04/07/2025
“Samo osam minuta…”
(Samo osam minuta da vidiš njegov cijeli svijet)
Jedno kino najavilo je prikazivanje kratkog filma od 10 minuta, koji je osvojio nagradu za najbolji kratki film.
Reklamna kampanja bila je veoma snažna i privlačna, pa su se ljudi masovno okupili u sali, uzbuđeni da ga pogledaju.
Film je započeo snimkom plafona prazne sobe.
Nema dekora, nema detalja, samo bijeli, tihi plafon.
Prošla su tri minuta…
Ništa se nije promijenilo. Kamera je bila nepomična, kadar isti.
Još tri minute su prošle…
Nema kretanja, nema prelaza, nema zvuka.
Šest minuta potpune tišine i nepokretnosti.
Publika je počela gunđati. Neki su već bili na ivici da napuste salu, dok su se drugi žalili upravi kina, smatrajući da im je uzalud potrošeno vrijeme da gledaju “plafon”.
Odjednom…
Kamera se polako pomaknula, spuštajući se sa plafona prema zidu, zatim prema podu…
I tamo…
Pojavilo se malo dijete, bačeno na istrošeni krevet, potpuno nepokretno.
Dijete s potpunom paralizom zbog prekida kičmene moždine.
Zatim se objektiv pomaknuo ka invalidskim kolicima bez naslona, pored kreveta.
A onda… kamera se vratila nazad ka plafonu.
Ali ovaj put…
Na ekranu se pojavila poruka:
„Prikazali smo vam samo 8 minuta iz dnevnog života ovog djeteta… Samo 8 minuta onoga što vidi svakog trenutka svog života.
A vi… niste izdržali da to gledate ni 6 minuta.“
⸻
Zahvalite Allahu. Cijenite svaki trenutak svoga života.
Čak i gutanje pljuvačke bez boli – to je blagodat koja zaslužuje zahvalnost svakog dana.