24/01/2025
Međunarodni dan obrazovanja je međunarodni dan koji se obilježava 24. januara i posvećen je obrazovanju. 3. decembra 2018. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je rezoluciju kojom je 24. Januar proglašen Međunarodnim danom obrazovanja u znak jačanja uloge koju obrazovanje ima za uspostavljanje globalnog mira, razvoja i napretka.
Svrha obilježavanja dana posvećenog obrazovanju na međunarodnom nivou je usmeravanje pažnje vladama i narodima na dostupnost obrazovanja. Svakog 24. Januara na obrazovanje gledamo iz šire perspektive jer kvalitet i mogućnost obrazovanja nisu isti za djecu širom svijeta, a milioni su i dalje uskraćeni za ovo osnovno ljudsko pravo. Ono što većina nas uzima zdravo za gotovo, a to je pristup obrazovanju, mnogima je i dalje nedostižno, a obrazovanje je izlaz iz siromaštva i put ka budućnosti. Obrazovanje je ljudsko pravo, javno dobro i javna odgovornost.
Važno je da obrazovanje bude dostupno, da uključuje veći broj obrazovnih institucija, ali i prihvatljivo obrazovanje – da bude određene razine kvalitete i u skladu sa standardima, kao i da bude prilagodljivo različitim skupinama. Pravo na obrazovanje je jedno od temeljnih ljudskih prava. „Obrazovanje je sadržinski i formalni proces prenošenja znanja, vještina i vrijednosti, bitnih za obavljanje radih i profesionalnih uloga.“ (Žiga i Đozić 2006, 302)
Ratifikacijom Konvencije o pravima djeteta Bosna i Hercegovina se obavezala da će svakom djetetu pružiti besplatno i obavezno osnovno obrazovanje. Također, država ima obavezu da podstiče različite oblike srednjeg obrazovanja dostupne svima i omogući pristup višem obrazovanju, u skladu sa sposobnostima djeteta. Djeca s invaliditetom imaju pravo na posebnu njegu, obrazovanje i osposobljavanje za rad, koje će im obezbjediti potpun i dostojanstven život i postizanje najvišeg stepena osamostaljenja i socijalne integracije. „Obrazovanje treba da ima za cilj razvoj detetove ličnosti, talenata, mentalnih i fizičkih sposobnosti do njihovih krajnjih mogućnosti, kao i pripremu deteta za aktivan život u zajednici.“ (Beker i Janić 2010) Uključivajući pojedinca u proces obrazovanja daće mu se mogućnost uči, stiće nove vještine ali i usvoji društveno prihvatljiva ponašanja. „Pored funkcije sticanja znanja, obrazovanje se uvijek odvija kao proces cjelovite izgradnje ličnosti. U procesu obrazovanja se vrši spajanje socijalnog naslijeđa s ličnim iskustvom. Putem obrazovanja se, pored interiorizacije društvenog naslijeđa vrši i eksteriorizacija ličnosti, njeno usavršavanje usvajanjem kulturnih vrijednosti“ (Žiga i Đozić 2006, 302) Uzimajući u obzir da je obrazovanje jedan od ključnih faktora za ostvarivanje drugih prava i pokretačka je snaga u osnaživanju pojedinca da sam uzme puno učešće u životu svoje zajednice treba istaknuti iznimnu važnost potrebe za obrazovanjem osoba oboljelih od dječije cerebralne paralize.
Danas se na području Bosne i Hercegovine i zemljama u okruženju intenzivno govori o inkluziji djece s teškoćama u redovan sistem obrazovanja. Iako postojanje zakonske regulative, same po sebi, ne znaći potpuno rješavanje problema inkluzije, ona je zahvaljujući njemu puno snažnija i utemeljenjija. Uključivanje u redovne škole podrazumijeva i obezbjeđenje nekih drugih pretpostavki kao što su:organizacija dijagnostičkih postupaka, dodatnih rehabilitacijskih programa i modaliteta nastavnog procesa.
Pravilno i adekvatno provedena inkluzija može obogatiti cjelokupnu zajednicu, tako što će još u školskoj dobi djeci koja nemaju priliku upoznati osobe s teškoćama pokazati da nema razloga ovakve osobe smatrati nepoželjnim. Najprirodnije okruženje za učenje svakom djetetu pa i onom s teškoćama je među svojim vršnjacima. „Sticanje znanja, veština i sposobnosti najbolje se ostvaruje u prirodnim vršnjačkim grupama u kojima se veći deo naučenog usvaja od vršnjaka koji su u nečemu bolji, u nečemu brži, u nečemu odvažniji. Ono što radi vršnjak, kao model je mnogo bliže, razumljivije i prihvatljivije drugom vršnjaku.“ (Jerotijević, 2006)
