13/10/2021
Nekada na seansama ispliva velika dilema klijenta praćena snažnim osećanjima poput straha, uznemirenosti, osećanja krivice što su uopšte i pomislili na tako nešto - napustiti i prekinuti odnos sa nekim. I to ne sa bilo kim, već to obično bude neka vrlo bitna osoba u životu. Nekada i "najbitnija". Najčešće je to roditelj, dugogodišnji prijatelj, brat/sestra, neretko i partner. Da li je to zlostavljajući roditelj, roditelj kome je dete postalo "produžena ruka" i kroz koje živi sputavajući autonomiju deteta, roditelji koji koriste emotivnu manipulaciju, braća/sestre koji su okrutni, kontrolišući, ponižavajući, "paraziti". Ili prijatelj/prijateljica iz vrtića, osnovne ili srednje škole sa kojima više uopšte ne delite ista interesovanja, nemate iste vrednosti, niti već dugo vremena ne pronalazite zajednički jezik - a osećate da MORATE da ostanete u tim odnosima. Jer su tu oduvek. I ti odnosi su postali deo vašeg identiteta, uticali su na način na koji vi mislite, osećate se ili se ponašate. I vrlo često sebe definišemo kroz te odnose "ko sam ja ako nemam nju/njega u svom životu", "kako ću dalje, biću jako usamljen/na, prepuštena samom/samoj sebi". Ili "odnosi sa članovima porodice se ne prekidaju, to ne ide tako".
I da, slažem se potpuno, ne ide lako, deluje gotovo i nemoguće? Ostaviti deo sebe, spakovati kofere i ne okrenuti se.
Često te klijente pitam "Šta je to što napuštaju? Šta je to što ostavljaju?" A kada se ospore odgovori poput "pa eto majka/otac mi je", "brat/sestra mi je", "dugogodišnji prijatelj" u većini slučajeva se sa druge strane čuje, za njih iznenađujuća, tišina. Jer ni oni sami ne mogu da dokuče zašto je tako teško napustiti i prekinuti taj kontakt. I ja ih razumem jer ni sama nisam mogla da dam odgovor na isto pitanje pre više godina. Zato što nisam znala šta sam bez tih ljudi koji su sa mnom ceo moj život, ali zapravo nikada nisu bili uz mene. Umesto da se osećam bolje nakon susreta sa njima, ja se osećam još gore? Proradi stomak, glava postaje za 5 brojeva veća, a knedla u grlu postaje svakodnevna stvar.
Pa valjda stvari ne treba tako da izgledaju?
NASTAVAK ⤵️