19/05/2018
U dijagnostici bolesti kičmenog stuba MAGNETNA REZONANCA je najsuperiornija metoda izbora.
Epidemiološki podaci govore da oko 84% populacije tokom života barem jednom ima bolove u lumbosakralnom delu kičme. Lumbosakralni bolni sindrom predstavlja jedan od najučestalijih zdravstvenih problema današnjice. Zbog velike učestalosti pojave ovih bolova kod odrasle populacije često ovo stanje nazivaju i bolešću civilizacije.
Lumbosakralni deo kičme, kako samo ime kaže sačinjen je od lumbalnog (slabinskog L1-L5) i sakralnog (krsnog S1-S5) dela , koji zajedno imaju po 5 kičmenih pršljenova. Imajuci u vidu da su pršljenovi po sastavu koštana masa, da ne bi došlo do trenja, između svakog pršljena je smešten po jedan disk, koji ima centralni deo od pulpoznog mekanog tkiva (nucleus pulposus) i spoljni prstennski omotac od fibroznog tkiva (annulus fibrosus). Međupršljenski diskovi imaju funkciju amortizacije pokreta, i sprečavanja trenja koštanih zglobnih površina tela pršljena.
Najčešće mehaničke promene na kičmi koje uzrokuju lumbosakralnu bol:
Hernija diska (discus hernia) - pucanje spoljnog prstenskog omotača diska i ispadanja mekog pulpoznog sadržaja koji čini disk u okolni prostor.
Spondiloza (spondylosis) – okoštavanje dva ili više susednih pršljenova, kao posledica degenerativnih promena.
Spondilolisteza (spondylolisthesis) – pomeranje pršljena put napred u odnosu na susedne pršljenove, kao posledica traume.
Spinalna stenoza (stenosis spinalis) - suženje kičmenog kanala, kao posledica degenerativnih i upalnih procesa na jednom ili više diskusa. Česta je kod starih osoba.
Sindrom piriformisa (Sy. m.piriformis) – mišićni disbalans pelvitrohanterične muskulature vodi pomeranju u zglobu kuka i karlici, čime se provocira mišić piriformis, koji vrši pritisak na išijadični nerv (n.ishiadicus).
Skolioza (scoliosis) – krivljenje kičme u stranu (levo ili desno)
Zavisno od stepena oštećenja i mesta na kojem se ono nalazi, simptomi se mogu kretati od blagog bola u donjem delu ledja pa sve do oštrog jakog bola, koji se spušta duž zadnje strane jedne ili obe butine, ili napred do inginalne zone, duz unutrašnje ili spoljašne ivice nogu pa sve do pete i prstiju, sa osećajem utrnulosti, peckanja, poremećajem senzibiliteta, mišićne pokretljivosti. poremećajem kontrole sfinktera...
dr Ž. Dervišević