13/03/2026
Neki ljudi to osete kada deca porastu.
Neki kada se završi veza.
Neki kada izgube posao.
Neki kada odu u penziju.
Jer ponekad identitet godinama gradimo oko uloge.
Majka.
Partnerka.
Stručnjak.
Neko na koga se drugi oslanjaju.
Neko ko uvek funkcioniše.
Uloga može biti važan deo nas.
Ali kada postane jedini način da znamo ko smo, onda njenim pomeranjem ili gubitkom može da se pojavi osećaj praznine.
Ali nije svaka praznina depresija.
Nije svaka kriza identiteta poremećaj.
Ponekad je to prostor koji se otvara kada se neka stara struktura pomeri.
Prostor u kome tek počinje pitanje:
Ko sam ja kada ne moram da budem samo ono što radim za druge?
Razumevanje retko dolazi kroz brz odgovor.
Češće dolazi kroz istraživanje.
Kroz vreme.
Kroz postepeno upoznavanje sebe izvan uloga koje smo dugo nosili.