08/01/2026
Visinske pripreme se često doživljavaju kao siguran put ka boljoj kondiciji. U praksi, bez jasnog plana i kontrole, one vrlo lako postanu izvor hroničnog umora, pada forme i povreda. Problem nije sama visina, nego način na koji se tijelo izlaže tom stresu.
Jedna od najvećih grešaka je nedovoljna nadmorska visina. Ako je visina preniska, ne dolazi do stvarne hipoksične adaptacije. Tijelo trpi dodatni stres putovanja i promjene rutine, ali bez povećanja kapaciteta za transport kisika. Rezultat je umor bez koristi.
Druga česta greška je pogrešno trajanje visinskih priprema. Prekratak boravak ostavlja tijelo u fazi šoka bez adaptacije, dok predug boravak, bez pravilne periodizacije, vodi u pad snage, imuniteta i performansi. Visinske pripreme zahtijevaju vrijeme i fazni pristup, ne improvizaciju.
Veliki problem je i prevelik intenzitet treninga u ranim danima boravka na visini. Tijelu je potrebno vrijeme da se prilagodi smanjenom unosu kisika. Forsiranje jakih intervala prerano često sabotira adaptaciju.
Još jedna sistemska greška je zanemarivanje sna, oporavka i ishrane. Na visini se povećava energetska potrošnja, san postaje plići, a oporavak sporiji. Ako se to ne kompenzuje, sportisti se vraćaju iscrpljeni, a ne spremni.
Najveća greška je nedostatak individualnog praćenja. Nisu svi sportisti jednako tolerantni na hipoksiju. Bez praćenja reakcije srca, disanja i oporavka, visinske pripreme se svode na nagađanje.
Pametne visinske pripreme nisu pitanje lokacije, nego kontrole stresa i adaptacije. Kada se rade planski i individualno, donose prednost. Kada se rade masovno i bez mjerenja, često koštaju sezone.
———
Cijeli .ba sa Prof. dr. .kovacevic sa pogledajte na linku u opisu profila