23/12/2025
Vakcinacija u detinjstvu i zarazne bolesti: prošlost, sadašnjost i budućnost
Pre 50 godina, tačnije 1974. godine, Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je donela Prošireni program imunizacije (EPI) koji predstavlja temelj globalne prevencije zaraznih bolesti. Smatra se da je ovaj program sprečio smrt 154 miliona dece širom sveta rutinskom vakcinacijom kroz nacionalne programe imunizacije. Međutim, u poslednjoj deceniji beležimo nejednakost u primeni različitih i novih vakcina u različitim regionima i globalno smanjenje broja dece koja primaju vakcine, pa smo svedoci da nam se “stare” bolesti vraćaju u vidu lokalnih ili regionalnih epidemija.
Počeci imunizacije - variolizacija
Variola, ili velike boginje u našem jeziku, akutna je zarazna bolest prouzrokovana virusom iz porodice ortopoks virusa. Veruje se da je variola postojala još pre 3000 godina i da je predstavljala jednu od najfatalnijih bolesti koja je pogađala čovečanstvo. Tokom vekova epidemije variole širile su se po svim kontinentima prouzrokujući smrt miliona ljudi i menjajući tokove istorije. Velike boginje su usmrtile englesku kraljicu Meri II, austrijskog cara Jozefa I, španskog kralja Luja I, ruskog Cara Petra II, švedsku kraljicu Urliku Eleonoru i francuskog kralja Luja XV.
Za sve to vreme, tokom 30 vekova postojanja variole, nije bio otkriven efikasan lek, dok je ona ubijala 30% zaraženih, a na 65 do 80% koji su preživeli ostavljala je neizbrisive tragove u vidu erozija kože, naročito na licu (rošavo lice) ili slepilo. Mogućnost i način da se stane na put varioli tražili su stari lekari u Kini, Indiji, lekari Stare Grčke i Rima, i srednjevekovni lekari u Evropi, ali bez velikog uspeha. Naslućivalo se, pre bakteriološke ere, da neka mogućnost leži u nanošenju gnoja iz varioličnih pustula na kožu zdravih, ali bi posle takvog zaražavanja ovih bilo mnogo neuspelih, smrtnih ishoda. Tokom XVIII veka, veliki broj dece u Egleskoj umirao je u čestim epidemijama variole. Engleski lekari su činili velike napore da otkriju spasonosnu vakcinu, što je uspelo jednom od njih - Edvardu Dženeru, koji je primetio da od velikih boginja ne oboljevaju ili oboljevaju u lakšoj formi muzači krava koji su preboleli kravlje boginje. Kasnije se otkrilo da virus kravljih boginja štiti od zaraze virusom velikih boginja. Edvard Džener je 1798. godine demonstrirao inokulaciju kravljih boginja na jednom dečaku u Engleskoj u cilju da se stvori imunitet protiv velikih boginja i tako uspostavi kontrola nad njima. Godinu dana kasnije zarazio je istog dečaka virusom variole. Dečak nije oboleo! Uspevši tako, Džener je doprineo pobedi nad variolom. Posle pronalaska vakcine protiv variole sprovođena je variolizacija u mnogim zemljama Evrope.
Srbija nije mnogo čekala da započne variolizaciju dece. Prvi slučajevi variolizacije javljaju se 1826. godine, a na području Vojvodine (Austro-Ugarske) 1804. godine. Posle 1833. godine, variolizaciji dece u Srbiji postavlja se kao ozbiljna obaveza okružnih fizikusa, sreskih i gradskih lekara. Kampanje variolizacije pomagale su vlasti i sveštenstvo. Zbog toga su epidemije variole u Srbiji jenjavale u odnosu na okolne zemlje. Ratovi pri kraju XIX veka i u drugoj deceniji XX, remetile su redovnu variolizaciju dece, pa je to sprečilo da ona sasvim iščezne iz Srbije. Poslednja velika epidemija variole odigrala se u Srbiji 1930. godine.
U epidemiji variole u Jugoslaviji 1972. godine, u periodu od 16. februara do 11. aprila, obolelo je ukupno 175 osoba, od kojih je 35 umrlo. Infekcija se pojavila u SAP Kosovo, a epidemija je otkrivena 14. marta u bolnicama u Prizrenu i Đakovici, gde su bile hospitalizirane osobe sumnjive na variolu koje su se zarazile u neposrednom kontaku od hadžije, koji je pre toga putovao na hadžiluk po Bliskom Istoku gde se zarazio i oboleo od variole. Jugoslavija je vrlo efikasno suzbila ovu epidemiju. Tada je za 10 dana vakcinisano 18 miliona ljudi. Nakon nekoliko godina, 26. oktobra 1979. godine, SZO je proglasila eradikaciju variole, čime je prestala i imunizacija protiv ove bolesti u celom svetu.