš um i ponovo odu.

4. Primijenite vaš plan. Uključite svoje vrijednosti. Sada kada ste stekli distancu i perspektivu, možete odlučiti šta je najbolje za vas. Trebali biste razmotriti posljedice svojih postupaka. Radite samo stvari koje su u skladu s vašim vrijednostima - i zapamtite, neke od vaših vrijednosti mogu uključivati dobro postupanje prema drugim ljudima.
Želite li dozvoliti da vas osjećanja, osuđivanja i pravila zastraše? Ako osjećate da vas ovi mučitelji preuzimaju, ovo STOP će vam pomoći da se sjetite šta trebate učiniti.

Ako želite razviti vještine postupanja u teškim socijalnim situacijama i ako želite psihološku podršku, možete nas kontaktirati i zakazati termin.

Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
Kontakt tel. 065 451 985
Koristim Viber i WhatsApp

04/03/2026

ADHD
Poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću
(Ova objava ima informativni cilj)

ADHD je poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću, ili skraćeno ADHD.Jedan je od najčešćih psihijatrijskih poremećaja kod djece i adolescenata. Dječaci su tri do šest p**a skloniji da budu pogođeni ADHD-om i vjerovatnije su hiperaktivni tip. Devojčice su, s druge strane, češće nepažljive.

Ako se ne liječi, ADHD može imati dalekosežne psihološke, porodične, i profesionalne posljedice za one koji su pogođeni.

Tipični simptomi ADHD su:

Hiperaktivnost
Nemirni pokreti rukama i nogama,
Grebanje po stolici,
Ustajanje tokom časa,
Teškoće sa mirnim sjedenjem
Neprimjetno obavljanje nekih radnji.

Nepažnja
Previđanje sitnih detalja, česte greške iz nepažnje, gubljenje stvari, lako odvlačenje pažnje spoljnim stimulusima, zaboravnost u svakodnevnom životu.
Impulsivnost
Prekidanje drugih,
Prekomjerna nestrpljivost,
Pretjerana pričljivost.

Uzroci
Pretpostavlja se da je ADHD funkcionalni poremećaj u dijelovima mozga odgovornim za pažnju, rješavanje problema, ponašanje usmjereno ka ciljevima i fleksibilno ponašanje, kao i za kontrolu nagona, motivacije, afekta i impulsa. Neravnoteža neurotransmitera remeti klasifikaciju dolaznih stimulusa kao važnih ili nevažnih i dovodi do stalne prekomjerne stimulacije.

Opcije liječenja
Primarni cilj je liječenje simptoma. Najvažniji cilj je normalizacija nepažljivih, hiperaktivnih i impulsivnih problema u ponašanju djeteta. U tu svrhu, takozvana „multimodalna terapija“ se pokazala efikasnom, a sastoji se od tri stuba:

Obrazovanje i vaspitanje
Psihoterapija (Bihejvioralna terapija)
Lijekovi

Obrazovanje i vaspitanje
Svi koji rade sa djecom sa ADHD-om svakodnevno se suočavaju sa novim izazovima. Međutim, postoje praktični i jednostavni načini da se pomogne. Na primjer, strukturirana dnevna rutina i određena pravila ponašanja mogu pomoći djeci i porodicama da se bolje nose sa ovim stanjem.
Bihejvioralna terapija
Bihejvioralna terapija ima za cilj da smanji problematična ponašanja i zamijeni ih novonaučenim.
1. Prvo se identifikuju svakodnevni obrasci ponašanja koji doprinose, izazivaju ili pojačavaju problematična ponašanja.

2. Zatim, dijete uči da bolje sagleda sebe i svoje ponašanje kako bi ga kasnije efikasnije kontrolisalo.

Ovo zahtijeva aktivno učešće djeteta.
Ako je potrebno, ovo se može dopuniti lijekovima.

Upotreba lijekova
Upotreba lijekova nije uvijek neophodna, ali u određenim slučajevima može omogućiti mnoge druge mjere.
Odgovarajući lijekovi mogu značajno smanjiti poremećaje u prenosu signala u mozgu.
Ovo omogućava efikasnije filtriranje stimulusa i smanjuje simptome tipične za ADHD tokom trajanja liječenja.
Nastavak slijedi……

Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
Kontakt: mob. 065 451 985

26/02/2026

SOCIJALNI STRAH ili SOCIJALNA FOBIJA
Socijalni strah je jedan od najrasprostranjenijih psihičkih problema.Svaka deseta osoba je pogođena ovim problemom. Podjednako su pogođene muške i ženske osobe.Odrasle osobe sa problemom socijalnog straha, često imaju socijalni strah od perioda djetinjstva i puberteta.Socijalni strah se pojavljuje i u odrasloj dobi.Strah u prisustvu drugih osoba je česta pojava i predstavlja nešto normalno.Ako jačina straha dostiže nivo koji počinje smetati u svakodnevnom životu i koji negativno utiče na kvalitet života,onda se govori o prisustvu socijalne fobije.
SIMPTOMI
Suštinu socijalne fobije čini strah da ćemo biti primijećeni od drugih i da ćemo se izblamirati, ostaviti čudan utisak na druge i pokazati manjak sposobnosti i spretnosti u datoj situaciji.Prisutno je i strahovanje da se u razgovoru sa drugim, kaže nešto neodgovarajuće ili da dođe do nespretnog ponašanja. Osobe sa socijalnim strahom strahuju,da će drugi kroz njihovo drhtanje,znojenje i crvenilo primijetiti njihov strah.Pojavljivanje socijalnog straha ne odgovara situaciji i povodu i nema realnu osnovu. S obzirom da se radi o neprijatnim osjećanjima, pogođene osobe počinju izbjegavati socijalne situacije,iako ovo izbjegavanje ima negativne posljedice.Produžava trajanje i pogoršavanje straha.Česte su pojave da socijalni strah dovodi do usamljenosti,depresivnih ponašanja itd.
UZROCI
Uzroci pojave socijalne fobije mogu biti različiti i razlikuju se od osobe do osobe.
Pored sklonosti ka sramežljivosti, mogući uzroci su porodično vaspitanje, odnosi u porodici, neprijatna iskustva u socijalnim kontaktima, ali i traumatski događaji u djetinjstvu,adolescenciji i odraslom dobu.Uticajima iz prošlosti se pridružuju i aktuelni faktori, koji doprinose nastanku socijalne fobije.Neki od ovih faktora su: neodgovarajuće ophođenje i prevazilaženje negativnih doživljaja iz prošlosti, izbjegavanje suočavanja sa strahom, koji se pojavljuje u socijalnim situacijama.
LIJEČENJE
Intenzivnim istraživanjima uzroka i nastanka socijalne fobije,razvijene su uspješne metode i načini liječenja socijalnie fobije. Pored drugih psihoterapija, u liječenju socijalne fobije je najuspješnija „Terapija ponašanja“.
Cilj ove trepije je otkrivanje problematičnih misli, uvjerenja i ponašanja koji doprinose održavanju i jačanju socijalnog straha. Nakon što osoba uz pomoć terapeuta otkrije svoje problematične misli i ponašanja, moguće je pristupiti formulisanju novih misli i stavova,koji se integrišu(uključuju) u svakodnevni život.Uz pomoć terapeuta a sve više samostalno, osoba stiče nova uvjerenja, stavove,razmišljanja i ponašanja. Ovim se “gase” ponašanja koja su bila štetna za osobu, a doprinosi liječenju socijalne fobije.
Pavlović Savo
Psihološki Savjetnik
„Balans“Doboj
Psihološko-Pedagoško Savjetovanje
Kontakt telefon: 065 451 985