27/07/2023
Romantičnu bajku "Život i snoviđenja neustrašivog žohara Zaštomira", najnovije delo vazda pregenijalnog Borisa Dežulovića, sačuvala sam za odmor, kao da sam znala da će napraviti divan uvod u jednu značajnu privilegiju koju sam dobila, a o kojoj ću nešto kasnije.
Priča govori o podeljenim insektima, razvoju i transformacijama, strahu i hrabrosti, životu i ljubavi. Iako je antropomorfizovani par insekata, bubašvaba Zaštomir i gusenica Sunčica, za mene suviše unutar tradicionalnih rodnih uloga, nekako je lepo pocrtana važnost kozavisnosti para, one odluke da iako možemo da živimo jedno bez drugog biramo da živimo zajedno.
Već pomenuh, tokom odmora sam imala jedan važan zadatak: da svedočim, ili, kako se "kod nas" kaže, da kumujem, davanju zaveta na večnu ljubav jednog meni veoma dragog para ljudi. Daleko od toga da potcenjujem značaj institucionalizovanog braka, ali sam čin pisanja i razmene zaveta, to priznanje sopstvene ranjivosti i davanje sebe na čuvanje drugom, kao i zavetovanje da ćemo čuvati onog takođe ranjivog drugog, dalo je samom venčavanju suštinu, kako god je mi sami u tom procesu vezivanja videli.
Moji najdraži mladenci, srećan vam nastavak zajedničkog života. Počeo je na najdivniji način ikada i na najboljem mogućem mestu. Hvala vam na privilegiji da budem tu sa vama (svima) i da učim od vas! ❤️
"Shvatio je da će Sunčica i on, kad je jednom pronađe, morati naučiti živjeti zajedno takvi kakvi jesu, posve različiti. Ona, nebeska balerina s raširenim žutim krilima i glavom u oblacima, i on, mali žohar s vječno sklopljenim lažnim krilima i nožicama čvrsto na zemlji. Bio je zadovoljan kako je to lijepo i mudro zaključio."