20/02/2025
Ljudi su nekako naučili da hraniti se dobro ima isto značenje kao i maltretirati sebe. Da je jedini način da se poboljša ishrana da se striktno prati neki plan i bude vrlo ozbiljan i disciplinovan. Da ovo mora, ovo ne sme nikako, ovo samo malkice i ponekad, a bolje ne uopšte. Realnost je mnogo drugačija...
Hrana nije samo gorivo za mašinu zvanu telo. Hrana je navika, kultura, zabava, uživanje, zadovoljenje stotina potreba koje nisu glad, pa ako joj pristupimo kao gorivu, zanemarili smo većinu onoga što radi u našim životima. Zato je fokus mojih sastanaka uvek na isprobavanju i traženju onoga što osobi odgovara, što je ne opterećuje i što se lako prilagođava njenom životu.
Da li planovi ishrane funkcionišu? Da, naravno... sve dok ih se pridržavaš, ali nakon toga ljudi se nalaze u istoj tački iz koje su i krenuli. Jeli su kako treba, ali su se umorili i sada više ne jedu kako treba. Crno i Belo, dve jedine opcije... Suština je u stvarnim promenama navika, onima kojih će se čovek pridržavati bez napora. Kada smo pod stresom uvek se okrećemo onome za šta imamo osećaj da nam ne treba dodatna energija, odnosno najlakšoj opciji. Ukoliko smo sebe istrenirali da ‚‚normalna‚‚ i laka opcija bude nešto što je loše po nas, onda radimo loše, a ukoliko uspemo da naučimo sebe da prvi logičan izbor bude dobro, onda radimo dobro. Planovi ishrane, restrikcije, odricanja, i sva ta muka i teskoba koju ljudi sebi pričinjavaju u pokušaju da žive zdravije ne približava ih ovom cilju ni najmanje, čak ih od njega i udaljava.