24/04/2026
Tvoja unutrašnja snaga je tvoj pravi oslonac..
Jedna ruka nalazi potporu u tlu dok druga vapi za visinom.
Između neba i zemlje stoji čovek.
Kao veza.
I životinjsko i božansko.
Odbacujemo košuljicu životinjskog da bi, u zrelosti onoga što biti čovek znači, tek krenuli na put upoznavanja viših, božanskih potencijala.
Nije to neka mistika ili isprazna starinska priča.
Danas znamo da je to tako.
Danas otkrivamo mogućnost da se regulišemo svesnim uticajem na najstariji – reptilni mozak.
Istovremeno pažnjom i koncentracijom usavršavamo najmlađi – neokorteks.
Oba smo i oba možemo hraniti i izgladnjivati.
Ko odlučuje?
Bogomdana slobodna volja!
To je večita igra ili prokletstvo čoveka –
upotreba slobodne volje.
Ustvari je sazrevanje..
Čovek na tom raspeću između neba i zemlje zri..
I uči da se oslanja prvo na opipljivo, a onda na neopipljivo.
Prvo na zemlju i ljude, a onda na nebo u sebi tj. na Boga.
Pitam se , da li bi konflikti i ratovi utihnuli kada bi čovek shvatio da je Bog i u njemu i van u svima, istovremeno?
Kao snaga, kao ljubav, kao saosećanje, kao zahvalnost, kao vodič?
I tada misao "Tvoja unutrašnja snaga je tvoj pravi oslonac" ima dubinu Sopstva, a ne krutost ego-ja.
Od reptilnog mozga do neokorteksa... i dalje.
Čekamo da neuronauka zaviri u sfere svesne svesti.