27/04/2022
Šta je “ekranizam” i kako ga prepoznati?
U posljednjoj deceniji u psihoterapijskoj terminologiji pojavljuje se novi izraz tzv. “ekranizam”, koji se veže za negativan uticaj ekrana na mozak, naročito kod male djece.
Gledanje ekrana je direktno ili indirektno povezano s neurokognitivnim razvojem djece.
Ukoliko vaše dijete ne prihvata saradnju i odbija prestati koristiti mobitel i druge vidove tehnologije to je zasigurno alarm i prvi simptom pojave ovog stanja.
Takođe, jedan od znakova da vaše dijete previše koristi tehnologiju jeste odsutnost i slaba koncentracija na određene aktivnosti. Djeca se prebacuju s jedne aktivnosti na drugu, prethodno ne završivši započetu.
Djeca koja su predugo izložena ekranima počinju se zatvarati u sebe, imaju problem sa komunikacijom, govorom, koncentracijom i slično, a ako se na vrijeme ne prepoznaju negativnosti koje su nastale usljed prekomjernog provođenja vremena ispred ekrana, to može imati mnogo veće posljedice.
Pokazalo se da postoje određene poteškoće u onome što dijete "daje od sebe".
To je primarno govor, a potom koncentracija, fokus, budnost ili suprotno od toga - sanjarenje.
Također, ekrani u toj dobi često dovode i do problema sa spavanjem, ponašajnih problema, dugoročnih problema u socijalnom razvoju, uključenosti i sposobnosti praćenja na nastavi te akademskog uspjeha.
S druge strane ekrani, kao što su smartfoni i tableti, te računala, funkcioniraju tako da jednim klikom dođe do promjene i da se jednim klikom postigne ono što želimo. Budući da u stvarnom životu nije baš tako, dolazi do problema kad dijete ne dobije ono što želi istog trena.
Bitno za razumjeti je da se kognitivni razvoj ne događa „sam od sebe“ za to je nužan podražaj/stimulans iz okoline. Ukoliko stimulans izostane određene kognitivne sposobnosti se razvijaju značajno sporije il se pak uopće ne razvijaju.
Nužno je znati kako postoji tzv. optimalna razvojna faza u mozgu za svaku od sposobnosti te ukoliko izostane podražaj u pravom vremenskom periodu /što je uglavnom tijekom prve 3 godine života, kasnije uz puno veći napor dijete će postizati manja postignuća.
Stimulans za dijete predstavlja cjelokupni podražaj iz okoline, od skakanja po lokvama, vrtenja u krug, igranja u pijesku do vrištanja u kojem istražuje svoje glasove do valjanja po travi.
Dobivanja ranih podražaja je nužno za zdrav razvoj mozga djece.
Neurofeedback je terapija koja pokušava „nadoknaditi“ i potaknuti ono što je u mozgu u ranoj fazi ili izostalo, a to je podražaj mozga na regularan rad, ili dodatno uvježbavati rad mozga te povećati ukupno kognitivno funkcioniranje na jednu veću razinu.
Ključ cijele terapije je utemeljen na spoznaji kako upravo valovi u mozgu upravljaju našim izvedbenim funkcijama (pažnja, govor, koncentracija, emocije itd.) te ovisno o tome kako nam rade valovi tako se mi i ponašamo i osjećamo.
Ispravljajući način rada valova dobivamo značajna poboljšanja na planu ponašanja niza poteškoća.