24/08/2021
Panični napadi nisu slučajnost!
Oni imaju svoju ulogu i smisao u našem psihološkom sistemu, baš kao i svi simptomi.
Uprkos tome, i klijenti i terapeuti često pokušavaju da ih se direktno i brzo reše tehnikama "upravljanja simptomima", radom na „iracionalnim“ mislima ili medikamentima. Ovo vodi tome da ne osvestimo “prave” izvore tegoba već da “gasimo simptome” dok izvor ostaje i dalje aktivan. Tako ono što je pokrenulo panični napad može nastaviti da se ispoljava, ali na drugačije načine (npr. kao psiho-somatske tegobe).
Kako bi se zaista "oslobodili" paničnih napada moramo prvo osvestiti i razumeti funkciju simptoma i značenje koje panični napad ima u našem sistemu konstrukata. Tek nakon toga rešavamo se simptoma i tražimo funkcionalnije alternative za uzroke koji stoje iza paničnih napada.
Primer: napad panike je "bolji" izbor za klijenta nego li da se suoči sa osećanjem užasne odbačenosti. Stoga pitanje koje prvo rešavamo u terapiji jeste – odakle odbačenost i kako da funkcionalnije izađemo na kraj sa tim osećajem umesto "uskakanja" u panični napad?
Ne može se „čupati“ nijedan simptom pre nego razumemo njegovu funkciju i kako da to "što on radi" u našem sistemu nadomestimo funkcionalnijim ponašanjem.
Dakle, ključno pitanje od koga krećemo nije “kako izaći na kraj sa paničnim napadom” već čemu on služi i šta je to što bismo doživljavali da paničnih napada nema (depresiju, tugu, izolovanost?..).
Panic attacks are no coincidence!
They have a role and meaning in our psychological system, just like all the symptoms.
Nevertheless, both clients and therapists often try to get rid of them directly and quickly by utilizing "symptom management" techniques, working on "irrational" thoughts or medicaments. This leads us not to get aware of the "real" causes of distress, but to "extinguish the symptoms" while the cause remains active. That is how triggers of the panic attack can continue to manifest, but in different ways (e.g. as psycho-somatic problems).
In order to truly "get rid" of panic attacks, we firstly must become aware of and understand meaning that a panic attack has in our system of constructs. Only after that do we address our symptoms and seek more functional alternatives to the causes behind panic attacks.
Example: a panic attack is a "better" choice for a client than to face a sense of appalling rejection. Therefore, the question we solve first in therapy is – where does rejection come from and how can we deal with it in a more functional way instead of "jumping" into a panic attack?
We can not "get rid” of any symptom before we understand its function and how to make up for what it does in our system in a more functional manner.
Therefore, the major question to start psychotherapy with is not "how to deal with a panic attack" but what it serves and how would we feel if there were no panic attacks (depression, sadness, isolation?..).
