24/02/2026
Pazi šta želiš, moglo bi ti se ostvariti!
Jedna žena iz mog sela se stalno žalila na to što je domaćica. Žene koje su radile nazivala je gospojama kojima je Bog dao da viđaju čaršiju svaki dan. Mužu je to nabijala na nos čim se neko pojavi u njihovoj blizini ili im ipak dođe u goste. U njenom su životu veliki dani bili samo oni kada se radi nečega mora u grad. Jednog dana puče haber kako je tu konu iza ćoška njenog, kako je do juče tvrdila, dosadnog života safatala ni manje ni više nego tvrdoglava pareza facijalis iliti narodski rečeno "okrenila joj se usta". Svaki je dan narednih nekoliko mjeseci morala u grad na vježbe koje su joj trebale, kako selo ispovijeda, vratiti usta u pogon. Nakon nepune sedmice dana dosadio joj je i grad i sve gradsko, jer povodi odlazaka u čaršiju nisu bili nimalo lijepi. Većinu kućnih obaveza je preuzeo muž. Kćerka udata u susjedno selo svakog je dana donoslila bogatu sofru da majci olakša oporavak, pa je majka u fazi oporavka prestala biti sve ono na što se do juče na sve zvona žalila.
- Da mi je nazad onaj moj život... - žalila se kada joj neko dođe u posjetu - Mene odlasci u Tuzlu umore. Svaki dan moram kontat' šta da obučem, pa kontaj je l' ispeglano, čekanje autobusa me umori, ljudi koji bulje u mene su mi dosadili, dosadilo mi maramu preko usta držat' da ne izvaljuju oči na mene, dozlogrdila mi pitanja nepoznati' - šta ti je, šta ti je, eto, svega mi je preko glave, a najviše mi je preko ove glave onih ljudi sa stanice koji pogađaju od čega bi mi ovo moglo doć'...
Šta htjedoh da kažem, kad nešto želiš preciziraj želju u tančine, jer život ima neku šašavu sklonost da nam i želje naopako ostvaruje, pa nam zatreba vremena i vremena da vratimo svoj život nazad i sebe u kakav-takav pogon.