06/03/2026
Dolazi dan žena, a sa njima i poruke o snazi žene, a od kako radim ovaj posao se svake godine sve dublje zapitam i zamislim nad istinom da žene nikada nisu bile praznije nego danas i nikada manje povezane sa sopstvenim telima.
Prazne od manjka sna. Prazne od kontakta. Prazne od dodira. Prazne od podrške. Prazne od prisutnosti u sebi i svojim potrebama.
Jer je žena koja multitaskuje 374 stvari u danu dok isti toliki broj p**a uzme telefon da još malo iskroluje i time dodatno suzi prostor da oseti sebe, pored toga što je sposobna snalažljiva stabilna sve stiže sve može sve nosi, je ista ona žena koja ne zna više ko nosi nju i koja nikako više ne oseća da je na bilo koji način utemeljena u sebi, svesno utelovljena. Znam sve, i sama se borim svaki dan da osvestim i odaberem da se čujem umesto da letim bez kompasa. A onda kada jasno postavim nameru, i 15 minuta je dovoljno za promenu i usidrenje.
Zato nam možda ne treba još jedna ruža. Možda nam više nego ikada treba da priznamo ne samo da smo prazne, nego koliko smo prazne. Jer kako da ne budemo, kada toliko dajemo, svaki dan.
Ako si se prepoznala u ovim rečima, onda će ovaj 8.mart značiti početak novog rituala koji će ti pomoći da se napuniš na način na koji nisi ni sanjala da će biti tako delotvoran.
Budi u toku sa mojim objavama, ili što bi se reklo, stay tuned 🤫