02/04/2026
Danas, na Dan svjesnosti o autizmu, u rukama držim ovu šolju. Na prvi pogled šolja kao i svaka druga. Ali ja zapravo držim jedno podsjećanje, šolju punu emocija i ljubavi.
Podsjećanje na sve male ruke koje su me naučile velikim stvarima.
Rad sa djecom iz spektra autizma nije samo posao. To je svijet u kojem naučiš da komunikacija nije uvijek riječ, već da pogled može reći više od rečenice i da je svaki mali napredak ogroman. A sreću kada si dio napretka znaju oni koji rade sa djecom. ❤️
Sjećam se dobro baš svakih susreta sa mojom dječicom, dana kada bismo prvi put “kliknuli” i kada su me prihvatili. Nisu to bili trenutci koje bi drugi možda primijetili. Nije bilo velikih riječi. Samo jedan pogled drugačiji nego jučer, jedna reakcija, jedan topli zagrljaj. Dijeljenje omiljene igračke. Ili čak “lupanje” po mojoj glavi kroz smijeh. Da, i to je bio znak prihvatanja.😁❤️
Ali meni je to značilo sve.
Autizam nije bolest koju treba “popraviti”.
To je drugačiji način doživljavanja svijeta.
Djeca iz spektra nas uče strpljenju, prihvatanju i istinskoj prisutnosti.
I možda najvažnijem: da ljubav ne mora biti glasna da bi bila stvarna.
Ako danas možemo nešto naučiti, neka to bude ovo:
umjesto da pokušavamo da ih uklopimo u naš svijet, pokušajmo mi razumjeti njihov.
Jer u tom svijetu ima toliko ljepote – samo je trebamo naučiti vidjeti. 💙
