05/08/2025
Unazad 5-6 godina, od moje prve trudnoće i poroda, sam više okružena trudnicama, porodiljama, mamama, kroz privatno druženje, slučajne susrete u parkovima i igralištima, ali i kroz terapijski i edukativni rad.
Ono što sam shvatila jeste da skoro nikad nisam čula da se neka žena žali da joj je porod bio težak, stresan ili trumatičan zbog same činjenice da kontrakcije i rađanje novog života boli. Jer, naravno da boli. I toga je svaka žena svjesna.
Ali, ono na šta se žene žale jeste odnos prema njima tokom poroda. Žale se na nehumane uvjete u porodilištu, na nedobivanje adekvatne skrbi na vrijeme, na neumjesne komentare zdravstvenog osoblja, na prikriveno ili otvoreno traženje novca kako bi dobile adekvatnu skrb, žale se zbog nedobivanja informacija o svom zdravlju i toku poroda, na intervencije tokom poroda na koje nisu pristale, na intervencije koje su rađene a koje su odavno u svijetu zabranjene, na nedobivanje anestezije za izvođenje procedura za koje je van pameti da se rade "na živo", na uskraćivanje mogućnosti da imaju kontakt sa porodicom, na zabranu da se kreću tokom kontrakcija, odu u toalet, popiju čašu vode ili nešto pojedu.
Žale se zbog uskraćivanja osnovnih ljudskih prava na porodu, oduzimanja dostojanstva i sposobnosti donošenja odluka. Žale se zbog nasilja na porodu.
Sjećanja na ove događaje ostaju godinama poslije, komplikuju postpartum, u vezi su sa postporođajnom depresijom, odnosom sa novorođenčetom, partnerom i samom sobom, u vezi su sa donošenjem odluke o novoj trudnoći.
Ovi događaji su za mnoge žene traumatični. A porod nije nešto što bi trebalo biti traumatično i od čega bi se psihički trebalo oporavljati godinama!
Dakle, ne žale se žene što su razmažene, nego zato što se nad njima vrši nasilje u trenucima kada bi trebale imati svu podršku, pomoć i razumijevanje!
Ovih dana/mjeseci se puno priča o donošenju zakona o psihološkoj djelatnosti. Pa neki koji donose odluke zakon osporavaju, kažu da ne znaju što nam to treba, kako će to pomoći stanovništu.
Evo, odite za početak u porodilište, tamo gdje počinje novi život, i vidite što nam treba.
Treba prvo za edukaciju medicinskog osoblja, zatim za edukaciju trudnica, onda za pomoć trudnicama i porodiljama tokom, a posebno nakon poroda, pa za pomoć roditeljima čija su djeca u inkubatorima ili na drugim odjelima za djecu... I tako dalje i tako dalje.
A vezano za nasilje na porodu, nadam se da će se, i sa pravne strane, i tu konačno uključiti oni koji treba da se uključe i da će se ženama vratiti njihovo pravo na radostan i dostojanstven porod.
🌱
