21/05/2024
Znate, jedne godine kada sam bila prilicno mlada, ostala sam sama kuci. Bilo je toplo i prozor od sobe mi je bio otvoren. Tu noc, su s vana dolazili razni jauci, koji su zvucali kao da place beba.. Nakon odredjenog vremena su prestali. Sutra navecer, kada mi se majka vec vratila kuci, opet su krenuli jauci. Izlasla sam iz sobe i odlucno rekla: " Znas mama, i proslu noc se ovaj isti prislni plac cuo, ja cu ovo da prijavim." Mama me pogledala i kroz osmijeh rekla:" Da prijavis macke i njihovu prirodu?" ....
Pogrijesila bih , svakako, jer sam mislila da nevaljale mace su ustvari beba koja place, i smatrala sam se odgovorom da prijavim bez obzira na to sto se drugi glas koji galami ili radi nesto nepropisno ne cuje. Ljudi su ponekad gore zivotinje, pa patnje pruzaju necujno, toga sam bila svjesna.
Sada nakon odredjenog broja godina zelim da zahvalim mojoj majci, koja je tada bila ponosna sto je od mene napravila covjeka, koji zna da razdvoji dobro od losega i sto nikada nije ubila moje samopuzdanje za ispravne stvari, nikad mi rekla da zatvorim oci nad zlom, losim i grubim stvarima koje se desavaju drugima. Hvala joj sto me ucila da se sve moze to desiti i meni, ako zatvorim oci...