What are the opening hours?

Monday 11:00 - 20:00 Tuesday 11:00 - 20:00 Wednesday 11:00 - 20:00 Thursday 11:00 - 20:00 Friday 11:00 - 20:00

http://www.psiholoskosavjetovanjeinaba.com/

Psihološko savjetovanje Inaba, Azize Šaćirbegović 128, Sarajevo (2026)

09/01/2026

"Ma znam ti ja sve šta treba da radim... ali to ipak ne radim."

Kad bih dobila marku svaki put kad ovo čujem.... 😅

Nije ovo zato što si ti lijena.
Niti zato što „nemaš disciplinu" ili "čvrst karakter".

To je zato što znaš šta trebaš, ali ne znaš šta da radiš onda:

- kad ti je teško
- kad si umorna
- kad si emotivna
- kad te iznerviraju na poslu
- kad djeca napokon zaspu
- kad ti je dosta svega

a da tvoja aktivnost ne uključuje hranu.

U tim trenucima ne padaju planovi ishrane, jer oni su često dobri.

Tada pada kapacitet da se nosiš sa sobom, jer još nisi naučila kako se to radi.

A to se neće riješiti:

- novom dijetom
- izgladnjivanjem
- ubijanjem od treninga

Nego učenjem:

➡️ kako se regulisati bez hrane

➡️ kako pronaći svoje "zašto"

➡️ kako ne odustati kad motivacija padne

➡️ kako postavljati ciljeve koje ćeš moći ostvariti

➡️ kako biti podrška sebi.

Na programu "Kako do cilja?" učimo upravo o tome.
Zašto nisi ustrajna u svojim ciljevima vezanim za ishranu i trening i kako da budeš.

Ako ti je dosta da se vrtiš u istom krugu i ako želiš napokon ostvariti svoje ciljeve - javi mi se sa "CILJ" i šaljem ti sve detalje o programu.

🤍

08/01/2026

Probuši kašiku.
Samo izbaci kruh i slatkiše.
Napravi 10000 koraka dnevno.
Samo moraš biti u kalorijskom deficitu.
Imam ti ja dobar čaj za mršanje.
Moraš sve sokove izbaciti.
Provjeri štitnu.
Da nije inzulinska?
Ne smiješ jesti poslije 18h.

👉 Ako si ikad pitala kako da smršam, velika je šansa da si dobila bar pola ovih savjeta.

Ali...

Šta kad uradiš sve ovo... i opet ne uspiješ?

Šta onda?

Kreneš na neku novu „čarobnu" dijetu?
Izdvojiš još novca za nove preparate i planove?
Osjećaš se loše i kreneš sa prejedanjem?
Kupiš traku za trčanje? (i kačiš torbice na nju za dva mjeseca)

Ili si ovaj put spremna da probaš nešto drugačije?

Ne još strožije.
Ne još teže.
Nego dublje.

Jer ako se stalno vraćaš na početak, problem vrlo često nije u hrani, nego u onome što hrana pokušava zamijeniti, umiriti ili nadoknaditi.

Ako osjećaš da je vrijeme da se prestaneš kretati u istom krugu i konačno razumiješ zašto radiš to što radiš - javi mi se sa „cilj" i šaljem ti više informacija o programu "Kako do cilja?"

🌱

07/01/2026

Sa puno ljubavi, znanja, empatije i roditeljskog iskustva Sanela i ja smo pripremale ovaj program.

U petak počinjemo i nas dvije jedva čekamo da podijelimo s vama sve ono što smo spremile.

Prijaviti se možete još danas.
Možete izabrati cijeli program ili samo one teme koje su vam potrebne.

Opisi modula su u komentaru. Javi nam se sa "odgoj" i šaljemo ti sve informacije.

Odgoj počinje u nama 🧡

🌱

07/01/2026

"Odgajajmo djecu koja se neće morati oporavljati od svog djetinjstva."

🌱

07/01/2026

Jesi li i ti od januara opet na dijeti?

I ove godine si rekla: "E sad ću stvarno biti uporna!"

A onda u decembru shvatiš da se opet nisi pomaknula onoliko koliko si htjela.

Kreneš puna motivacije.
Držiš se plana prehrane i treninga.
S vremenom sve postaje teret.
Pojave se izgovori.
Odustaneš.
Vratiš se starim navikama.
I opet se osjećaš loše i nezadovoljno.

Ako ti je ovaj obrazac poznat - problem vjerovatno nije u ishrani ni treningu.

Problem je često u psihološkoj pozadini.

- Zašto odustajem?

- Kako da ovaj put ne odustanem?

- Kako pronaći umjerenost bez krajnosti?

- Zašto jedem kad sam tužna, ljuta, sretna ili uznemirena?

- Kako ostvariti ciljeve dugoročno?

- Kako razlikovati stvarnu glad od emocionalne?

- Zašto se prejedam i kako to zaustaviti?

Kao psihologinja i osoba koja voli trening, pokret, zdravu hranu, ali i slatkiše osmislila sam program koji ti pomaže da razumiješ šta se dešava u tebi.

Da shvatiš zašto napraviš rezultat pa se vratiš na početak.

Da naučiš slušati svoje tijelo i pronađeš svoj put umjerenosti.

👉Ovo nije program zabrana.
👉Nema popisa "dozvoljene" i "zabranjene" hrane.
👉Nema propisanih treninga.

Ovo je program koji pomaže da riješimo uzrok, a ne samo posljedicu - zajedno.

Da shvatiš zašto napraviš rezultat pa se vratiš na početak.

Program uključuje:

1. 160+ minuta snimljenog video sadržaja

2. PDF materijale (upitnike, skale i sl.)

3. Mogućnost konsultacija sa psihologom

4. Pristup programu 35 dana

Cijena: 67 KM

➡️ Javi mi se porukom „cilj" i šaljem ti sve detalje.

🌱

06/01/2026

U prethodnim objavama sam pisala o tome zašto se mnoge žene, uprkos znanju, planovima i trudu, stalno vraćaju na početak.

Ne zato što ne znaju.
Ne zato što su slabe
Ne zato što im treba „još jedan plan".

Nego zato što niko nije zastao s njima i pitao:

• šta se dešava kad motivacija padne

• kako se nose sa emocijama bez da sve ide preko hrane

• šta rade kad su umorne, preopterećene i bez energije

• koja uvjerenja o sebi stalno nose u pozadini

• zašto uvijek ponavljaju isti obrazac „krenem jako odustanem"

• šta ih spriječava da ostvare svoj cilj.

Prije godinu dana sam sve ove teme prvi put povezala u jedan online program koji sam nazvala:

Kako do cilja?
Zašto ne uspijevam i kako to promijeniti?

Ovaj program:

- nije dijeta
- nije plan ishrane
- nije trening.

Ovaj program je prostor u kojem se uči razumjeti vlastito ponašanje - jer bez toga ni ishrana ni trening ne mogu dugoročno funkcionisati.

Od danas je program ponovo dostupan!

Program sadrži:

✔️ 160+ minuta snimljenog video materijala

✔️ PDF materijale (upitnike, skale, refleksije)

✔️ mogućnost konsultacija sa psihologom

✔️ pristup programu 35 dana.

➡️ Cijena: 67 KM

Ako osjećaš da je vrijeme da napokon prestaneš kretati ispočetka, da razumiješ sebe i ostvariš svoje ciljeve javi mi se sa "cilj"

i šaljem ti sve detalje.

🌱

06/01/2026

Zašto se stalno vraćamo na početak?

Jedan od najčešćih obrazaca koje vidim kod klijentica s kojima radim je ovaj:

1. Kreneš motivisano.

2. Držiš se plana.

3. Radiš sve kako treba.

I onda...

I onda se desi život.
Umor. Emocije. Stres.
I sve polako prestane.

I većina žena tada pomisli: „Ah, opet nisam uspjela! Ništa od mene. Treba meni neki drugi plan."

Ali ono što se zapravo desilo je nešto drugo.

Plan treninga/ishrane kojeg si pratila je vjerovatno bio dobar, ali taj plan nije uzeo u obzir nešto drugo.

Nije uzeo u obzir:

• kako se nosiš sa emocijama

• kako reaguješ na pritisak

• šta radiš kad nemaš snage

• koje obrasce nosiš godinama

• kako postavljaš ciljeve

Zato se vraćaš na početak.

Ne jer si slaba.

Nego jer pokušavaš promijeniti ponašanje bez da razumiješ njegovu svrhu.

A svako naše ponašanje ima svoju funkciju.

Ishrana i trening su važni. Jako važni. I time se bave treneri i nutricionisi.

Ali bez rada na gore nabrojanom - oni ostaju kratkoročno rješenje.

U narednim objavama dijelit ću više o tome kako izgleda drugačiji pristup ciljevima.
Onaj pristup kojeg je osmislio psiholog.

Onaj koji ne počinje forsiranjem - nego razumijevanjem.

🌱

05/01/2026

Od klijentica često čujem:

„Znam sve o ishrani i treningu, ali stalno se vraćam na isto. Nikako da uspijem."

I to je zapravo jako važna informacija.

Jer kad znanje nije problem, kad planovi nisu problem, kad motivacija nije problem, onda to znači da gledamo na pogrešno mjesto.

U svom radu sam primijetila da se većina problema sa hranom i težinom ne rješava:

- novim planom ishrane
- strožim pravilima
- većom kontrolom
- težim treninzima,

nego razumijevanjem:

• zašto jedem kad zapravo nisam gladna

• šta mi hrana trenutno daje

• u kojim situacijama gubim kontakt sa sobom

• zašto se vrtim u krugu „krenem jako - odustanem brzo"

• koja uvjerenja o meni me sprječavaju da ostvarim svoj cilj.

Prije godinu dana sam sve ove teme prvi put povezala na jednom mjestu, u okviru jednog rada sa ženama.

Ne kao dijetu.
Ne kao plan ishrane.
Ne kao trening.

Nego kao prostor za istraživanje i razumijevanje vlastitog ponašanja.

Tada je kroz taj proces prošlo 16 žena.

A danas osjećam da je vrijeme da se o ovome ponovo govori - i da se ova tema ponovo otvori.

🌱

04/01/2026

Ako jedeš i kad nisi gladna, to ne znači da nemaš snagu volje ili disciplinu.

To znači da hrana ima ulogu u tvom životu.

Za nekoga je to smirivanje.

Za nekoga utjeha.

Za nekoga pauza.

Za nekoga nagrada.

Za nekoga način da ne osjeti ono što je teško.

I zato dijete često ne uspiju.

Jer se dijetom pokušava kontrolisati ponašanje, bez da se razumije zašto se to ponašanje uopće dešava.

Dijetom se privremeno rješava simptom, ali se ne rješava uzrok.

Možeš imati savršen plan ishrane, ali ako ne znaš:

- prepoznati stvarnu glad

- nositi se s emocijama bez hrane

- zaustaviti obrazac "krenem jako - odustanem brzo"

- biti umjerena bez krajnosti

vratit ćeš se na isto mjesto.

I ne zato što si "slaba".

Ne zato što "nemaš snagu volje".

Ne zato što nisi izbacila kruh i slatkiše.

Ne zato što "nisi dovoljno čvrsto odlučila".

Nego zato što ti niko nije dao prave alate, za promjenu koja će trajati.

Da, često čujemo da je "sve to u glavi", ali rijetko nam se kaže što je to u glavi i šta zapravo da radimo s tim 😅

Ovo je tema o kojoj se rijetko priča, a itekako je važna.

Jer, promjena ne počinje kontrolom hrane - nego razumijevanjem sebe.

🌱

03/01/2026

Juče sam vas zamolila da odgovorite na nekoliko pitanja o dijetama, gladi i emocionalnom jedenju.

I vaši odgovori su mi potvrdili ono što već dugo vidim u radu sa ženama, kada je u pitanju postizanje ciljeva vezanih za promjenu ishrane (promjenu tjelesne težine).

Većina problema sa ishranom i ciljevima zapravo nema veze sa disciplinom!

Nema veze ni s tim da "ne znaš šta da jedeš".
Niti s tim da ti treba novi plan ishrane/treninga.

Najčešći razlozi zašto dijete ne uspijevaju su:

- jedeš kad nisi stvarno gladna

- ne znaš prepoznati tjelesne signalne rane gladi

- posljedično se prejedaš

- hrana postane način da se nosiš sa emocijama

- pokušavaš riješiti višak kg kontrolom i zabranama

- nemaš alate za dugoročne promjene

- kad (ponovo) odustaneš, okriviš sebe

Ali problem nije u tebi.

Problem je u tome što se godinama fokus stavljao samo na hranu, deficit, kalorije, zabranje namirnice, a zanemarivalo ono što se dešava ispod površine.

Odnos prema hrani je odnos prema sebi.

I dok se taj odnos ne razumije - svaki plan ishrane/treninga je samo privremeno rješenje.

O ovoj temi ću narednih dana pisati malo više.

Pišite ako imate pitanja vezana za ovu temu.

🌱

02/01/2026

Kaže mi klijentica kako ovih dana gleda Instagram i Facebook i ima osjećaj da svi žive baš ekstra zabavne, uzbudljive i uspješne živote. Putovanja, uspjesi, "highlights" iz 2025. godine.

A ona? Nema baš ništa posebno za podijeliti.

I vjerujem da se mnogi od vas osjećaju isto.

Gledamo tuđe objave i lako povjerujemo da svi drugi žive bolje od nas.

A istina je nešto što vi sigurno već znate, samo je dobro da se podsjetimo:

Na društvenim mrežama ljudi dijele selektivno.
Dijele lijepo, uspješno i fotogenično. Ono drugo uglavnom ostaje iza kamere.

Evo jedan moj primjer koji se rijetko dijeli online 😅

Prije par mjeseci imala sam edukaciju. Dogovorila čuvanje, isplanirala da će beba zaspati, a ja se mirno spremiti i otići.
Naravno ništa od plana 🙄
Beba nije htjela zaspati, teta dolazi, vrijeme curi, a ja se spremam u zadnji čas...

I taman pred izlazak shvatim da je malena obavila veliku nuždu. Odlučim da ću je ja presvući (jer eto nešto mi žao što se nećemo vidjeti 5 sati, pa da je barem presvučem... jer, mama 😅), istrčim iz kuće i na edukaciju stignem u zadnjoj minuti.

Sjednem napokon, sva ponosna na sebe: super mama, sve obavila, još stigne i raditi na sebi.

Spustim pogled, pogledam prema svojim rukama koje drže svesku i olovku... i shvatim da mi je na ruci ostalo malo kake 🤣

Naravno, to nisam podijelila na Instagramu.

Podijelila sam fotku s edukacije - nasmijana, u radnoj atmosferi, sa kolegicama.

Ko bi rek'o, gledajući tu sliku, da sam to jutro došla sa kakom na ruci? 🤔🤣

Zato nemojte misliti da su tuđi životi bolji od vaših samo zato što tako izgledaju na fotografijama.

Hajmo sad malo iskreno:

➡️ šta je vama obilježilo 2025.? (a nije toliko instagramično i fotogenično)

🌱

01/01/2026

Ponoć.

Beba se probudila. Treba joj malo maženja, malo hrane, malo topline - i nastavit će svoje spavanje.
Sin spava, ne pometa se.

I dok tako sjedim u mraku i hranim je, čujem pucanje, udaranje, vidim svjetla crvena, žuta, zelena sve to uz konstantno: bum, bum, bum!

Srce mi krene kucati značajno brže. Dah postaje kratak. A u meni kao da se budi neka panika.

„Nova godina je. Ljudi bacaju petarde i vatromete. Ok je. Na sigurnom smo." - govorim sebi u mislima.

Ali tijelo ne sluša objašnjenja.

Tijelo reaguje kao da se sprema za borbu ili bijeg.

I vjerujem da su se ovako ili još intenzivnije osjećali mnogi sinoć.

lako je mozak znao da se slavi, pucanje i jaka svjetla u tijelu su probudili neka druga sjećanja.

Ja se rata ne sjećam svjesno. Rođena sam godinu prije njegovog kraja.

Ali moje tijelo se, očito, sjeća dovoljno živo i dovoljno snažno.

Bila sam u tijelu žene koja je trudnoću preživljavala u ratu.
Rođena u nesigurnosti i neizvjesnosti.
Odrastala uz ratne priče.
Kasnije, kao terapeut, slušala traumatska iskustva drugih i s njima prolazila kroz njihove strahove, boli i tjelesne reakcije.

I evo, vidimo da nije potrebno da se nečega svjesno sjećamo da bi tijelo reagovalo.

Trauma se ne pohranjuje samo u mozgu, nego i u nervnom sistemu, mišićima, disanju, refleksima.
Tijelo pamti zvukove, mirise, bljeskove, vibracije.

Pamti osjećaj prijetnje - i reaguje automatski, bez pitanja.

Zato se ponekad u određenim situacijama ponašamo ili osjećamo "nelogično". Zato ne znamo objasniti zašto nam srce lupa, ruke se znoje, dah se gubi.

Jer sjećanje nije uvijek u mislima - nego u tijelu.

Ne mogu ni zamisliti kako je sinoć bilo onima koji su rat svjesno živjeli.

Onima koji su tada bili dječaci i djevojčice, mladići i djevojke, majke i očevi, borci...

I da, razumijem ja potrebu da barem jedna noć u godini bude glasna, šarena i vesela.

Ali ne mogu da ne pomislim na sve one kojima je sinoć srce udaralo prejako, dah se gubio, a tijelo se pripremalo za borbu - samo zbog vatrometa i petardi.

Trauma nije samo ono što nam se dogodilo, nego ono što je u tijelu ostalo nezavršeno. Zato tjelesne reakcije nisu slabost, nego način na koji se nervni sistem pokušava zaštititi. Možda je najmanje što danas možemo učiniti to da budemo nježniji jedni prema drugima - jer nikad ne znamo šta je čije tijelo zapamtilo i na šta još uvijek reaguje.
Prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo birati kako živimo jedni pored drugih: sa više svjesnosti, manje buke i više empatije.

🌱

Psihološko savjetovanje Inaba

09/01/2026

08/01/2026

07/01/2026

07/01/2026

07/01/2026

06/01/2026

06/01/2026

05/01/2026

04/01/2026

03/01/2026

02/01/2026

01/01/2026

Address

Opening Hours

Website

Alerts

Contact The Practice

Shortcuts

Share

Category

Monday	11:00 - 20:00
Tuesday	11:00 - 20:00
Wednesday	11:00 - 20:00
Thursday	11:00 - 20:00
Friday	11:00 - 20:00