
09/12/2021
Kako zvuči tvoj unutrašnji monolog?
Kada se obraćaš sebi svakog dana, i kada nešto pogrešiš ili zezneš?
Npr. ispadne ti šolja sa kafom, ili se uspavaš za važan ispit. Šta čuješ u sebi? Ko ti se, i kako obraća?
"Jebote glupačo jedna, ne mogu da verujem kako si nesposobna, zašto si to sebi dozvolila?!"
ili "Okej je ljubavi, nema veze što se ovo ovako danas desilo, daj sebi malo oduška."
Da li čuješ reči tvoje majke kako ti upućuje uvrede kad ne ispuniš očekivanja, ili reči tvog oca kako ti prekorno pridikuje?
Ili čuješ samo svoj glas.
U tebi je unutrašnje dete. Inner child. Ona mala verzija tebe od 5-6 godina. Je l' bi dozvolila nekome da joj se obraća na način koji se ti obraćaš sebi?
Svaki put kad vređamo sebe u svom unutrašnjem monologu vređamo i napadamo to malo dete, kome je samo potrebna ljubav i podrška. Svaki put kad želite sebi da uputite teške reči ili prekor setite se tog unutrašnjeg deteta, koje je možda slušalo te reči od roditelja, ali ne treba i od vas. Vi ćete ga isceliti. Vi ćete ga zagrliti i grliti. Vi ćete mu dati podršku. I nikada od sad mu nećete pričati grubo.
Samo ljubav i nežnost prema sebi, u baš svakoj situaciji. 🧸
Prekinimo ciklus. Izbacite reči vaših roditelja, bivšeg momka, nastavnika i td. iz vašeg unutrašnjeg monologa. Samo ljubav je potrebna. I saosećanje. I nežnost. ✨🤎 Možete vi to.