07/07/2025
Snevač ima 37 godina, živi sam, duže vreme prolazi kroz psihoterapijski proces na koji se odlučio zbog nefunkcionalnosti u socijalnim kontaktima i nemogućnosti da ostvari adekvatnu emotivnu vezu. Odrastao je u hraniteljskoj porodici gde je bio zlostavljan, verbalno i fizički. Nema nikoga od bližih rođaka, roditelji i stariji brat su nastradali u poslednjem ratu u Bosni a hranitelji su, u međuvremenu, preminuli. Veoma retko sanja ali je nedavno zapamtio kratak san zbog kog me je njegov psihoterapeut konsultovao, jer nije bio siguran da li san potvrđuje da je psihoterapija imala uspeha. San je sledeći:
„Nalazim se na obali mora, na pustoj plaži. Hladno je i vetrovito a nebo je oblačno. More je tamno i donekle uzburkano. Nema nikoga osim starije žene i muškarca koji sede na klupi držeći se za ruke. Deluju iznemoglo. Iznad njih kruži galeb, čuje se njegovo kliktanje. Odjednom more počne da se povlači kao da će nastati cunami. Muškarac i žena tada ustanu i ja očekujem da će pokušati da se sklone, idući dublje na kopno, ali oni krenu suprotno, ka moru. Sada, kada se more povuklo, otkrila se poveća rupa koja je bila na dnu, u pesku, i ovi ljudi upadaju u nju. Čini mi se da su to uradili svesno pa razmišljam da su možda odlučili da se na taj način sakriju od nadolazećeg cunamija. Za njima i galeb uleće u rupu a odmah zatim nailazi veliki talas koji sve pokriva. Talas ne izgleda kao cunami, mnogo je manji. More se smiruje, nebo se razvedrava a ja sve to ravnodušno posmatram i pitam se da li će se rupa ponovo otkriti kada nastupi oseka s obzirom da mi se čini da je trenutno plima. No, ako se to i desi, mislim da su se i ljudi i galeb udavili i da im nema spasa. To me ne uzbuđuje niti mi ih je žao.“
TUMAČENJE SNA: San je psihoterapeut lako protumačio jer je snevač odmah dao podatak da mu je, u detinjstvu i u periodu koji je proveo sa hraniteljima, nadimak bio Galeb (izvedeno iz prezimena). Na osnovu toga se zaključilo i da stariji par iz sna predstavlja hranitelje a galeb je snevačev aspekt. More, kao simbol snevačeve nesvesne psihe, u početku je tamno i uzburkano, vreme je tmurno ali se, na kraju sna, more smiruje a nebo razvedrava. Ova promena je, generalno, shvaćena kao pozitivna promena u snevaču do koje se došlo zahvaljujući psihoterapiji. Međutim, psihoterapeuta je intrigiralo povlačenje mora i nestanak ljudi i galeba u rupi. Pitao se da li ova scena ukazuje na uspešan psihoterapijski rad koji se može smatrati završenim ili je u pitanju samo potiskivanje traumatizacije kroz koju je snevač prošao (nestaju duboko ispod dna mora-potskivanje duboko u nesvesno). Takođe, nije mu bilo jasno zašto dolazi i do nestanka galeba, koji je prethodno shvaćen kao snevačev aspekt. Mučila ga je i sumnja da su tokom psihoterapije napravljene i neke greške koje bi možda trebalo korigovati.
Predočila sam mu moje mišljenje da se, u snu, more kao simbol nesvesne psihe, povuklo i razotkrilo način (uspešna psihoterapija) da se eliminišu traume (na dnu je rupa u koju ulaze simboli snevačeve traume). Galeb, koji je takođe eliminisan, predstavlja psihološki aspekt snevača iz vremena traumatizovanja (tada je njegov nadimak bio aktuelan, sada nije!) što dodatno ukazuje da je psihoterapija bila uspešna. More se zatim „normalizovalo“, nije se desio cunami, nebo se razvedrilo – sve govori, na više načina, o uspešnosti psihoterapije i važnim pozitivnim promenama u snevaču koje bi trebalo da dovedu do njegove uspešnije integracije u socijalnu sredinu i bolje životno funkcionisanje. Veoma je bitno što snevač nema emocija dok posmatra događanja iz sna, što ukazuje da je promenu koja se dogodila prihvatio i integrisao. Ostaje mu samo da se pita, mada opet nema ni strepnje ni zebnje, da li će se, u nekom trenutku oseke, rupa u kojoj je zakopano sve ono što ga je uznemiravalo, ponovo ukazati i „otvoriti“. Oseka bi se mogla simbolično shvatiti kao period psihičkog pada, povlačenja pred nekim izazovim situacijama i slično. Ali, i na to pitanje snevač sam daje odgovor, u finalu sna, jer naslućuje da su se „ljudi i galeb udavili i da im nema spasa“. Zbog toga sam smatrala da je psihoterapija postigla cilj i da je, eventualno, potrebno završiti je samo dodatnim ohrabrenjem i osnaživanjem ličnosti snevača jer se uočava samo njegova izvesna nesigurnost kroz pitanje koje, na kraju sna, postavlja sam sebi.