17/02/2026
Draga moja Snezo,kako si mi? Od kad imam potrebu da ti pisem ali nikako da nadjem vremena da to fino iznesem 🙂 Prije svega hocu da ti kazem da sam dobro, radim i dalje vjezbe ali nemam potrebe za dodatnim terminima, zato sam sebi i ostavila ovaj period da se malo testiram. Prije svega zelim da ti se zahvalim na onom sto si me naucila, da tebe nije bilo ja bih jos uvijek zivjela zbunjeno sa lijekovima. Ulila si mi hrabrost da se suocim sa svim svojim strahovima, nisam znala ni koji su ni gdje su se skrivali, nisam ni znala da su oni uzrok mojih problema dok nisu poceli izlaziti na povrsinu... svaki novi docekam puno razumnije, pocela sam da uzivam u zivotu, u trenucima, da se opustam, da izadjem, da se sredim... sjecas se one slomljene djevojcice u zeni koja ti se javila sa najcrnjim mislima.... ja sam zivjela nesvjesno, ne znam kako su moja djeca odrasla uz mene kad ja nisam bila svjesna sebe. Svima sam morala biti dobra samo ne sebi... do jednog dana... sad sam sebi na prvom mjestu, postavila sam granice, izabrala sebe i vrijeme sa ljudima koji me ne iscrpljuju... pocela vise voljeti..prije svega sebe. HVALA sto si mi otvorila oci i vjerovala u mene da cu uspjeti i onda kada ja nisam.. Ti si jedna divna zena, moja je sreca sto sam naisla na tebe u ovom haoticnom zivotu i naucila me da on nije takav nego je to nas pogled i on se moze vidjeti ruzicastim naocarama.