11/10/2023
Gdje su nestale sve one vrijednosti kad je čovjek bio čovjek?
Da se podsjetimo na jednu predivnu knjigu koju bi svi trebali barem jednom u životu pročitati:
Bushido – kodeks samuraja
praktičan je i prikladan svakodnevni putokaz za ispravno življenje. Bushido je kodeks moralnih načela kojih su se vitezovi trebali pridržavati. To nije pisani kodeks. U najboljem slučaju, sastoji se od nekoliko maksima koje su se prenosile usmenom predajom ili su zabilježene perom nekog slavnog ratnika ili učenjaka.
Nastao kao izdanak stoljetnog vojničkog, ratničkog života Japanaca, bushido je prenošen prvenstveno djelima i uzvišenim moralnim stavovima, pa i izgovorenom riječi koja je predstavljala obvezu. Njegovi pisani tragovi ostali su u obliku poetskog zapisa koji su otkrivali snažne i duboke doživljaje, trenutne uvide u višu stvarnost, proistekle iz susreta sa smrću u trenucima borbe ili pripreme za borbu.
Prva stvar na koju je trebalo obratiti pozornost u viteškoj pedagogiji bila je izgradnja karaktera, dok su suptilnije vještine, poput razboritosti, inteligencije i dijalektike, ostale u sjeni.
Intelektualna nadmoć bila je, naravno, na cijeni; ali riječ Chi kojom se označavala intelektualnost, prije svega značila je mudrost i davala je znanju podređen položaj. Okvir bushida oblikovao je trolist Chi, Jin, Yu, ili Mudrost, Dobrohotnost i Hrabrost. Samuraj je u osnovi bio čovjek od akcije.
Glavni cilj njihovog obrazovanja bila je odlučnost karaktera. Ljudi čiji je um bio ispunjen samo informacijama nisu imali velikih poštovatelja.
‘Učenje bez razmišljanja’, rekao je Konfucije, ‘uzaludan je trud; razmišljanje bez učenja, opasno je’.
Evo nekoliko navoda koji slikovito ilustriraju poželjne kvalitete karaktera njegovane u ovoj sjajnoj ratničkoj tradiciji:
Ispravnost je moć odlučivanja o određenom načinu ponašanja u skladu s razumom, bez kolebanja – umrijeti kad je ispravno umrijeti, udariti kad je ispravno udariti.
Ispravnost je kost koja daje stas i čvrstinu. Kao što bez kostiju glava ne može počivati na vrhu kralježnice, kao što se ruke ne mogu pokretati niti stopala stajati, tako bez ispravnosti ni talent ni učenje ne mogu od čovjeka učiniti samuraja. Kad ona postoji, nedostatak postignuća nije važan.
Prava je hrabrost živjeti kad je ispravno živjeti i umrijeti kad je ispravno umrijeti.
Ako nešto treba učiniti, sigurno postoji najbolji način za to, a najbolji način je i najekonomičniji i najgraciozniji. Stalnim vježbanjem pravilnih manira čovjek dovodi svaki dio tijela i svaku sposobnost u savršen red i postiže harmoniju sa samim sobom i svojom okolinom, izražavajući nadmoć duha nad tijelom. Lijepe manire snaga su u djelovanju.
Cilj svih pravila ponašanja jest takvo kultiviranje duha da vas se, čak i kad mirno sjedite, niti najgori razbojnik ne usudi uznemiriti.
Bez istinoljubivosti i iskrenosti, uglađenost je samo farsa i predstava.
Ljutnja zbog beznačajne uvrede nedostojna je uzvišenog čovjeka, ali negodovanje zbog opravdanog razloga pravednički je gnjev.
Radost dolazi samo kad odu strast i žudnja.
Pravi put je put Neba i Zemlje. Na čovjeku je da ga slijedi. Stoga neka štovanje Neba bude cilj tvog, mog života. Nebo voli mene i druge jednakom ljubavlju, dakle ljubavlju kojom voliš sebe, voli i druge.
