08/08/2023
'Od Džabira, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme gdje kaže: „Ako i u čemu od toga sa čime se liječite ima koristi, onda je to u pijenju meda, ili u rezu od hidžame, ili u kauterizaciji, a ja ne volim kauterizaciju." (Buharija, 5702)
Jedan od razloga zašto ljudi izbjegavaju hidžamu je zbog percepcije reza koji se pravi na koži u toku tretmana.
Najčešći strah koji se u tom trenutku javlja je strah od boli.
Zašto je rez bitan u toku hidžame i zašto je Allahov Poslanik alejhi selam rekao da je lijek u njemu?
Da bi se razvio osjet boli, bolni podražaj od mjesta reza preko perifernih živaca i leđne moždine mora stići do centra za bol u velikom mozgu (talamus).
No, da bi ga postali svjesni, taj podražaj iz talamusa se treba prenijeti u koru velikoga mozga, sferu svjesnog doživljavanja.
Taj put širenja bolnog podražaja od mjesta ozljede do mozga poznat je pod imenom bolni put, a svjesno doživljavanje boli pod pojmom nocicepcija.
Prema tome, nocicepcija je svjesno doživljavanje boli, koja nastaje kao posljedica putovanja informacije od mjesta podražaja do struktura u središnjem živčanom sustavu, bolnim putem kojeg čine nociceptor - periferni živac - leđna moždina - sekundarni živac - talamus - tercijarni živac - kora mozga.
S obzirom na to da je bol individualni osjećaj, njezino doživljavanje nije jednostavan biološki odgovor na podražaj, nego složena interakcija koja uključuje senzornu, emocionalnu, afektivnu i kognitivnu komponentu.
Podražaj (transdukcija - nocicepcija) je faza poznata i pod pojmom nocicepcije, a odvija se na mjestu ozljede. U tom procesu važnu ulogu imaju osjetne stanice za bol (nociceptori) koje su građene od tankih živčanih vlakana u formi razgranatog drva ili klupčastih formacija obilno smještenih u koži, potkožnom tkivu, mišićnim ovojnicama, tetivama i seroznim membranama (potrbušnica, poplućnica, pokosnica...). Nema ih u unutarnjim organima (pluća, jetra, slezena…), pa njihova oštećenja nisu bolna, ali jako boli rastezanje šupljih organa (želudac, crijeva, mjehur i sl.), jer se rastežu serozne ovojnice na površini tih organa ili pokosnica na kostima. Nociceptora ima i u nekim drugim dijelovima tijela, ali u znatno manjoj koncentraciji.
Nociceptori su zapravo završeci živčanih vlakana koji imaju sposobnost bolne podražaje (mehaničke, kemijske, toplinske) pretvarati u živčane, koji s mjesta ozljede perifernim živcima putuju prema leđnoj moždini i središnjem živčanom sustavu.
Prijenos (transmisija) je drugi dio bolnog p**a. Predstavlja ga periferni živac putem kojega se podražaj s nociceptora prenosi u leđnu moždinu. U prijenosu tih impulsa sudjeluju brojni prijenosnici - neurotransmiteri (glutamati, aspartati, supstancija P i drugi) koji utječu na brzinu prijenosa bolnog impulsa.
Obrada (modulacija) dio je bolnog p**a u leđnoj moždini. Na tom dijelu pomoću specijalnih mehanizama (uzlaznih i silaznih) vrši se modeliranje podražaja, podražaj se ublažava i transformiran (prerađen) putuje u centar za bol u mozgu (talamus).
Doživljavanje boli (percepcija) četvrta je etapa bolnog p**a. U njoj dolazi do projekcije živčanih putova za prijenos boli u moždanu koru i svjesnog doživljavanja boli. Kako ćemo konačno doživjeti bolni podražaj, ovisi o psihičkom stanju i utjecaju okoline, koji ga mogu pojačati (strah, srdžba, žalost, nesanica, osamljenost) ili ublažiti (suosjećanje, nada, odmornost, veselje, socijalno blagostanje).
Glavnu ulogu u nastanku patološke boli imaju događaji u kralježničnoj moždini, a među njima je osobito važna aktivacija NMDA receptora. Spinalni inhibitorni sustavi, uzlazni i silazni, nastoje ublažiti i spriječiti centralnu preosjetljivost i prenadražljivost.
Bol je jedan od stimulusa koji aktivira niz patofizioloških procesa u organizmu, i to kao dio odgovora organizma na stres i traumu. Reakcija na percepciju boli manifestira se kao patnja i indikator je ponašanja izazvanog tom boli.
Površinski dio kože ili epidermis, zavisno od dijela tijela, veličine je od 0,4 - 2 mm.
On se sastoji od papilarnog dermisa i od površinskih arteriovenskih sudova (mreža kapilara).
U toku tretmana hidžame rez djeluje na mrežu površinskih asteriovenskih sudova u kojima se nakuplja određena količina biloškog otpada ili nakupina štetnih produkata metabolizma.
Nakon tretmana oni se regenerišu u periodu od tri do sedam dana.
Koliko će organizam otpustiti krvi, zavisi od psihosomatskog stanja osobe, od vrste oboljenja, njenog metabolizma i imuniteta, od stepena hidracije organizama i stepena elestičnosti fascia.
Uspješnost tretmana hidžame ne zavisi primarno od količine krvi koja se otpustila, nego od dubine reza koji se napravio na koži.'
Emina Kasupović
Certificirani hidžama terapeut
