04/05/2023
Netko je objavio, pa maknuo - komentare koje djeca ostavljaju ispod tragične vijesti. Osvanut će vjerojatno opet negdje. Te poruke su srž cijele stvari. Ako umanjimo zgroženost da su navijačkog karaktera, s podrškom ubojici, u njima se vidi još nešto. Rječnik identičan gamerskom diskurzu. Next level, good game bro i slično. To smo dobili podvajanjem stvarnosti.
Djeca te dobi razmjenjuju u svojim grupama sadržaj kojim testiraju svoju 'izdržljivost'. U nedostatku podražaja ili mnoštvu onih kratkoročnih, dio mozga navučen na male stimulanse (lajkove, notifikacije) traži nešto više. Oni dijele snimak motoriste koji je stradao u nesreći, glava mo otpada s kacigom i kotrlja se. Vruća roba, snimak procurio od nekuda. Svejedno, oni ne doživljavaju tu osobu kao osobu. To je za njih skeč. Predstava. Oni ne mogu zamisliti da ta osoba ima obitelj, da osjeća bol. Brzi tempo izmjene i površinski sadržaji ne dopuštaju dubinsko čitanje, time i razumijevanje, i što je najvažnije - i empatiju.
Ni počinitelju ni komentatorima/navijačima stvarni svijet nije važan. Kada stanu pred vas u učionici, oni svi izledaju isto, razmišljaju isto. Ali bi dobili slom živaca kad bi vi u njihovo ime upisali komentar ili im prikačili nešto na zid. Virtualni identitet je ono što se broji. I svijet koji ga prati.
U srednjestaleškom komodu sve želje su zadovoljene automatizmom, prije nego ih uopće osjetimo. Novi sat, novi mobitelj, novi bicikl, auto. Sve prema redoslijedu. U tom srednjestaleškom komodu nema više oscilirajućih emocija, ni pozitivnih ni negativnih. Jedini njihov izvor je virtualni svijet.
Počinitelj je očekivano ravnodušan. On je odigrao jednu igru, uprizorio poluvirtualni igrokaz koji će sada kružiti internetom. Ne može osvijestiti stvarne posljedice. U virtualnom svijetu nema posljedica. U najgorem slučaju ste na kratku odspojeni iz grupe ili nekog oblika komunikacije. Spajate se na drugi kanal istog dana, ono od jutros je već stara vijest. To je virtualni svijet vječne sinkronije; postoji samo sada.
On je trenutačno opijen kreacijom čiji virtualni odjek već pretpostavlja. Nije svjestan žrtava, kao dijela stvarnog svijeta i stvarnih posljedica. To su igrači kratko isključeni iz on line igre. Ali, okrutna logika vječnog 'sada' u novim medijima uskoro će se okrenuti protiv njega. To je bumerang efekt na koji nije računao. Bit će 'car', kako ga nazivaju večeras u komentarima, čitava dva dana. I postati stara vijest. Progutat će ga vijesti o novom spotu, novom modelu mobitela i novim tik tok izazovom.
U tom stanju nagle zaboravljenosti, konačno će osjetiti stvarni svijet koji je negirao. On će se za par dana sručiti na njega svom težinom. Osjetit će prvi put u životu istinski strah, možda i bol, glad, žeđ. I biti iznenađen da postoje stvarne posljedice.
Šteta što je realni svijet spoznao samo preko njegovog oblika kažnjavanja. On je puno više od toga. Nažalost, njegove žrtve neće nikada imati priliku da to otkriju.
Blesavo zadivljeni brzinom, dizajnom, blješavilom novih medija, ne bavimo se ozbiljno njihovim utjecajem na način kako doživljavamo i shvaćamo svijet koji nas okružuje. Nešto sam o tome pisao kroz znanstveni rad... Nikada ovako. Znate li jedan izvor koji se koristi, ili se barem koristio, tijekom obrazovanja, a koji baš naglašeno radi na razvijanju empatije? Priroda? Matematika? Informatika u prvom razredu? Ne. Književnost. Ali, ona se svela na faktografiju s lektira.hr. Ima i o tome radova...
Po prvi put bulaznim u kasnu uru na ovom mjestu. Pišem razmišljajući na glas. Na sve sam oguglao u vijestima, osim kad se radi o djeci. Napokon, to je svijet u koji uskoro puštam i svoju djecu. Niti sustav obrazovanja niti roditelji nemaju metode kojima bi spremili djecu na svijet koji ulaze.
Večeras morate biti u mislima s Beogradom. Jer, Beograd je oko vas.
