27/09/2025
Vjerujem da je važno podsjetiti ljude na jednu suštinsku istinu.
Niko zapravo ne razmišlja o nama.
Kako to zvuči?
Istina je da su ljudi previše zauzeti sopstvenim životima, dramama i mislima.
O da.
Ali onda vidim kako kolektiv funkcioniše.
Odakle dolaze najveći strahovi.
Kao narod, zajednica ili grupa, odjednom vjerujemo da svi misle baš o nama, da nas svi kritikuju ili ne cijene dovoljno.
To je kolektivni narcizam …. iluzija da smo u centru pažnje svijeta.
Istina je jednostavna: većina ljudi misli samo o sebi, a svijet je previše zauzet sopstvenim problemima da bi stalno mislio o meni ili o nama.
I to je zapravo divna vijest.
Sloboda nastaje kada prestanem da igram u tudjim glavama i kada izadjem iz kolektivne drame.
Medjutim, izlaskom iz kolektivnog narcizma dešava se paradoksalna stvar: spolja izgleda kao da nešto gubimo, a zapravo prvi put dobijamo.
Gubimo dramu…
nestaje ona konstantna unutrašnja napetost:
Šta oni misle o meni?
Da li sam dovoljno?
To je kao da nam neko skine tešku masku….
na trenutak se osjećamo goli, nezaštićeni…
ali tek tada lice prvi put diše.
