02/02/2026
Let mi je otkazan i vratio sam se kući ranije nego što sam trebao nakon neuspjelog poslovnog putovanja. Kada sam otvorio vrata, žena u mom ogrtaču se nasmiješila na mene i pitala:
— Jesi li ti agent za nekretnine?
Kofer je ostao u prtljažniku taksija, nisam znao zašto, ali nisam htio da ga unesem u stan.
Igrao sam tu igru. Jer istina se uvijek najbolje pojavljuje sama po sebi.
Na aerodromu, beživotni glas iz zvučnika je objavio: let otkazan. Vreme. Tehnički razlozi. Bez datuma, bez izvinjenja.
Osjećao sam se čudno, gotovo krivo olakšanje. Kao da je neko odozgo odlučio za mene.
Nisam promijenio kartu. Upravo sam otišao kući.
Htjela sam iznenaditi Ethana. Možda će ovo neočekivano veče konačno nešto promijeniti. Živimo jedno pored drugog dugo vremena, a ne zajedno: učtivo, tiho, kao ljudi kojima je neprijatno da povređuju istinu.
Ključ se lagano okrenuo.
Žena je stajala u hodniku.
Nosila je moj ogrtač.
Kosa joj je bila mokra, a u rukama je držala našu omiljenu šolju sa pukotinom na dršci. Izgledala je opušteno. Kao neko ko ne mora da traži dozvolu.
— Oh — je sa blagim osmijehom rekao. — Jeste li agent za nekretnine? Ethan je rekao da ćeš doći danas.
Nešto mi je puklo u srcu, ali mi je lice ostalo nepomično.
— Yes — Odgovorio sam nakon trenutka. — To sam ja.
Bez oklijevanja, napravila je korak po strani:
— Uđi, molim te. Pod tušem je. Učini se kod kuće.
Ušao sam.
Strane patike pored sofe.
Dvije četkice za zube u kupatilu.
Na stolnim flowers. Svjež. Kao ono što mi nije dao godinama.
— Ovdje je udobno — Rekao sam mirnim, gotovo profesionalnim tonom.
— Hvala — je iskreno odgovorio. — Živimo ovdje nekoliko mjeseci.
Mi.
Ta riječ je zvučala kao presuda.
— I koliko dugo ste zajedno? — Pitao sam usput.
Smijala se:
— Mi smo zaručeni. Vjenčanje je na jesen. Prsten je sada u Zlatare— oni ga smanjuju.
Soba je počela da se okreće.
Bila je slika na komodi u spavaćoj sobi. Ethan I ona. Plaža. Trajeno. Sretan.
Let Date—lasta.
Isto kao kada je “otišao na važno poslovno putovanje.”
Vrata kupatila su se otvorila, a par se polako kretao niz hodnik.
— Darling, ne vidite... — Ethan je stao kada me je vidio.
Trenutak straha. Zatim—cold proračun.
— Ti... vratili ste se ranije — mrmljao.
Žena se okrenula prema njemu:
— Draga, znaš li agenta za nekretnine?
Zatvorio sam fasciklu koju sam držao I smirio se.
— Yes — Rekao sam. — Znamo se mnogo bliže nego što mislite.
Ethan je otvorio usta da kaže nešto.
I u tom trenutku sam odlučio:
neće dobiti ni riječ od men
